Eksperiment 3: Knjiško-bloški

Zašto blog ne bi pomogao knjizi?

Zabrinjava me blog.

Više mi ne oduzima puno vremena kao na početku, ali mi troši potrebu za pisanjem. Vidim ga kao vražićka (još uvijek ne kao vraga) koji se zavodljivo vrti po sobi, smije, pjeva, pleše, šarmira, obećava, kaže daj još samo ovo, pliz, pliz, pa te neću više gnjaviti… A u kutu sobe, mirno i disciplinirano na svom mjestu sjedi knjiga, kao poslušno dijete, mali starmali štreber kojega nitko ne zapaža pokraj vrckavog vražićka.

I zato sam smislila kako ću mu doskočiti.

Najprije kratko objašnjenje.

Meni kao novakinji u blogu najvidljivije je ovo: ako u blogu napišeš više postova odjednom, velika je vjerojatnost da one donje nitko neće čitati. Meni to ne smeta, jer mislim da je blog dokument (vremena): kad zatreba, netko će ga naći. Za tisuću godina, kad dođu neka bića koja o nestaloj civilizaciji na Zemlji ništa ne znaju, shvatit će naš jezik i razumjeti naše blogove, neće morati iskapati grobove i lijepiti komade glinenih posuda. Blogu je zadatak da opisuje sadašnje vrijeme, samo svaki kroz druge priče.

Drugo, tekstovi se u blogu čitaju od najnovijih prema starijima.

Knjiga se čita po redu i kad se jednom objavi, više se ne može mijenjati, bar ne do drugog izdanja, do kojega u Hrvatskoj rijetko dolazi.

Jedan od mojih nedovršenih rukopisa strukturiran je naopako, poput bloga, radnja teče od kraja prema početku. Efekt je neobičan, čak i meni.

To mi je dalo ideju da povežem blog i knjigu, i to ovako:

Počet ću objavljivati poglavlja najdovršenijeg od svojih nedovršenih rukopisa, nedovršenog, a već odbijenog. Zove se Crna vreća. Dok nisam dobila blog, svaki dan sam po malo popravljala, dala sam si u zadatak da pređem bar dva retka na dan. Sad sam je zapustila, svoje mirno dijete, zbog onog vražićka.

Poglavlja će imati nadnaslov „eksperiment“ i bit će označena brojem, da se lakše snalazim. A komentari su dobrodošli. Možda će, zahvaljujući njima, knjiga biti: 1. dovršena, 2. bolja, 3. objavljena.

 

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Knjige koje (ne)pišem i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Eksperiment 3: Knjiško-bloški

  1. Ligia Luckhurst napisao:

    Cheat! Oces jednim udarcem dvije muhe, ha? 🙂 🙂 🙂

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s