Ponizni pisac

Poniznost

Jedan dan uređivala sam zapuštene zelene kvadrate oko našeg stana. Vuklo me sve dalje, pa sam uredila i dio ispred stana mojih mladih susjeda, znam da mladi ljudi takve stvari ne primjećuju, a ovi imaju i dvoje male djece, pa i da primjećuju, ne bi stigli. Kad bih skupila naramak suhog šiblja, nosila bih ga do kontejnera, a kad bih putem vidjela još kakav komad smeća, i to sam usput skupljala.

Odjevena u stare hlače i majicu, s vestom zavezanom oko struka, s gumenim rukavicama na rukama i lišćem po kosi, nisam izgledala kao dama (a ni kao blogerica :-)). Jedan me susjed vidio kako s tla skupljam prazan tetrapak od voćnog soka i zgužvanu kutiju bijelog Marlboroa, pa me pitao: „Vi ste od Komunalnog?“ Vjerojatno je htio zamoliti da i njemu nešto očistim.

„Nisam, ja tu živim“, rekla sam.

„Oprostite, oprostite, mislio sam…“ Bilo mu je neugodno.

Meni nije. Skupljala sam tuđe smeće, jer je to ispravno: kad već nosim smeće, zašto ne bih pokupila i tuđe – svima je ljepše kad nema smeća. Kad naiđem na pseći drek nasred puta, pokupim ga, jer uvijek imam vrećicu u džepu, zbog svog psa. Ispravno je biti ponizan u svakom poslu. Sluga drugima, kao što i drugi služe tebi kad rade svoj posao. Prije sam rekla da u pisanju ne može biti dostojanstva, da pisac nije dostojanstven čovjek, jer se previše preda svima koji ga hoće. I više od toga: pisanje kao i svaki posao mora biti ponizno.

Možda bi svijet bio savršen kad bi ljudi jedni prema drugima bili suosjećajni, a prema poslu ponizni.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka sam, ljudska vrsta, ženski rod. Udana, u prvobitnoj zajednici. Imam dvoje djece. Objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Zbog kredita u švicarcima iznenada sam prešla iz građanske sigurnosti u negrađansku nesigurnost, ali, ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u O pisanju i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Ponizni pisac

  1. Ligia Luckhurst napisao:

    Potpuno te podrzavam u ovome! I ja tako skupljam smece i svi misle da sam sisla s pameti. A moto prve skole na kojoj sam ikada radila je DISCE PRODESE (nauci sluziti) — katolicka skola. To sam preuzela ko moto na poslu.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s