Specijalizirani blogovi

Da, evo, ne svojom zaslugom našla sam specijalizirani blog o kakvom Ligija govori: Parisotheque. Odlični, jednostavni, pametni, pregledni, korisni, zabavni, praktični, što god hoćeš, tekstovi o Parizu, “Pariz kako ga ja vidim”.

Ponosno objavljujem da se tom blogu svidio moj Ponizni pisac, iako ja nisam zadovoljna tekstom (osnovna poruka se razumije i to je maksimalni domet tog posta).

Ponosno izjavljujem i da je to već treći blog koji me prati (Bornaija pratio?) i da su sva ti (Parisotheque, Litero, Bornaija) odlični i mnogo zanimljiviji od mojega.

Je li red ovo napisati na blogu? Je li jednako ružno hvaliti se tko te prati na blogu, kao u ostalim oblicima života, kad se uopće nije lijepo hvaliti? Hoću li se sramiti ovoga kad/ ako budem iskusan bloger veteran?

Uvijek mogu naknadno izbrisati, je li tako.

Ali! Naknadno dodano:

Osim što je načitan i pametan, Litero je i jedan fin i pristojan stvor koji me nije upozorio da sam mu krivo napisala ime. To sam naknadno ispravila (naknadno – kako li se zove ona semiološka analiza teksta uz pomoć brojanja učestalosti neke riječi?), dakle, falsificirala sam svoj tekst. Također naknadno dodajem i će Litero i Parisotheque biti dva bloga na kojima ću se doškolovavati. Što se Bornaije tiče, njega moram ponovno posjetiti.

Je li ovo bilo dosadno?

Jesam li ovo bilo dosadno? – tako sam prvobitno bila napisala zadnju rečenicu. Zanimljivo kako je greška točnije rekla što sam mislila nego ispravna rečenica. Mozak je fakat samostalan organ – to je misao koja me zadnjih dana opsjeda, pa je, evo, treći put javno ponavljam, jer me moj neposlušni mozak neprekidno na to podsjeća.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Moj blog i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

5 odgovora na Specijalizirani blogovi

  1. bornaija napisao:

    Nije pratiO ni pratiLA nego prati! Čita i zabavlja se. Je li to svrha bloga?
    To što se ne piše na Bezimenoj ne znači da se ne piše negdje drugdje. Ili bar kopira već napisano.
    Borna i ja smo jedno. I još onih drugih par likova iz moje buduće drame koji objavljuju pod drugim imenima. Svi smo mi Ja. Koji se baš zabavlja pišući blog, zapravo Blogove. Kad stigne od onih ‘običnih i dosadnih’ dnevnih obaveza. 🙂
    Je l’ ovo bilo samo dosadno ili iskorištavanje da se reklamiram kod vas? Mada to i nije potrebno budući da vi to radite za mene. Hvala. 🙂
    UBR – na blogu se uglavnom ne VI-kamo bez obzira na osobno nepoznavanje pa ja predlažem TI-kanje. Jasno, bez obaveze. ha ha
    Lijep pozdrav

    Sviđa mi se

    • vesnadrazan napisao:

      Ha! Koja zanimljiva pošta! Dugo nisam dobila nešto tako zanimljivo, toliko da pola nisam ni shvatila, ali sam nestrpljiva da odgovorim, pa sad idem polako čitati! :-)))[?][?] (kućicu sam slučajno kliknula, a ne da se maknuti).

      Sviđa mi se

    • vesnadrazan napisao:

      Pročitala i većim dijelom shvatila. O tikanju – mene su mlađi izdresirali da nije pristojno prelaziti dobnu barijeru tjerajući ih da se sa mnom tiču, a kako se čovjek (žena) uvijek osjeća mlađim nego što jest, ja nikad ne mogu govoriti ti mladima koji meni govore vi. I tako sam okoštala u “vi”. No, kako želim pripadati svijetu blogova, pokušat ću prihvatiti i to pravilo.

      Sviđa mi se

    • vesnadrazan napisao:

      I još jedan odgovor: rado ću vas reklamirati, jer vi to zaslužujete. Rado ću te reklamirati, jer ti to zaslužuješ.

      Sviđa mi se

    • bornaija napisao:

      Ha ha! Reklama. Zamišljam se kako gledam u kameru koja snima moj portrait, iza mene izlazak sunca nad krovovima Portreea, ja zabacujem svoju bujno-poludugu (mušku) kosu, i dok negdje sa strane skrolla logo neke izdavačke kuće koja je objavila moje zadnje (ne)djelo, govorim baršunastim baritonom – Jer ja to zaslužujem!
      Odma’ se osjećam mlađim nego što jesam, znači čovjek (muškarac) sam! 🙂 A mladima koji mi govore vi, kažem da mi govore ti, tako da ja koji sam vi, njima koji su ti, mogu reći ti kad i ja postanem ti.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s