Majanski kalendar
Da i to nije neki znak: ja nikako da se odlijepim od Maja i njihovog kalendara. Od Ferića do smaka.
Rugaju mi se što se bojim smaka svijeta, a ja o smaku najradije razgovaram s onima koji mi (mu) se rugaju, to me tješi.
I ne bojim ga se zbog sebe, nego zbog djece. Ima li nekoga gore tko će birati ili će žrtve biti nasumične?
Tješi me i moja kolegica Lili da smaka svijeta neće biti, pa u prilog tome šalje link na članak Maje zahtijevaju kraj naklapanja o kraju svijeta, u kojemu se Maje bune protiv komercijalizacije smaka svijeta. (Zaista, veće komercijalizacije od toga ne može biti, terminalni stupanj.)
A ja njoj kopiram zadnju rečenicu iz tog članka:
Gomezova udruga izdala je priopćenje u kojem se objašnjava da prema njihovom vjerovanju tog datum nastupa kraj jednog ciklusa, što znači da će doći do značajnih promjena, kako na osobnom i obiteljskom nivou, tako i na nivou šire zajednice, koje će dovesti do ravnoteže između ljudi i prirode.
I objašnjavam da se ja ne bojim 21.12., nego velikog pospremanja, onoga što će tom datumu prethoditi, tektonskih poremećaja, potresa, tsunamija, uragana, meteora, vulkana, vatre i potopa. Zemlja će otresti sa sebe svo smeće koje se nakupilo u našem ciklusu (kažem našem, jer sljedeći možda neće biti naš), obnovit će se, biti čista i lijepa i na njoj će vladati sklad.
Kao svako veliko pospremanje: izbaciš sve nepotrebno, ružno, pokvareno, beskorisno, prljavo, oštećeno i umjesto tijesnog, mračnog, zagušljivog i skučenog stana ostane lijep, čist, svijetao prozračen, osvježen i prostran prostor.
Kao i kod nas na poslu: izabran je novi direktor, očekuju se potresi i lomovi u kojima će sve staro i loše biti zatrto, da bi se oslobodilo mjesto za sve novo i dobro. U svakom smaku je tako: tko preživi čeka ga raj. Zato se i zove smak.
