Smak

Majanski kalendar

Da i to nije neki znak: ja nikako da se odlijepim od Maja i njihovog kalendara. Od Ferića do smaka.

Rugaju mi se što se bojim smaka svijeta, a ja o smaku najradije razgovaram s onima koji mi (mu) se rugaju, to me tješi.

I ne bojim ga se zbog sebe, nego zbog djece. Ima li nekoga gore tko će birati ili će žrtve biti nasumične?

Tješi me i moja kolegica Lili da smaka svijeta neće biti,  pa u prilog tome šalje link na članak Maje zahtijevaju kraj naklapanja o kraju svijeta, u kojemu se Maje bune protiv komercijalizacije smaka svijeta. (Zaista, veće komercijalizacije od toga ne može biti, terminalni stupanj.)

            A ja njoj kopiram zadnju rečenicu iz tog članka:

Gomezova udruga izdala je priopćenje u kojem se objašnjava da prema njihovom vjerovanju tog datum nastupa kraj jednog ciklusa, što znači da će doći do značajnih promjena, kako na osobnom i obiteljskom nivou, tako i na nivou šire zajednice, koje će dovesti do ravnoteže između ljudi i prirode.

I objašnjavam da se ja ne bojim 21.12., nego velikog pospremanja, onoga što će tom datumu prethoditi, tektonskih poremećaja, potresa, tsunamija, uragana, meteora, vulkana, vatre i potopa. Zemlja će otresti sa sebe svo smeće koje se nakupilo u našem ciklusu (kažem našem, jer sljedeći možda neće biti naš), obnovit će se, biti čista i lijepa i na njoj će vladati sklad. 

Kao svako veliko pospremanje: izbaciš sve nepotrebno, ružno, pokvareno, beskorisno, prljavo, oštećeno i umjesto tijesnog, mračnog, zagušljivog i skučenog stana ostane lijep, čist, svijetao prozračen, osvježen i prostran prostor.

Kao i kod nas na poslu: izabran je novi direktor, očekuju se potresi i lomovi u kojima će sve staro i loše biti zatrto, da bi se oslobodilo mjesto za sve novo i dobro. U svakom smaku je tako: tko preživi čeka ga raj. Zato se i zove smak.

 

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku) i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s