Dva unutra, dva van

Sizif

„Sportskim rječnikom bi se reklo dva unutra, dva van“, kaže moj majstor za struju, inače dobrovoljac domovinskog rata i pukovnik.

Moj majstor vodoinstalater, onaj koji ima šestero djece, vjernik katolik, kaže: „Ma to je narod izmolio da ih puste.“

„Mama,  a zašto plačeš?“ pita me sin.

„Od sreće“, kažem.

„Zašto si ti tako sretna što su oslobođeni?“

„Pa zato što je to kao da smo svi oslobođeni.“

„A-ha, kužim“, kaže moj sin.

 

Znam da su već svi rekli sve o Gotovini, pa i to kako je zgodan, staložen i karizmatičan, ali svejedno želim i ja.

Rasplakala sam se još ujutro na Trgu, kad sam vidjela masu naroda kao gleda prijenos donošenja presude i kako se Trgom, kao moćni val, razlijeva njihova radost. Čiji god sam pogled susrela, kao da smo bili zbratimljeni. Nisam znala da se naš napaćeni, osiromašeni, opljačkani, poniženi, opelješeni, prevareni narod još i u čemu može tako združiti.

A onda anketa među školarcima, osnovna i srednja škola: ne znaju što je Oluja, nisu čuli za Oluju, „kak mislite oluja!?“

Možda će nakon Gotovininog i Markačevog oslobađanja Oluja ući u udžbenike povijesti.

***

A zašto se još uvijek družim s majstorima, to je jedna manje radosna priča, zbog koje sam shvatila zašto je nastao mit o Sizifu. Znam da su i o Sizifu već sve rekli, ali želim i ja: nije kriv kamen, kriv je Sizif, koji ne zna kad treba odustati. Nije moj kamen što se, čim nešto završim, nešto drugo pokvari, nego to što mislim da stalno trebam popravljati. I to temeljito i kvalitetno, uvijek iznova. Ne samo da kamen nije kriv, nego kamena i nema, kamen je u Sizifu.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku) i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Dva unutra, dva van

  1. Ligia Luckhurst napisao:

    Srecom da Sizif ne zna kad treba odustati, pa jos uvijek imamo ovaj svijet i sebe.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s