Zeruya Shalev: Ljubavni život, Fraktura

Dovršena knjiga!

(…) Jara, moje mu ime titra u ustima kao riba u mreži, i ja nahrupim unutra, ruka mi se protrlja o njegovu  glatku hladnu ruku, prolazim kroz praznu dnevnu sobu, otvaram vrata njihove spavaće sobe.(…)

Ona uzrujano  ispija preostalu vodu, i protresa iznad glave mokru krpu, i rijetka kosa proviruje u paperjastim ježurcima, koji pobuđuju bol, i dok ih pokušava spustiti na čelo mislim o pletenici koju je imala, debeloj pletenici s kojom je išla svugdje, ispunjena životom kao mačje mladunče (…)

(…) promatra me svojim budnim pogledom, izazovnim i bešćutnim istodobno, njegova prisutnost ispunjava sobu, i pokušavam mu uzvratiti blistavim pogledom, ali moje oči ostaju nisko, ne usuđuju se popeti do otkopčanih gumba na njegovoj košulji, koja otkriva taman i gladak torzo, i lutaju oko njegovih nogu, do njegovih ušiljenih, ulaštenih cipela, koje se upravo izruguju. 

Ovo je sam početak romana, dijelovi teksta s prve dvije stranice, trenuci kad junakinja prvi put sreće svog budućeg ljubavnika. Zatim, već drugi susret, u trgovini u koju je ušla jer je on imao vrećicu sa znakom te trgovine, skupi francuski dućan. Mi još uvijek ništa ne znamo, ništa nije rečeno, a opet osjećamo njezino uzbuđenje, osjećamo da se nešto veliko događa, ona je već požudno i strasno opčinjena tim zrelim, izazovnim muškarcem, prijateljem njezinih roditelja. Njihov drugi susret, u kabini u kojoj ona isprobava preskupu haljinu, iako je u njoj još njegova odjeća, namjerno je ušla u istu kabinu i njuši miris koji je on ostavio za sobom. Zatim je ušao i on.

            Njegove oči gledale su me s bolnom usredotočenošću, prodirući kao komadi ugljena koji su gotovo posve dogorjeli i u kojima je preostao samo vruć pepeo, i bez spuštanja pogleda otvorio je smičak na hlačama i pustio da kliznu niz njegove duge noge, mladenačke, otkrivajući pripijene crne gaće s izbočinom na sredini, i pokušala sam gledati u stranu, kao onda kad bih slučajno vidjela svog oca u donjem rublju, ali on to nije dopustio, jednom rukom okrenuo je moje lice prema sebi, spustio ga, baš kao što se namješta lutka u izlogu, i onda je uzeo moju ruku i stavio je na vrelu izbočinu. Osjetila sam kako crne gaće oživljavaju, kao da je tamo savijena slonova surla koja se želi istegnuti u radosnom pokliču, i moja se ruka skupila oko nje, i položila sam tamo i drugu ruku, puštajući haljinu da padne, i on me nije dirao ali su njegove oči ležale na meni kao ruke, prenoseći tresuću struju, gurajući me nadolje, da kleknem na hlače prostrte na podu i prislonim obraz na napetu tihu erupciju koja se dogodila između kože i tkanine.

           Duge rečenice, sastavljene od mnogo malih rečenica, koje trče pred očima kao hitre životinjice, svaka riječ je takva jedna životinjnica, i ako samo trepneš, mogu pretrčati, promaknuti, a da ih ne vidiš, tako su hitre, a tako su lijepe i dragocjene da je šteta ijednu propustiti.

Duge rečenice, da, ali nikada trome i spore, nego hitre i okretne, nikad dosadne, nego uzbudljive, prebogate, ispunjene događajima, slikama, stanjima, mislima, sve vrvi u tim rečenicama kao u neprekidnom kovitlacu, nižu se, teku, lome, savijaju, prevrću, presijavaju, uzburkane, u slojevima kao mnoštvo šalova od fine svile koji trepere od samog daha. Štogod sam napisala, nisam uspjela opisati istobno divlju i finu snagu tih rečenica.

Strasne, pronicave, precizne, a razbarušene i pretrpane rečenice, ispunjene slikama, paradoks – otprilike kao kad bi bilo moguće zamisliti oskudan crtež olovkom koji se uz pomoć nekog postupka ili čarolije rastvara u milijune slika i milijune boja.

I interpunkcija – zarezi na mjestu na kojemu ne bi trebali biti, a izostavljeni ondje gdje ih gramatika nalaže, i to stvara neobičan, začudan, jedinstven (zaista, njezino je pisanje u punom smislu te, od upotrebe ispražnjene riječi, jedinstveno) spoj nespojivoga, kao i to, kako na poleđini knjige citiraju kritiku New York Times, da je ovo „Roman koji je srušio sve prepreke… seksualno eksplicitan, a ipak gusto protkan biblijskim aluzijama i psihološkim uvidima.“ I još kažu kritike: strastven, požudan, beskompromisan[1],  blistav, otvoren, pametan, erotičan, maštovit, uzbudljiv, dirljiv roman. I sve je istina.

Ovdje ponovno želim istaknuti prijevod Andree Weiss Sadeh, koji je po mom mišljenju remekdjelo kao i sam roman. Zeruya Shalev imala je sreću što je njezin roman do naših čitatelja došao preko tako vrsnog prijevoda.

 Zeruyi Shalev ovo je bio prvi roman. Drugi, Muž i žena, koji sam čitala prvoga, bio je za mene otkriće, no mislim da ga Ljubavni život nadmašuje. Muža i ženu vratila sam u knjižnicu nedočitanoga, jer mi je istekao rok posudbe. Žalim zbog toga, ali sam ga ipak vratila. Naravno, posudit ću ga ponovno i dovršiti.  Ljubavni život  pročitala sam u roku, a i da nisam, ne bih ga ispustila dok sve ne pročitam.

To me potaknulo na ponovna razmišljanja o tome da svaki pisac ima svoju priču, jednu priču, i da je u tome ključ problema druge knjige/ drugih knjiga. A odlična ilustracija su romani Elizabeth Gilbert Jedi, moli, voli (prvi; duhovit, pametan, zabavan, bestseler) i Sudbonosno „da“ (drugi). Dovoljno je vidjeti naslovnu stranicu na kojoj većim slovima piše „nastavak bestselera JEDI, MOLI, VOLI“ nego naslov romana.

P.S. Ispada da sam i ja, kao i knjižare, prigodna: izlozi su puni ljubavnih knjiga i crvenih srdaca, a među njima je i Ljubavni život, Zeruye Shalev.


[1] Mogla bih citirati do kraja, kad knjižničari ne bi svoje barkodove lijepili uvije na istom uglu, neovisno o tome što u tom uglu piše!

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Knjige koje (ne)čitam i označen sa , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Jedan odgovor na Zeruya Shalev: Ljubavni život, Fraktura

  1. Ligia Luckhurst napisao:

    Zanimljiv post. Da nije tebe ne bih nikada cula za tolike moderne pisce. Ne bih nikada citala Houllebecqua na primjer.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s