Isprika i ispravka krivog navoda
Na štandovima ne piše Sveta obitelj, nego U ime obitelji. Ne znam kako sam to krivo vidjela. Predrasude. Tko je rekao da štede vrijeme? Predrasude cementiraju neznanje i ograničavaju um i sva čula. U mom slučaju vid.
U ime obitelji? Još gore! U ime kojih obitelji, kakvih obitelji, koliko obitelji?
„Ovo je građanska inicijativa“, poučila me jedna klinka, „nema veze s crkvom.“
„Žalosno je da se za to zauzimate“, rekla sam joj.
„Zašto, svatko ima pravo na svoje mišljenje“, odgovorila mi je prgavo, ušiljenog lica i izbočene brade.
„Ima, ali vi nemate svoje mišljenje, vama su rekli što da mislite.“ (Vidi „Sad i ja mogu dati svoj glas!“
Iskoristila sam svoju prednost – ja ne moram stajati na štandu – pa nisam morala čekati da mi klinka izgovori neku glupariju kojoj su je naučili.
Bojim se da će i bez mene skupiti dovoljno potpisa za još jedan referendum koji vodi u civilizacijsku regresiju.
U ovom slučaju su krasni Kekinovi stihovi o nama :”…imamo stav, a nemamo pojma…”
Sviđa mi seSviđa mi se
Ne može točnije, a sažetije!
Sviđa mi seSviđa mi se