Puk i populus

Zašto sam za Bandića

 Dobro je objasnio sociolog Lalić: Bandić ide na emocije, a njegovi protukandidati  na razum.

Ili će to prije biti „razum“, jer se političari uglavnom nadaju da neće naići na previše razuma kod svog puka.

Ja sam puk i populus, pa se i meni više sviđa Bandićevo obraćanje mojim emocijama, nego vrijeđanje mog razuma koje dobivam od drugih političara.

Kažu da je Bandić desničar. Mislim da sam napokon shvatila razliku između ljevice i desnice u Hrvata: ljevica dolazi od toga što lijeva strana mozga upravlja intelektom, a desnica od toga što desna strana mozga upravlja osjećajima.

Kažu: Bandić narod osvoji sićom, a sebi uzima krupno. E, ali tu siću vidimo i mi, raja, malo se njome osladimo, a krupno je za nas apstraktna imenica, u svakom pogledu. Krupno vide krupni.

Zašto nam i drugi ne daju čak ni siću? Nego sve uzmu sebi.

Sića:

Nije lijepo sve gledati kroz vlastite potrebe, ali je bar provjereno: ja koja pješačim svaki dan dva sata, a imam slab mjehur, sretna sam što imamo civiliziran zahod na Kaptolu, u koji se ne bojim ući; otkako je uređen Dubravkin put,  mogu se spustiti u grad i u finim cipelama, a ne u gojzericana, i noću, nije me strah i nije blatnjavo – pošljunčano je i osvijetljeno, postavljene klupice, uređena šuma; na Bundeku više nije šikara, nego okupljalište mladih; na Ksaveru se uređuje sablasno zapušten okoliš, ubojito trošne stepenice i obnavlja lift koji nije radio trideset godina… Fontane kod NSB-a nisu lijepe i na besmislenom su mjestu, navodno su jako skupe, ali nitko nije savršen. I Bandić je samo čovjek, gradi sebi spomenik, ponosan što je toliko puta izabran za gradonačelnika, a došljo.  Zato je dao raditi fontane, a ne kanalizaciju za osamdeset tisuća Zagrepčana. Kakav bi to bio spomenik – kanalizacija!

Krupno:

Političari se između sebe optužuju, ali jedan drugoga nikad ne razotkrivaju. Zašto?

Kako naš premijer smije reći da on „ponešto zna“ o Bandićevim malverzacijama, a ne iznijeti to što zna na vidjelo? Zar nije kažnjivo skrivati lopova? Zar to nije suučesništvo?

Zato sam za Bandića.

I zato što je marljiv. I u biračkom tijelu vidi ljude, a ne samo masu. Zato i pobjeđuje, ljudi vole biti prepoznati, kao što se, na primjer, vole vidjeti na televiziji, makar u zadnjem planu. I najsitnijeg pučanina vrijeđa kad ga smatraju nevidljivim, i najglupljeg kad ga smatraju glupim. Pošteno je rekao bivši ministar Komadina – svi političari su populisti, moraju biti. Nije samo Bandić populist, ali je on u tome iskreniji i ulaže puno više truda.

Ne bih dala glas ministru najvažnijeg ministarstva koji se, uz ministarsku funkciju, kandidira za gradonačelnika, jer je to isto kao da kaže: kao ministar nemam dovoljno posla, badava primam veliku plaću. Glatko uz to mogu voditi i glavni grad. Uz još jednu veliku plaću.

Gdje toga ima!?

Na kraju, uvijek nas je koštalo što smo se pravili kulturnijima nego što jesmo, pa smo se sterilizirali, uštogljili, ne priznajući da imamo i primitivnu, prostodušnu stranu, odrekli se vlastitog duha i zaboravili se smijati sami sebi ili to radimo poskrivećki, kao što Amerikanci potajno puše. Žrtvovali neposrednost za pozu. Podsjećamo me na kulturu koja se boji biti zabavna, jer se smatra da je samo dosadna kultura kulturna i pametna.

Zato sam za Bandića: on pokazuje kakvi smo u stvari.

Da bude jasnije: prije izbora dala sam potpis za Ferdeljija. Ali to još nismo mi.

P.S. U Zagrebu, a vjerojatno ni u Hrvatskoj, nema farmaceutske sode, tj. sode bez aluminija.

„Zašto nema?“ pitala sam u ljekarni na Zrinjevcu.

„Nema u veleprodaji“, kaže magistra lakonski.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Puk i populus

  1. Ligia Luckhurst napisao:

    Briljantna politicka proza. Kaze onako kako jest. To je najteze.

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    Politička?! To još nisam pisala. :-))) Hvala ti, draga Ligija.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s