Istina /strelica/ iskrenost /strelica/ djetinjarenje

Truć-truć, bla-bla

(Strelica je umjesto interpunkcije, ne znam naći znak.)

Jučer sam dio puta do posla išla s kolegicom vršnjakinjom. „I, jel ti bolje s novim šefom?“ pita me.

„Pa da znaš, jako sam razočarana. Znam da je pametan, mislila sam da pametni ljudi uvijek nešto žele popraviti…“

Pogledala me ozbiljno i, možda mi se učinilo, pomalo sažalno. „Vesna, ti imaš dosta godina i iskustva…“

„Znam! Hoćeš reći da sam djetinjasta, slobodno reci!“

„Ja ti to nisam rekla, ali…“

„Slobodno reci, to u zadnje vrijeme sve češće čujem.“

Sve češće, nema dana da mi to netko ne kaže. Laskam si Sokratom, pošten čovjek uvijek je dijete. A u duši znam: nisam ja samu sebe ni birala ni krojila, takva sam, kakva sam, nema u tome moje zasluge, ni krivnje.

A onda sam zastala na onome „sve češće“.  Da to nije…? Ma ne, već?… Ne može biti, zar bi došlo samo tako, bez najave? Staračko djetinjarenje?

Nije. Nije, nije. Nije i nije!

Ali ima veze sa starenjem.

Što sam starija, sve se manje stidim reći ono što stvarno mislim, ma kako to bilo rijetko (po učestalosti, a ne po gustoći 😉  ) ili neobično. Ili djetinjasto. U stvari, možda svi starci namjerno podjetinje, možda to nije degenerativna bolest nego stvar izbora.

Zato ljudi s godinama postaju sve više na svoju ruku i sve neugodniji, jer govore ono što žele.

Istina se nikome ne sviđa, jer ona nije prilagodljiva i ne bira strane. Moj člančić o Bandiću nije se svidio ni jednom mom prijatelju, osim Ligije, koja ne živi u Hrvatskoj; ni onima koji ga ne vole (većina), ni onima koji ga prihvaćaju (minijaturna manjina). Pala sam im u očima. Žao mi je zbog toga.

„Jel ti to ozbiljno“, pitala me prijateljica.

„Možda nije ozbiljno, ali je sve istina.“

Istina. Tko o čemu, ja o istini. Kao ono bosansko o poštenju. Zvuči kao da se hvalim. Daleko od toga. Ponavljam: nisam samu sebe kreirala. Da mogu, napravila bih se drugačijom.

Kaže moja kći: „Znaš, mama, kako se kaže: iskrenost je preskupa za jeftine ljude.“

Milo moje dijete. Kori me, kori, ali kad vidi da nema pomoći, uz mene je.

Ali. Moglo bi to biti točno.

Da je pred njim najljepša žena na svijetu, bi li slijepac vidio tu ljepotu?

Da zapjeva najumilniji glas na svijetu, bi li ga gluhi čuo?

Može li nepošten prepoznati poštenje? Kako će, kad nema nema osjetilo za poštenje. Može li neiskren povjerovati u nečiju iskrenost? Ne može, nema aparat za iskrenost, rekao bi: ma znam ja, čim on toliko prizna, tko zna koliko tek skriva!

I tako, eto, zaboravih što sam još htjela napisati, omeo me posao na poslu. 🙂

A da, sjetila sam se: Angelina Jolie.

Opet ću biti mimo drugih, ali, mene nije prevarila onom preventivnom operacijom. Evo zašto:

Ja nisam mrziteljica Angeline Jolie, naprotiv, ja sam njezina diviteljica

Ali nisam zaboravila kako se na zadnjoj dodjeli Oscara čudno ponašala. Imala je crvenu haljinu s razrezom do struka i neprekidno je nogu gurala van kroz taj šlic, u napadno neprirodnim položajima, vidjelo se da je hotimično, da stalno misli na tu nogu i taj šlic, vidi li se dovoljno. Pri tom je imala onaj svoj lascivni izraz u očima. Meni ju je bilo žao, nije izgledala savršeno kao uvijek, bila je premršava i djelovala umorno, pa mi se ta tanka i nelijepa noga činila kao očajnički pokušaj da zaustavi neminovnost, a j…žljivi pogled neumjesan kao ona sarajevska sutkinja koja se u kancelariji skida gola, leži na radnom stolu i vježba, a zavjese na prozoru razmakne. Sutkinja nije mlada, pa se ljudi rugaju i razglasili su novinarima, a da je mlada, sve mi se čini da bi inkognito guštali.

Da nije bilo te noge, povjerovala bih ono za grudi. Ovako, mislim da je iskoristila strah od bolesti da uljepša grudi.  Argumenti: ovime nije posve spriječila nastanak bolesti, samo smanjila vjerojatnost; genska podloga nije značila da će sigurno oboljeti;  ona, humanitarka i aktivistica, nije vrsta žene koja bi priznala da je tako očajna da se kirurški pomlađuje, ipak je ona kraljica.

Ali, ma koliko to bilo tužno, stari kao i druge. Njezine velike grudi nakon dojenja više nisu lijepe kao prije. Sad opet jesu. Uz to i zdravije.

Zašto o Angelini? Samo kao primjer kako u nekim godinama čovjek misli mimo svijeta i usuđuje se to reći.

A otkuda i zašto sav ovaj truć i bla?

Nema lajkova da mi napušu jedra, pa preostaje samo jedan uzrok mojoj skribomaniji: stvar je u (ne)pospremanju. Dokaz da umjetnost nastaje iz patnje. Ne mislim ja da je moj blog neka umjetnost, ali ni pospremanje, budimo realni, nije patnja normalnim ljudima. Stoga, idi, postu moj, u kategoriju Dokona domaćica, ondje ti je mjesto!

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dokona domaćica. Bookmarkirajte stalnu vezu.

8 odgovora na Istina /strelica/ iskrenost /strelica/ djetinjarenje

  1. gal napisao:

    E, j… ga, baš sam ti htjela napisati da ne brineš što ne pišem jer mi se jednostavno ne da, jer slušam neku davno zaboravljenu glazbu pronađenu na internetu, a i neku novu, i da upravo guštam u

    (stvarno, pogledaj taj smiješak na 5:01!!!)

    pa mi se ne da pisati, al onda me zatekao novi post. I što da ti sad kažem?!!! Ko će se sad ljutiti na tebe – a baš si me ojadila?

    Nemoj sad opet pucati na mene iz teške artiljerije ko što obično činiš kad osjetiš i trunku kritike, pliiiz, sjeti se da si mi draga i da samo pričamo, može?

    Al baš me pogodilo da ti, baš TI od svih ljudi, opravdavaš tog… tog… tog tog mulca, tog lopova, tog manipulatora, to utjelovljenje svih Vinka i Grozdana koji su su se progurali jer imaju tvrđu kožu i jače laktove, i zabljeskuju raji oči staklenim perlicama – ti koja bi najbolje od svih trebala (morala) vidjeti što je iza kulise. Ne mogu vjerovati da stvarno misliš kako je važnije da imaš gdje pišati dok – ne iz nužde, nego svojom voljom! – pješice hodaš na posao, a tisuće ljudi nema kanalizaciju. Ne mogu vjerovati da stvarno misliš kako je važno da bogataško naselje dobije svoj liftić i da se veseliš što ne moraš zmazati štiklice dok hodaš kroz šumu, a u isto vrijeme postoje kilometri neasfaltiranih cesta u zabitim okrajcima velebne nam metropole. Ne mogu vjerovati da bi dala glas čovjeku koji je ljudima oko Jakuševca obustavio isplatu naknade (naknade jer trpe smrad s neuređene hrpe smeća koju im svi mi istovarujemo pred vrata) uz tihu napomenu da će isplate krenuti kad bude opet izabran za gradonačelnika. Čovjeku koji se –iz života znam – doslovno UVALIO na otvorenje pogona za koji nije nit luk jeo, nit luk mirisao, a bogme nit doživotni kredit digao, al svejedno je vrpcu rezao ko da je za njega danonoćno „delao“. Čovjeku zbog kojeg, po prvi put u dvadeset godina otkad radim, ravnateljice vrtića ne moraju razmišljati hoće li kuptiti bojice ili kockice, nego moraju razmišljati kako da tetama isplate plaće a da djeci na smanje obroke?

    Je li dovoljno reći „pa on je samo čovjek“ da opravda što si diže spomenike TVOJIM i MOJIM teško zarađenim novcem? Ima li opravdanja za nepovratno uništeni Cvjetnjak?!!! (OK, drugi su ga načeli, al on ga je DOKRAJČIO!) Možeš li naći opravdanje za Orden grada Zagreba jednoj Judith Reismann, pohvalu koja je postala sramota za sve koji su je prije nje dobili, i sramota za svakog normalnog, pametnog čovjeka ?

    Možeš li stvarno, iskreno, reći da „u biračkom tijelu vidi ljude“ čovjek koji je pijan uzrokovao nesreću i pobjegao, potom se koju godinu pravio glup, kao da ne zna da je policajac koji je zazviždao dobio nogu, a onda se nabrzaka pokajao kad su ga razvukli po novinama. TO je čovjek koji vidi ljude?!!!

    Mogla bih nabrajati još, i još i još, al nema smisla. Poanta je: zar stvarno čovjeka koji u teškoj, jako teškoj situaciji, tiho i dobro radi svoj posao i koji kaže „ima još veći izazov s kojim sam se spreman ukvatiti u koštac“ možeš samo tako odj… zbog šarenih perlica? Dobro, možda sam i ja napopravljivi idealist, ali jedno je činjenica: kad Banditića napokon maknemo sa scene Zagrebu će trebati još desetljeća da se oporave od njegovog haračenja. I znaš kaj je najgore? Svi će ga se s nostalgijom sjećati zbog lijepog zahoda i upečatljive – ako već ne lijepe – fontane. Fuj!!!

    Ponovni izbor Bandića za gradonačelnika moja je trenutna frustracija: sramim se što živim gdje živim. I među kakvim ljudima živim. I zato sam te pitala „jel ti to ozbiljno“, jar sam pomislila da si htjela biti sarkastična, a, dobrodušna kakva jesi, nisi to znala.

    Eto. Pucaj sad iz svih oružja, spremna sam primiti paljbu. Ili možda nisam.

    Da, još jedna napomena: Prva pomisao mi je bila da na tvoj post odgovorim: Zbog takvog se razmišljanja Amerika suočava s pojmom gladi! (Ne gladi u zanemarenim socijalnim i etničkim manjinama, nego s gladi u uništenom srednjem sloju – jesi gledala dr, Oza? Jednu noć nisam mogla spavati pa sam gledala… strašno, djeca, obična djeca običnih ljudi gladna su i jedva čekaju da prođe vikend pa da dobiju normalan obrok u školi. A sve je to posljedica onog „u se, na se i poda se – nema veze kome ćeš uzeti“. Pa su, jer su htjeli sve kupiti za dolar, ostali bez posla. I sad gladuju.) Al onda mi je bilo glupo, jer ne želim se s tobom prepucavati. Svakako ne javno. Jednostavno želim izbistriti svoja razmišljanja.

    Pusa,

    L.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Sve je istina što kažeš. Više se isplati graditi lift u bogataškom naselju nego kanalizaciju u siromaškom, u bogataškom možda žive utjecajniji ljudi. Ali, pitam te, u ovoj konkretnoj situaciji, kad su samo dvojica dobila glasove za finiš, zar je bolji onaj koji može raditi dvije strašno važne funkcije istodobno, a u njegovom resoru vlada kaos? Znam, znam, kaos su naslijedili od prethodne vlasti, ali što “delaju”? I zašto ne osude Bandića kad znaju da je toliko kriv? Ako ti sve to znaš, pa i ja, što misliš, koliko tek oni znaju. I, ne volim prepričavati što se priča, ali se ovdje pozivam na gdje ima dima ima i vatre, priča se da je tvoj izbor, onaj koji ne baca šarene klikere gladnoj raji, čovjek koji je napredovao tako što je političare vodao po pretragama preko reda. Njemu da dam glas?! Koliko bi tek on liftova napravio u bogataškim naseljima?
      I na kraju, ako se u mom tekstu ne vidi ni ironija, ni satira, ni nemoć, ni nemogućnost izbora, a sve sam to htjela napisati – loš je tekst. Ali od sadržaja ne odustajem.
      I ako smijem ovdje primijetiti – ovo je jedan od tvoj najboljih, najžešćih, najstrastvenijih telstova i jako mi se svidio.

      Sviđa mi se

    • gal napisao:

      Svaki politički izbor nužno je izbor manjeg zla. Jer, promisli, kakav karakter uopće moraš biti da bi se POŽELIO baviti politikom. A ja moram biti pažljivija jer sam ti odgovor htjela poslati privatno, al sam, dok mi je glazba bila u glavi, zaboravila promijeniti adresu pa je šibnulo na blog. Ouch! Sori!

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Preslušala Stefanovskog, dvaput. Prvi put stalno čekala smiješak :-), a drugi put bolje slušala. Savršeno, savršeno, glazba koja se sluša cijelim tijelom, ježi po leđima, udara u pleksus, čovjek je genij.

      Sviđa mi se

  2. Ligia Luckhurst napisao:

    Hmmmmm…
    Sto se tice strelice, odi u insert>symbol>i onda klikni na strelicu kad je nadjes medju specijalnim slovima itd. Ali to ima samo u Wordu i u Powerpointu, ne znam kako to sljaka na websiteu

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      hvala, hvala, u pravu si. ali ovdje ja ne znam naći ni fusnotu nego zbog toga pišem u wordu, pa kopiram. mogla sam se baš sjetiti i insert symbol!

      Sviđa mi se

  3. vesna napisao:

    Nisam primijetila adresu, meni ne smeta što je u javnom komentaru, ali sad si opet stavila na blog, pa ovdje i odgovaram. Svaki izbor znači da izabereš kome ćeš više vjerovati. I metoda vlastite kože. Mi ljudi na ovom planetu više ionako ne možemo vjerovati nijednom političaru. A njih boli briga vjerujemo li ili ne, mogu i bez naše vjere. JA SAM OGORČENA.

    Sviđa mi se

    • gal napisao:

      I ja sam, zar se ne vidi? 🙂
      I hvala ti za kompliment! Baš sam divljakuša, kad me netko pohvali tako se zbunim (onak: ko, jel ja?!) da ostanem bez teksta pa ispadnem il’ nepristojna, il’ uobražena. Vjerojatno oboje. A ti si uvijek tako draga i puna pohvala i zahvala da se zbunim još više. 🙂 🙂 🙂

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s