Ne umire se tako lako…

… ali ni teško.

Razum kaže: da je istina sve o otrovima u zraku, vodi i hrani, već bismo izumrli; a da  nije, ne bi bilo toliko oboljenja i smrti od raka. Statistika je jeziva.

Ovdje je mišljenje profesora Franje Plavšića, toksikologa. Osobno sam s njim razgovarala prije više godina, kad sam radila istraživanje o vodi za piće i na mene je ostavio jak dojam.

http://www.otrovno.com/news_22.html

Sličnim se stavovima priklanja i moja kći, nutricionistica, koja je korektiv za moje new age strahove. Čini se da su to službeni stavovi znanstvene zajednice, ali nadam se da nisu i državni, u onom smislu da se od naroda skriva istina.

Ja mislim ovako: kao što bismo već izumrli da je sve o štetnim tvarima istina, tako bismo živjeli vječno i u savršenom zdravlju da je istina sve o čudotvornim lijekovima, čajevima, biljkama, kremama.

Tu stanem i shvatim zašto je nastalo ono “mislite pozitivno”: ionako ništa ne možemo učiniti. Kad prvom čovjeku od pozitivnog mišljenja ponovno naraste amputirana noga, ili bar zub, doći će na Zemlju  novo doba. Do tada, bit će kao u vicu o Muji (koji često ponavljam, a smijem to bez straha da će me optužiti za netoleranciju, jer za neke sam i ja Mujo – svatko je za nekoga Mujo): “Šta radiš, Mujo? Sjediš i misliš?” “Ne, samo sjedim.”

 

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena, Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

3 odgovora na Ne umire se tako lako…

  1. jasna napisao:

    Opet nekaj super , naučit ću napamet da mogu citirati !! 🙂 :))))

    Sviđa mi se

  2. Ligia Luckhurst napisao:

    Mi u Britaniji nemamo Muje, no moj suprug Edward mi je vise puta pricao vic koji sam zaboravila, no zavrsava se sa recenicom, “Sometimes I sits and thinks, and sometimes I just sits.” Pogresna gramatika je tu integralni dio vica i nije pogresna zbog nacionalnih nego zbog klasnih razloga. Ta je recenica postala opce mjest te se citira bez pripadajuceg joj vica, ako je prilika.
    Department of Useles Information

    Sviđa mi se

  3. vesna napisao:

    🙂 🙂

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s