Eko eko
Jutros sam pročitala iscrpan članak o koprivi na blogu Tamoiovde, pa ga prenosim. Jedan profesor, piše u članku, kaže da ljudi još ne znaju, ali da kopriva vrijedi koliko je teška, i to u zlatu. A ja se sjećam da su ljudi pričali kako je dobro istući se koprivom po bolnom mjestu kad te muči reuma.
Usput, prenosim i što sam prije tjedan dana čula o melisi: gdje raste melisa, tu nema muha. Možda se čini bezazleno, ali… da sam to znala prije i ako je to istina, možda se nikad ne bih odselila iz Velike Mlake, možda se nikad ne bismo vratili u grad, ni kupili skupi stan koji je u gradu, a blizu prirode, ni dignuli kredit koji nas je… ono što moja kći ne da da kažem. Moglo bi se reći da su muhe krive za sve.
Također, prošle nedjelje na imanju Eko-Sever, obitelji Sever, od koje kupujemo povrće, pila sam sok od melise, jako je ukusan, podsjeća na bazgu. (Ovo nije namjerna reklama za Eko-Sever, radije ih ne bih ni spominjala, jer ako ih previše hvalim, imat će više kupaca, pa će se možda polakomiti i pokvariti, iako ti ljudi ne izgledaju kao da bi mogli postati gramzljivi.)
(Pospremanje baj-baj.)
