Preosobno…

… a nije hrabro.

„Mama, meni se čini da tebe previše pogađa to starenje“, kaže mi kći nakon što je pročitala[1] nekoliko zadnjih postova.

Malo mislim, pitam se, pa joj velim: „Ne, u stvari me uopće ne pogađa starenje, starenje me zanima.“

Kad sam išla roditi svoje drugo dijete (prvi porod bio je netipičan, prijevremen), moj me opstretičar, ne sjećam se više zašto, naručio određenog datuma na takozvani izazvani porod – to je kad ti daju sredstvo koje izaziva trudove, i to, navodno, budu znatno jači trudovi od prirodnih.

Sestra je ulazila u predrađaonu, isprva rijetko, a zatim svaki čas i pitala me jesu li počeli trudovi. Svaki put je izgledala sve začuđenija: „Još nisu?!!“

Zabrinula sam se da sa mnom nešto nije u redu. Ništa od trudova, a očito sam ih već trebala imati. Mene je samo na mahove boljelo kako bole menstrualni bolovi, a te sam i predobro poznavala, uvijek su bili strašni.

I tako je to trajalo neko vrijeme, sestra je ulazila, ja odmahivala glavom, dok od muke nisam počela pogledavati na sat: moji menstrualni bolovi javljali su se u precizim  razmacima od dvije minute.

Tek sam tada shvatila da su to trudovi.

Zašto mi nikad nitko nije rekao da trudovi bole kao menstrualni bolovi? Ja sam zamišljala neku apstraktnu, strašnu bol koju samo tek rođeno djetešce prekriva zaboravom.

Zašto žene ne prenose iskustva jedna drugoj? Zar zaista zaborave? Zašto ja nisam? Ja svakoj trudnici s kojom razgovaram kažem: „Ne boj se, nije to ništa strašno. Imaš li bolne menstruacije? E, pa, to ti je isto tako, samo kraće traje.“ I sve se tome čude kako sam se i ja čudila i sve su nakon toga umirene, očekuje ih nešto poznato, a ne nezamisliva muka o kojoj pričaju žene koje su rađale. O ovome sam već pisala i često pričam, namjerno, da prenesem svoje iskustvo.

Tako je i sa starenjem, i još ozbiljnije, jer starenje je iskustvo koje svaki čovjek proživljava samo jednom. Samo jednom! Znači da u starenju nema prakse. I ne daje plod, kao trudnoća. A nema ni znanja, ne uče nas kako starjeti, gombamo se sami kako znamo i jednom okom povirujemo na emisije za treću dob pitajući se koja je to dob.

Ne pogađa me starenje. Kad shvatiš da je jedina alternativa starenju umrijeti mlad, starenje se čini zdravijim,  prirodnijim rješenjem.

U novom dobu izumljena je i treća mogućnost – pomlađivanje operacijama. Novo doba zvano frankenštajnska era. Nastaju naraštaji nakaza. Žena i muškaraca za koje znaš da su stari, odaju ih kretnje, pogled, glas. A preparirani su. Izgledaju kao lutke u hororu. Preplavili su svijet, ima ih sve više. Tako ih je puno i tako su ružno lijepi da će se uskoro,  predviđam, promijeniti kanoni ljepote: bit će lijepo ono što je nepravilno, kukasto, mlohavo, preveliko ili premalo. Nadam se da frankenštajnska era neće trajati dovoljno dugo da promijeni ljudsku gensku osnovu, da, na primjer, gen za nos neće stići doznati kako ubuduće mora stvarati sve iste noseve, pa da se počnu rađati male lutkice, sve jednake.

To me podsjetilo na jedno davno, davno pismo čitatelja iz davnašnjeg časopisa Čik, koji je izlazio u Beogradu – samo najstariji 🙂 će ga se sjećati – kad je jedan čovjek, koji je imao prevelik nos, pa ga je dao smanjiti, pitao hoće li njegovo dijete naslijediti njegov rođeni ili njegov operirani nos. Kako bi se taj čovjek čudio kad bi znao da ga tamo negdje neka Vesna još pamti i spominje! Smijali smo se tom pismu kao ludi, a evo sad sam i ja blizu tome nagađanju: ako se ljudi nastave operirati, koliko će trebati da mutiraju?

Negdje sam pročitala da se stari u etapama od po sedam godina. Zvuči logično: nakon prvih sedam dobivaš trajne zube, iz bebe se razvilo malo ljudsko stvorenje; četrnaest – odrastanje; dvadesetijedna – punoljetnost u nekim društvima; dvadesetiosam ili tu negdje – prestaje proizvodnja kolagena; tridesetipet – panika ako se još nisi udala i rodila; četrdesetidvije – iznurilo te majčinstvo i iznevjerena bračna očekivanja; četrdesetidevet – doktore, pa kako bi to bilo moguće, da se već približavam menopauzi, već!? a tek sam…; pedesetišest – još uvijek se osjećaš kao da ti je ni dan više od tridesetipet i čudiš se otkud ti tolike godine, gdje su…

I sad, unatoč mojim plemenitim prosvjetiteljskim namjerama, ograničena sam svojim kukavištvom. Nisam cicilimicili, ali nisam ni LaBilna[2], čijoj se hrabrosti beskrajno divim. Hrabrost je sloboda. Jedina prava sloboda. Sve drugo je licemjerje[3]. Pa da, slaže se: kad je netko hrabar, bori se za slobodu, a kazna za to je zatvor. Znači, sloboda ili zatvor.

Ne otvaram mnoge važne teme, ne ovdje, prešućujem mnoge važne stvari koje bi žene trebale prenositi jedna drugoj. Ali, iz svog zatvora nehrabrosti pisat ću koliko god budem mogla više, podijeliti s ljudima što mislim da je važno, pa neka se nitko ne boji starenja, kao ni trudova.

Za danas: o čitanju. Ne čudite se ako sve manje čitate. To dođe s naočalama: ne znaš gdje su, pa su musave, pa ih treba očistiti, pa umjesto svega toga sjedneš kao stari krumpir, pustiš klice i gledaš televiziju.

Ali nije samo to.

„Jesi čitala Revoluciju iznutra“, pita me prijateljica.

„Nisam.“

„To moraš pročitati, fenomenalno je.“

„Više volim sama smišljati“, kažem i ne lažem. Iako se nehrabro bojim da ću zvučati umišljeno. Ili starački ograničeno, što je još sramotnije od umišljenosti.  Mislim na ograničenost bilo koje vrste, a ne samo staračku.

Ali sam u knjižnici posudila knjigu, javit ću vrijedi li čitanja ili je bolje da sami mislite  :-).


[1] Da ne ostane nerečeno – moja kći moj je najdraži čitatelj, a najviše volim kad moj blog čitamo skupa. Najdraže mi je kad joj je nešto smiješno, smije se veselo i zarazno, pa se smijemo zajedno, a ja stalno zapitkujem što, što, šta ti je smiješno. Kad čitamo, pazim da ne naiđe na dijelove o kreditu.

[2] Da ne bi zvučalo kako joj se divim jedino zbog hrabrosti, moram dodati da je to blog koji otvaram kad se želim nasmijati: izvanredno duhovita, zabavna, pronicama i oštroumna autorica.

[3] Ligija, nemoj me preozbiljno, filozofski shvatiti, shvati me priručno :-).

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku) i označen sa , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

23 odgovora na Preosobno…

  1. Negoslava napisao:

    Godine, eh. Imam ih, ali ih ne bih poklanjala, ko kilograme za koje u šali mršavicama kažem, oćeš pola. Niko ne želi da bude lep i mlad leš i ako je već tako, nosio svoje godine s ponosom. Svaka donese nešto, pa dok se može… dok ne počnu i da odnose, sve ću podneti i podnosim lako, samo se molim da mi pamet i hod ne oduzmu.
    Hvala za tekst.

    Sviđa mi se

  2. jasna napisao:

    Iskustvo s porodom, jednako! Sve čekam neku strahotu,a ona se svede na ono što sam nekoliko dana proživljavala svaki mjesec ! Kad sam iskustvo pokušala prenijeti mlađima, uglavnom nisu s menstruacijom imale takve tegobe. Njima je doista porod bio teži podvig! Kod mog drugog djeteta…ista stvar, tako da me sestra pokušala razuvjeriti da rađam. Nisam dovoljno pokazivala da je došao taj tren kad će beba izaći.Onda sam “zaprijetila” da ću stisnuti…i bit će iznenađenja. I naravno bilo im je iznenađenje, uzvrtili su se i rodila sam taj čas ! Jedino što su pak meni prenosili kao postporođajna iskustva,je da će mi prestati menstrualni bolovi. Na moju žalost nisu prestali, bila sam “trpeća” do zadnje menstruacije. Ipak “darovano” mi je,da je prošla odjednom bez najave i nikad se više nije pojavila.
    Druga istina kako kaže Negoslava, pamet i hod….neka ne oduzmu! A onda, uz što da mogu hodati, pamet nakratko zakaže i zaboravim na godine i kile…odem na “lojtre” pobirati višnju…padnem (sreća s neke niže prečke). I….sad po kući ograničeno hodam,al’ hvala Bogu ( ili osobnom anđelu )da me donekle čuvao pa hodam. No, kako sam pozitivac i u tome nalazim nešto dobro. Sad bez grižnje savjesti ovdje pred kompom sjedim, čitam i pišem, a spremanje ormara i kuće lijepo čeka bolje dane !

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      žao mi je za pad, drago mi je da je dobro prošlo, žao mi je za spremanje ormara, a drago za sjedenje pred kompom. I ja sam za hod i samostalnost, jedino baš ne žudim da do kraja ostanem pri zdravoj 🙂

      Sviđa mi se

  3. vesna napisao:

    Hvala tebi za komentar i za istomišljeništvo.

    Sviđa mi se

  4. LaBiLnA napisao:

    Hahaha, pa gde mene nađe 😀 Nisam ja hrabra no budala 😀 Mene baš nisi trebala da pominješ jer moj post o prvoj trudnoći može samo da ih udalji od ideje rađanja 😀

    Sviđa mi se

  5. aleksandranm napisao:

    Hrabrost je sloboda. Jedina prava sloboda. Sve drugo je licemjerje[3]. Pa da, slaže se: kad je netko hrabar, bori se za slobodu, a kazna za to je zatvor. Znači, sloboda ili zatvor.
    Bravo za post! Rastuzih se, bre…(49)

    Sviđa mi se

  6. jasna napisao:

    E da mi je još skužiti kako doći do kćerkinih blogova….očito je “pokupila” maminu darovitost. Taj zaključak sam izvela iz navoda pod “2.”
    Ako imam dozvolu, preporučam se i molim link ili adresu ili kak se to već zove…Inače uz autore komentara, ( ako su blogeri ) , mogućnost je ući u njihovo blogersko carstvo. To i činim. Međutim nisam u pregledanim komentarima našla neki koji bi prepoznala kao njen komentar…ili nisam našla, ili ni ne komentira pismeno, već samo usmeno.U svakom slučaju, ako mi bude dozvoljeno bit će mi čast i zadovoljstvo letiti njenim “nebom”.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Moja kći nema blog, njezini komentari meni su usmeni, ona je prezaposlena za blog, ima svoj projekt – Lunch, uravnoteženi obroci za zaposlene, restoran i dostava, ona je nutricionistica i svaki dan piše prehrambene crtice na stranici Luncha. Hvala što vas zanima. Pozdrav, Ponosna Mama.

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Aha, ono pod 2 odnosi se na LaBilnu, linkala sam ju u postu.

      Sviđa mi se

  7. Ligia Luckhurst napisao:

    Ne znam kako bih to filozofski ne trebala shvatiti, no za ono o slobodi i hrabrosti si apsolutno u pravu, potpuno se s tobom slazem. Tristo posto.
    Filozofija bi mozda tu usla u igru ako dodam da bi, nakon sto sam s s tobom slozila, trebalo definirati hrabrost, hahaha! Jer to uopce nije tako jednostavno kako izgleda… Branka i ja smo jednom dopisno (jos nije bilo e-mailova) zajedno definiravale “ljenost”, trebalo nam je jedno dva mjeseca…

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Da. I još je bitno definirati glupost, jer glupa hrabrost nije hrabrost. Za mene je hrabrost biti što jesi, reći što misliš (ako misliš i ako si shvatio što misliš, vidi gore pod glupost!), braniti slabije i ne mijenjati mišljenje zbog ikakve koristi, ako se samo po sebi ne promijeni. Hrabrost je braniti svoju kuću, svoju obitelj, i ne izdati nekoga zato što se pojavio netko jači, bolji, ugledniji. Pomagati slabijima, ne ulagivati se jačima. Biti skroman, tako te ne mogu kupiti, ne samo novcem, nego, recimo, laskanjem ako si tašt, lijekom ako si bolestan. Evo Kolumba, otkriva Ameriku: hrabrost je ne bojati se.

      Sviđa mi se

  8. Ligia Luckhurst napisao:

    Lijenost, naravno, ne ljenost.

    Sviđa mi se

  9. LaBiLnA napisao:

    Ja sam devojka u telu starice. A telo… za opelo 🙂 I to je to. Bitno je stanje duha….
    Nemoj da pišeš o starenju, molim te. Dovoljno sam hipohondrična, umisliću da mi izlaze staračke pege dok čitam post 😀

    Sviđa mi se

  10. vesna napisao:

    Djevojka u tijelu starice? Blago tebi. A ja dijete u tijelu prastarice. Ja sam mislila da sam našla pozitivan pogled na totalno negativnu pojavu. Znači nisam, znači, nema pomoći. Obećavam da ću svaki post koji ima veze sa s. u podnaslov staviti “nek LaBilna ne čita”. A što se hipohondrije tiče – to sam doktorirala, metodu vlastite kože. Izliječila me moja iscjeliteljica, kojoj me poslala jedna pametna prijateljica, kao na šiatsu masažu, a nije mi rekla što sve žena može i vidi, inače ni luda ne bih otišla od straha. Idem redovito, jednom mjesečno, i ne idem doktorima. Na početku mi je rekla da sam došla pet do dvanaest, sad procjenjuje da sam dobro (s obzirom na Ono Što Pred Tobom Neću Spominjati) 🙂 Nadam se da ovo nitko osim tebe neće čitati, a bojim se da nećeš ni ti, jer kad napišem odgovor na komentar, nemaš obavijest, pa… ćao, LaBilna, carica si, enivejz.

    Sviđa mi se

  11. Ligia Luckhurst napisao:

    Koliko je vama bakicama godina? meni ce naime uskoro sezdeset I prvi rodjendan, pa se brinem kad ovo citam da slucajno ne spadam u kategoriju “starice”.

    Sviđa mi se

    • vesnadrazan napisao:

      Meni bakici je 58, a LaBilna, prepostavljam, nema više od 45. Ona samo misli da je stara, a vidjet će u našim godinama što je starost. A ako ovo čita moja nova porijateljica Jasna, ona će reći vidjet ćete vi kad dođete u moje godine, a ako ovo pročita netko od osamdeset, reći će vidjet ćete kako ćete biti mladi sve do osamdesete… Ne znam zašto je svima (LaBilnoj i Aleksandi) depresivno i tužno čitati o starenju, kad smo ionako uvijek mladi. Ne treba se obazirati na druge, koji misle da si star 🙂 Ja se, recimo, još uvijek, časna riječ, refleksno dižem u tramvaju starijima od sebe, tj, svima iznad četrdesete 🙂

      Sviđa mi se

    • LaBiLnA napisao:

      Pročitala! 😀 Ja sam devojka za vas … 49 do jeseni 😀 A onda 48, 47, 46… 🙂

      Sviđa mi se

  12. jasna napisao:

    Što se starosti tiče, svi ste bebe !!, U jesen mi stiže 69-ta i još k tome 100 kg i još k tome pala s “lojtre”, otala prilično pokretna (malo cifrasto hodam,jako me bole križa,al hodam )Da se razumijemo, ničim navedenim se ne ponosim !!:Danas sam se prvi put nakon tjedan dana,odvažila krenuti s mužekom put Kvatrića.To znači prvo “drsko” niz stube (kom 96, a lifta ni slučajno). Bio mi je baš jaaaako potreban da bih se osjećala sigurno. Sama se ne bih još usudila otputiti van.
    Uz to što mi je jasno da se mooooram kretati, van me natjerala i činjenica da i meni i mužu ističe osobna iskaznica 7. srpnja o.g. S tim u vezi smo se išli poslikati.No ta tema…. bolje da je ne započnem, ne bih znala stati! To, da ističe osobna, sam čisto slučajno ustanovila .Kad sam čula kakva je panika oko vađenja nove, išla sam zaviriti u naše datume.Bolje da sam ostala u neznanju,tako i tako ne mislim gibati preko “grane” ! Ovako me savijest tjera, da to obavim. Uglavnom i ovo s osobnom je znak da smo opet preokrenuli koje (ili nekoliko njih)desetljeće i ostarili.
    Znači ono pod točkom 2 nije se radilo o kćeri, nego o LaBiLnoj..”Pretrčala” sam po pričama LaBiLne malo prepovršno da bih se uživila u više toga, a priča o porodu me jako razveselila.i potakala da nešto o tome napišem, i učinila sam to u prethodnom komentaru.
    Žao mi je da kćer nema blog, pročitala sam već prije da je nutricionistica, svakako šteta za mene.Ako jednom odluči svoj dar podijeliti, tu sam i čekam.

    Sviđa mi se

    • LaBiLnA napisao:

      Da ste Vi živi i zdravi 🙂 Moja tetka ima 82, mama 73. i obe su vedrog duha. Ne računam ih u stare osobe. Mislim da je stanje duha ono što tera telo da sluša. Da vidite samo kako moja mama leti na druženja sa svojom generacijom, proslave matura, neka njihova mesečna druženja… Kao da ima 25 🙂

      Sviđa mi se

  13. jasna napisao:

    suuuper LaBiLnA !!!! Vaša genetska predispozicija govori da ste po godinama još stvarno “beba”. Slažem se za vedar duh. Sretna sam da sam ga pokupila u svojoj familiji, baš kao i vi svoj, a i naša vedra Vesna se u takve ubraja. Još kad čovjek svoja razmišljanja zna, poput Vas prenesti drugima, to je čisti, vjerujem obostrani užitak. Zato svoja zapažanja i reakcije rado “vratim” u vidu komentara. Tako autor dobiva povratnu informaciju,što mislim da je važno. E sad…možda je nekad i dosadno, jer uz važno dobiješ i nevažno. Svejedno komentiram, pa kako bude….

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s