Bez vode se ne može, a bez novca može

Bogati, bahati i uskoro žedni

Naslov je preuzet s bloga Tamoiovde, članak o vodi, autor M. Milosavljević.  Prenosim, jer, ako kod nas još nije tako, neka i ne bude, neka svatko tko ima mogućnost sudjelovati u odlučivanju shvati da truje vlastitu djecu za sitan prljavi novac. Krupan prljavi novac uzimaju veliki lopovi.

Pretpostavljam, vjerujem, nadam se da ima ovakvih članaka i o hrvatskim vodama na drugim blogovima, ali ja na njih nisam naišla… ili oni na mene, po svemirskom sinkronicitetu.

Evo samo dvije rečenice iz članka:

“Prema izveštaju SIEPE, u Srbiji je prodato više stotina izvora vode za piće stranim korporacijama, i to neograničeno, u potpunoj suprotnosti sa svetskom praksom, gde koncesije obično ne traju duže od 20 godina. (…) Beograd je jedna od pet evropskih prestonica na dve reke – Podgorica, Minsk, Viljnus i Luksemburg takođe se mogu pohvaliti takvom blagodeti, ali Beograd je jedina evropska prestonica koja ispušta otpadne vode u reke bez prečišćavanja. Duž prestonice je oko 30 takvih ispusta.”[1]

Zamislite ovakvu situaciju:

Riješite se kredita koji vas kolje, dobijete na Lotu, podmirite sve dugove, minuse i račune, pomognete svim prijateljima koji su u financijskim mukama, bratu, nećacima; kupite svojoj djeci stanove. Otplatite auto, prodate ga, kupite novi. Ispunite svoju vječnu želju, da u vlastitom gradu spavate u finom hotelu i da se ujutro lijeno dignete na doručak, sjednete uz staklo i gledate ljude kako se žure na posao, dok vi jedete tople bijele kifle, putar, pekmez i jaja na oko, a bijela kava se puši i miriši iz bijele šalice na bijelom stolnjaku. Pa se prošetate po trgovinama, sablaznite blazirane prodavačice kad kupite torbu od pet tisuća u gotovini, nakon što su vam ponudile sve mogućnosti otplate na dvije-tri tisuće rata. Odete na najtemeljitiji sistematski pregled u najbolju privatnu klinuku, ne samo vi, nego i muž i djeca i brat i njegova obitelj i svi koje nešto muči, susjeda s gornjeg kata, onaj prosjak s dijebatesom. Podijelite po sto tisuća kuna onom mladiću bez obje ruke koji prosi na Paromlinskoj s torbom oko vrata i glavom pokazuje gdje da ubacite sitniš; onoj ženi s Jurišićeve koja nema jednu ruku i jednu nogu; pa čak i onom Cigi s Kaptola koji sjedi u invalidskim kolicima, nema jednu nogu i na sav glas pjeva i namiguje zgodnim ženskama. Otkriju lijek za artritis koji vam se šulja za sada oko malih zglobova, a zna se kamo će dalje – na velike. K tome, taj je lijek čudotvoran, uzmeš samo jednu tabletu i nema artritisa i nikad se neće vratiti.

Zdravi ste, djeca su vam zdrava, imate sretan brak u kojemu se između muža i vas još uvijek zamamno izležava ona nekadašnja ljubav, kao lijepa, putena žena na zgužvanim svilenim plahtama u rano jutro, dok se sunce počinje probijati kroz drvene žaluzine a izvana šušti lišće stare razgranate lovor višnje.

I pomislite: Bože, kako sam sretna.

A onda vijesti na nezavisnoj televiziji: sva voda za piće zatrovana je radijacijom; otpadnim tvarima iz tvornice kemikalija, mesnih prerađevina ili kožne industrije… Ustanovljeno je da su instalacije stare, sastoje se od azbesta i pijenje takve vode ubojito je. Voda iz pipe ne smije se piti, a izvori pitke vode prodani su strancima. Oni su obustavili prodaju u Hrvatskoj, sva se voda izvozi, jer je u svijetu nestašica pitke vode.

Vi još imate novca, odlazite po vodu u Francusku, ali kakav je to život? Na putu vas presreću žedni koji vodu ne mogu kupiti, ljudi s malom djecom koja umiru od otrovne vode. Ako im ne date, savjest vam neće dopustiti da sami pijete čistu vodu, ako date osudili ste sebe na smrt…

Više nema ni novca, ni zdravlja, ni spokoja. Zbog obične vode.

P.S: Da završim malo, malo, mrvicu vedrije, uz pozdrav Negoslavi: najčišća je voda u Nišu, bar što se tiče Srbije, pa blago njoj, jer ima djecu, pa je sretnija mama od mama u drugim gradovima.


[1] Čisto zbog igre prevođenja, evo istog teksta u hrvatskom prijevodu:

Prema izvještaju SIEPE, u Srbiji je prodano više stotina izvora vode za piće inozemnim korporacijama. I to neograničeno, u potpunoj suprotnosti s praksom u svijetu, gdje koncesije obično ne traju duže od 20 godina. (…) Beograd je jedna od pet europskih prijestolnica na dvije rijeke, uz Podgoricu, Minsk, Vilnius i Luxembourg, koja se može pohvaliti takvom blagodati, ali Beograd je jedina europska prijestolnica koja ispušta otpadne vode u rijeke bez prečišćavanja. Duž prijestolnice je oko 30 takvih ispusta.

A za volju moje omiljene znanosti statistike, evo i brojčane prevodne analize: od 76 riječi, prevedeno je 17, što je 22,3 posto.

Moj grijeh: blage stilske intervencije, nisam odoljela. Uostalom, ja sam šef svoje radnje. (Citiram svoju kćer kad je bila mala, igrala se dućana, a ja sam joj nešto predložila, pa mi je tako odgovorila: shvatila je da sama ima pravo odlučivati u svojoj radnji.)

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Dnevnik vremena. Bookmarkirajte stalnu vezu.

5 odgovora na Bez vode se ne može, a bez novca može

  1. jasna napisao:

    Stvarno tužna i zastrašujuća tema. Ovaj me tren potaklo na razmišljanje, čija je Sv Rok, Jana, Bistra, Goda,i ostale pakirane vode…Pitanje što nam kažu a što je zapravo. Otkad su banke potiho prešle u inozemne “ruke”, a saznali smo to post festum…ništa više nije nemoguće..

    Sviđa mi se

  2. TamoiOvde napisao:

    Krasno!
    Eto kako jedan tekst može biti inspirativni okidač za nastajanje još boljeg (ovaj put u smislu “pitkosti” i još nečeg).
    Hvala Vesna što ste ovu zaista ozbiljnu temu proširili, za još jedan krug.
    Nadam se da apatija Tamo, nije toliko opšta, kao Ovde.
    Pozdrav!

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      🙂 sad bar znam gdje je Tamo.
      Mislim da je apatija jednaka, samo ima manje rijeka. Hvala na pohvali za tekst. Iako mi je uvijek prvi cilj pisati “literarno”, temu vode zaista samo želim proširiti za još jedan krug, kako ste dobro rekli, pa samo tražim način da ljudi pročitaju i ponešto zapamte. Hvala vama na ovakvim temama, članak je odličan, iscrpan i pošten.

      Sviđa mi se

  3. LaBiLnA napisao:

    Kada stvari pojednostavimo, shvatimo u stvari šta nam je i koliko bitno 😉

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s