Varanje na imovinskoj kartici, jedan od načina

 Varanje na imovinskoj kartici, jedan od načina

(Umjesto pospremanja.)

U petak smo bili pozvani na večeru kod čovjeka koji je krema visokog društva u mjestu. Taj čovjek, liječnik, prije više godina primio je novac od jednog barbe da mu bolje pripazi bolesnu ženu na liječenju u Zagrebu. Žena je već bila u terminalnoj fazi, što je liječnik znao, a barba nije htio znati, nego je dao sedamsto njemačkih maraka, koje mu nije bilo lako skupiti. Žena je umrla mjesec dana kasnije, a barba se jadao kako je „dao novac lupežu“.

Zašto smo išli? Zato što je bio pozvan naš prijatelj, kolega moga muža, koji osobno poznaje uglednog liječnika. Ugledni liječnik izričito mu je naglasio da dovede i nas.

Neugodno, porazno otkriće o meni samoj, ali ga moram prijaviti, kad već pišem i o tuđim slabostima: ma kako loš čovjek bio taj uglednik, bila sam polaskana što smo među odabranima. Zar sam materijal za poltrona i poslušnika? Iako sam bila polaskana, nije mi se išlo, što je možda mali plus za moj karakter, mali plus u velikom minusu.

Išla sam da ne budem partibrejkerica, da ne kvarim doživljaj našim prijateljima, koji vole takve prigode. A i zato što je epizoda s mitom primljenim za umiruću ženu pomalo bila potonula u zaborav. Vratila se tek poslije, kad je krenuo razgovor. Da sam se sjetila ranije, ne bih mogla ni okusiti najbolji pršut koji sam ikad jela, sjetila bih se da ga je dobio od bolesnih,  jer za zdravlje se daje najbolje. Sve posluženo bilo je domaće, probrano i ukusno.

„Ko to može platiti…“ rekao je domaćin „…osim mene.“ Bar se nisam nasmijala, iako većina jest.

Ima luksuznu vilu, i ona je sagrađena na bolesnima. Od liječničke je plaće nije mogao sagraditi, a nije ni bogati nasljednik. Za stolom je sjedila njegova majka, žena seljanka, priprosta, stanjene kose stegnute u pundžu koja je još polegnuta od seljačke marame, u odjeći koja nije nošnja, ali je skrojena da joj bude što sličnija, bluza, prsluk, nabrana suknja. Majka je malo, ali mudro, narodski lukavo govorila. I ona je poslovna žena, vodi oveći pansion sa četiri zvjezdice.

Kako je večera odmicala, doznala sam da je liječnik ugledan član jedne stranke. Nisam previše pozorno slušala razgovor, dok nije spomenut jedan kolega novinar, šupljoglavi napuhani pijetao, molierovski lik i ujedno visoki dužnosnik iste stranke.

„Znate vi šta je on meni napravio?“ pričao je liječnik. „Slušajte ovo! Prije nego što je izabran, kaže on meni: ‘Našao sam odličan stan, povoljno. Daj, prijatelju, posudi mi pedeset tisuća (eura, op.p.) da ja to kupim prije nego što budem imenovan (na važnu političku funkciju, op.p.), da se na imovinskoj kartici vidi da sam to imao otprije. A ja ću ti poslije vratiti.’“

„I jel ti vratio?“ pitao je netko za stolom.

„Je, je, vratio mi je za par mjeseci, al nije u tome stvar…“

Zaista, poanta nije bila u nemoralnoj molbi. Ni u tome što je toliki novac vraćen već za nekoliko mjeseci.

„Stvar je u tome što je on poslije bio protiv mene. Da je bar bio neutralan, ma nije! nego je rekao: ‘Nećemo njega, on ima previše afera.’ Ma zamislite kakav je to čovjek!“

Osjećala sam se gadno, kao da me kupio svojom večerom, i jedva sam čekala da odemo. Kukavički sam šutjela i kimala glavom kad bi me pogledao. Htjela sam ga pitati zašto je ušao u politiku, baš bi me zanimalo što bi odgovorio, bi li bio cinik ili licemjer, ali se nisam usudila. A da sam bila hrabra i rekla pred njim što mislim, sad bih slatko napisala koji je to liječnik i koja stranka. Ovako, nemam pravo. Jesti za nečijim stolom i onda o njemu ružno pričati, to ne bi bilo pisanje nego obično cinkanje.  Ne bih napisala ni ovoliko, ali sam htjela iznijeti način varanja na imovinskoj kartici, vjerojatno samo jedan od mnogih.

Gradonačelnikova nemoralna ponuda

Treći gradonačelnik kojega spominjem, ovaj put vukovarski. Snimljeno je kako nudi novac za vijećničko mjesto i pretpostavlja se da je to njegov politički kraj. Vjerujem da je nudio, ali vjerujem da to rade i drugi. Ako je snimljen i razotkriven, to sigurno nije radi istine, nego radi neke veće igre. Zato mi se to razotkrivanje ne sviđa.

Reklame

Dugo se nisam mogla naviknuti na reklame za knjige, čudilo me za koga se to radi. Ili ti se čita, ili ne čita, što će ti reklama. To bi mi bilo isto kao da počnu reklamirati vjere: Pridružite se našoj novoj vjeri, mi vam obećavamo ispunjenje svih vaših želja, ali samo ako su plemenite i pozitivne. Upisi su besplatni, prvu godinu članarina 50 posto. Nemojte se olako odreći vječnog života!

Zatim sam se čudila reklamama za lijekove: doza koju trebate, okus koji volite, Magnezij Natural Wealth; nadutost, iščekivanje… s Linexom toga više nema…; Lekadol zna gdje je bol…; Za redovito pražnjenje crijeva uzmite Turbolax! (Fusnota: tjeskobna statistika: reklama za probavne tegobe ima sve više, više i od reklama za mršavljenje. Hoće li se ljudi nad tim zamisliti?)

Sad se ne mogu načuditi reklamama za preglede: Od sumnje do dijagnoze u jednom danu!  Ma kome se to žuri u jednom danu sve saznati?! Kao da kažu: obolite što prije, i to po mogućnosti teško! Zašto je to strašno? Zato što će tako i biti, oni znaju da je pitanje minute kad će koji od nas ponizno zakucati na ta njihova strašna vrata bez povratka.

Prebirem po glavi ima li još ičega što se ne reklamira. Još im je ostala smrt. Umrite što prije, mi ćemo sve obaviti za vas. Ne oklijevajte, uvjerit ćete se da ovo nije prazno obećanje! A možda i to već rade, na onaj strašni, skriveni način koji se uči u visokim školama za marketing.

(Na žalost, čudo se nije dogodilo, stan se nije sam pospremio, i ovo nije bilo umjesto, nego samo u odgađanju pospremanja.)

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

8 odgovora na Varanje na imovinskoj kartici, jedan od načina

  1. LaBiLnA napisao:

    Priča jednom neki doktor, kako mu je najdraži poklon koji je ikada dobio bila jedna (1) jabuka koju mu je dala neka baba. Ma važi brate!
    Čudi me da je onom jabukom nije gađao po sred čela 😀
    Ali što kažeš… ja klimam glavom, kao “da, da ,razumem… divno… ” a u glavi mi radi kalkulator… preslišavam se kol’ko imam u novčaniku, na kartici, prima li čekove, jer jabuku NEMAM! Ponela sam samo uput 😀

    Sviđa mi se

  2. Negoslava napisao:

    I osim toga kako se vara na imovinskoj kartici, saznadosmo na koji se način najbrže saberu- ne mogu reći zarade, pare za stan.

    Sviđa mi se

  3. Wojciech napisao:

    Bilo je toga i biće…
    A što se spremanja tiće – odgovor jr u REKLAMAMA.
    Mister Proper! 🙂
    Pozdrav!

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      🙂 Mr Proper ipak valjda treba Mrs Proper a Mrs Proper treba slukinju. Ajaoj ajaoj kako ja to mrzim!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

      Dana 16. kolovoza 2013. 00:31 Vesna uro-Tomi

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s