Umiru dobri ljudi

 Umro je moj kolega

Jučer sam sebi zabilježila da moram razmisliti o ovome:

želim biti dobra po svom izboru, a ne po nuždi; velikodušno, iz svoje snage, a ne iz nemoći. Dobrota iz nemoći donosi bolest, jer iz dana u dana potiskuješ, prikrivaš, gnječiš i stišćeš sebe da budeš što manji, onoliko malen i nevažan koliko to jači od tebe žele.

Ma i ne žele, premalen si da nešto u vezi s tobom žele,  ne razmišljaju o tebi, jednostavno im tako odgovara.

A danas, događaj koji kao da je hrana za tu misao.

Pomalo se bojim svojih misli, prečesto se dokazuju.

Umro je moj kolega, vršnjak.

Sigurna sam da ga je ubilo nezadovoljstvo, nije uspio u ovom kolektivu, imao je pogrešne talente.

Ne znam hoće li mu biti održana komemoracija, ni kako to određuju, po koeficijentu, plaći, javnom ugledu? Kad bi bilo po godinama staža, zaslužio bi je. A i ako se održi, ne znam tko bi govorio, nikome nije bio dovoljno važan. Da nemam tremu, predložila bih sebe.

I rekla bih ovako:

Ljudi se kod nas dijele na šljakere, kreativne i uspješne. Uspješni su oni koji imaju velike plaće, stalno putuju na razne sajmove i velesajmove, javnost zna za njih, daju intervjue, sjede u žirijima. Imaju toliko obaveza da ne stižu raditi. Rade šljakeri. A kreativnima  ne daju da rade, jer bi se onda vidjelo koliko uspješni ne rade ništa.

Branko je bio kreativni šljaker. Ubilo ga je što se među vama nije snašao. ( Pokazala bih rukom na prve redove.)

Uvijek je imao puno ideja, puno je pisao, nudio projekte, nailazio na slijeganje ramenima i zatvorena vrata iza kojih su sjedili uspješni. Nije bio važan, pa ih nisu zanimali njegovi projekti, a da bi imali opravdanje za odbijanje, podsmjehivali su mu se iza leđa i u lice. Neke su mu ideje i ukrali, borio se da to dokaže, ali nije uspio. Još više podsmijeha.

Inteligentan i duhovit, zadnjih se godina, ironično i satirično, na svim natječajima – a bilo ih je! – kandidirao za ravnateljska mjesta, zadovoljavao je sve uvjete. Mi, nesnalažljivi, podržavali smo ga, a snalažljivi su se rugali.

To ga je ubilo. Kako preživjeti bez dana zadovoljstva, bez ijednog uspjeha, da ti ne priznaju nijednu zaslugu, da ti ne povisuju plaću jer ne moraju, da te se nitko ne sjeti kad se dijele nagrade, osim jubilarnih, koje dodjeljuje kompjutor. Ubije čovjeka kad se zapita: s kim sam ja to radio, s kim sam ja to živio pola svoga života? Zar sam toliko promašio? Zar sam toliko promašen? Rak gušterače.

Nisi promašen, Branko. Samo si bio dobar i pošten. Iako se više ne možeš vratiti, neka tvoja smrt bude upozorenje svima sličnima tebi, a ima ih ovdje još: bježite, vi nesnalažljivi i neuspješni, ovdje ste samo žrtve.

Branko je bio dobar, pošten, inteligentan i kreativan, drag kolega.

Neka na tome počiva naše sjećanje na njega.

                              * * *

                       Bježi, Vesna.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Dnevnik vremena, Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

16 odgovora na Umiru dobri ljudi

  1. jasna napisao:

    Istina koja uvuče tugu u srce i dozove suze u oči. Iako o Vašem kolegi nisam znala ništa, ovdje sam saznala dovoljno da podijelim tugu s Vama

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    Hvala. Znam da razumijete.

    Sviđa mi se

  3. Negoslava napisao:

    Što li sam uopšte ulazila kada sam znala šta me čeka! Suze ću obrisati, ali onaj gorak ukus u ustima i tuga tako snažno prilegla na dušu, opstaće, bojim se, dugo.
    Divan , divan tekst, Vesna.

    Sviđa mi se

  4. purpleraysblog napisao:

    Vesna, your feelings for your departed colleague is very touching. He surely had a big, positive impact on you, a good man indeed! If so, this is the time to show him that you are also a good colleague:
    You can do this by sending him only good thoughts. Don’t concentrate on the bitterness of his departure, how you and other colleagues are missing him, the cause, circumstances and other negative thoughts about his death. I know it is difficult but you have to give it your best try, if you truly care for him. This way you will help to make his detachment from earth less painful and smoothen his path as he transits to the next realm. Send him words like “I wish you joyful experiencing” or something like “Our loving thoughts accompany you as you awaken to life in the beyond”
    I also join you and all his colleagues in praying that guides would be on hand to lead him through the threshold of God’s mighty Creation! Accept my sympathy!

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Thank you, Purpleraym, for you wise advice, yes, I understand, I should, I must do so, and I’ll try, as I am trying not to be bitter myself, everyday at work. Thank you again.

      Sviđa mi se

  5. mojra napisao:

    Sve je to tako potresno Vesna. I gde god se osvrnemo tako je, kod mene na poslu – takođe. Samo kuda pobeći? Strašno smo ucenjeni.
    I divan je tekst, šteta što tvoj govor neće čuto oni iz prvih redova.

    Sviđa mi se

  6. vesna napisao:

    Da, šteta, radi nas, a ne radi njih, oni su đonovi, ne bi ih potreslo, a mi bi malo naše duše utješili.
    Hvala, Mojra.

    Sviđa mi se

  7. Litero napisao:

    Predivan, predivan tekst Vesna.

    Sviđa mi se

  8. LaBiLnAk napisao:

    😦 Za utehu, ostaće ti u lepoj uspomeni sećanje na njega…

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      da. i znaš što mi je sad palo na pamet – na neki način odala sam mu počast ovim tekstom, dok sam pisala, nisam na to mislila, samo sam bila gorka i potresena

      Sviđa mi se

  9. Negoslava napisao:

    Postavila sam ovcaj tvoj tekst na svoj FB. Dobila si ovakav komentar – Šeh Stana – već to što je neko napisao ovakav tekst o njemu, dalo je smisao njegovom postojanju..

    Sviđa mi se

  10. vesna napisao:

    To je… veličanstveno. Hvala, Nego.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s