Tange, 2.

Ili: Skidam se boljem oglasu.

Odvjetnik faca

Imam odvjetnika koji je faca. Najzgodniji odvjetnik u gradu. Ne smijem reći da je seksi jer bih mu po godinama mogla biti teta :-), ali moja kći kaže da je on najprivlačniji ružni muškarac na svijetu, privlačniji i od Vincenta Cassela.

Moj odvjetnik je faca i po ugledu. Gaće se tresu neprijateljima njegovih klijenata kad čuju da ih on zastupa. Čovjek od riječi, častan i čojstven. Nije od one odvjetničke sitnježi koja se prodaje za pola kune i koja te dere 250 kuna po satu ako samo dođeš iznijeti problem, pri čemu se sat računa kao da je parkirni automat – čim ga načneš, otkucava se kao puni. K tome, nemaju ni ime ni ugled, pa gube sporove, nakon što ih beskonačno dugo razvlače, ne samo zbog svoje nesposobnosti, nego i da te što temeljitije oderu.

Kad sam se prvi put obratila svom odvjetniku, potrošio je na mene više od sata, a kad sam pitala koliko sam dužna, rekao je: „Ništa niste dužni. Ništa nisam učinio.“

„Ali, izgubili ste vrijeme“, rekla sam.

„Nisam ga izgubio, meni je bilo ugodno s vama razgovarati.“

Pravi gospodin – zvučao je kao da govori istinu. Tada me odgovorio od spora koji sam imala na umu, rekao je da bi me koštalo, a da bi rezultat bio neizvjestan, jer bi to značilo sukobiti se s mnogo jačim od sebe. Poslušala sam ga. Na rastanku mi je rekao neka se javim ako išta budem trebala, a ja sam rekla da će on biti moj obiteljski odvjetnik, što god bude trebalo. „Bit će mi čast“, rekao je.

U znak zahvalnosti poslala sam mu svoju knjigu s posvetom, to mi se činilo najprikladnije, neosobno a osobno.

Zamišljam:

Napišem novu knjigu i kad bude promocija, pošaljem mu je, umjesto pozivnice. I napišem: Poštovani g. P., dragi obiteljski odvjetniče, iako bi mi to činilo čast, ne zovem vas na promociju, jer pretpostavljam da nemate vremena. No, šaljem vam i ovu svoju knjigu, bez obaveze da se gnjavite čitanjem.

Kad – eto njega na promociji! Ja ga srdačno pozdravim, poljubim, zagrlim i kažem:

“Došli ste? Da samo znate kako ste me razveselili!”

“Naravno da sam došao. Hvala na pozivu.”

„Neopisivo mi je drago što ste došli, time je ovaj književni skup (fusnota) dobio onaj muški organ koji je obično u dva komada, a simbolizira hrabrost!“

Ne znam kako drugi odvjetnici ne shvaćaju da zbog 250 kuna po satu gube mnogo više? Općenito, sitna ljudska gramzljivost uvijek me iznova čudi. Zar je gramzljivost tako jaka da zbog nje ljudi poglupave, osim što polude?

Sad sam opet u sporu s puno jačim od sebe, Davidella protiv Golijata. Tješi me što me ovaj put moj odvjetnik nije odbio, znači da imam šansi, vjerujem mu.

Opisala bih slučaj, ali mu ne znam naći literarnu formu u kojoj bi bio probavljiv. Ukratko, Upravitelj naselja. Skupilo se tu dosta gramzljivih ljudi. Koji bi pustili da se nekome dijete razboli ako će oni time zaraditi koju kunu.

Ili…? Evo što kaže Mirjana.

Mirjana

Neku večer na Staroj Vlaškoj prošla sam pokraj cure koja je stajala u sendviču između dviju velikih kartonskih tabli na kojima je pisalo: Molim vas, pomozite mi. Moja situacija je takva da mi samo vaša dobrota može pomoći.

Mlada, ljepuškasta, uredno odjevena. Do nogu joj ruksak, kišobran i kartonska kutija s milodarom. Dala sam joj u ruku deset kuna i pitala što sam mogla blažim glasom, da ne misli da je provociram: „Ma kakva je to vaša situacija, recite mi, ako možete?“

„Vrlo rado“, rekla je. „Izgubila sam posao, po struci sam medicinska sestra, radila sam u bolnici za malu plaću, pa našla bolji posao u privatnoj klinici, a onda tamo dobila otkaz kad im nisam trebala, podstanarka sam, nemam za stan, posao ne mogu naći, ponekad nekome nešto očistim, ali to nije dovoljno… I eto.“

Zove se Mirjana. Ima 30 godina. Prosi od proljeća. „Znate, da mi je prošle godine netko rekao da ću prositi, smijala bih se. Ali, čovjek nikad ne zna… Svakoga to može snaći, situacija je takva, danas si dobro situiran, radiš, a sutra na ulici. Ljudi ne shvaćaju da se to i njima može dogoditi, svima.“

„Ja shvaćam“, rekla sam. Itekako. „Nemojte se ljutiti što sam vas ispitivala.“

„Ne, dapače, drago mi je. Ljudima je obično neugodno, pogotovo onima koji me znaju iz bolnice ili kod kojih čistim. Neki se prave da me ne poznaju.“

„Je li vam neugodno tako stajati? Kakav je to osjećaj?“

„Možete zamisliti… Ali, sad je lakše nego na početku.“

„Znate, mene je za oko zapeo ovaj vaš tekst, da vam samo naša dobrota može pomoći. To me zaboljelo, jer… ljudi nisu dobri.“

„I ja sam tako mislila prije“, gorljivo me ispravila, „ali nije tako, vjerujte, ljudi su bolji nego što mislimo. To se vidi tek u ovakvim situacijama.“

Ali. Na poslu.

Jako skupi burek

Na poslu, zovu po abecedi i po godištima, nude otpremnine. Sramotno male, ponižavajuće za ljude koji su odgulili trideset i više godina, u prosjeku 60 tisuća kuna neto. To bi mogao prihvatiti samo netko smrtno bolestan ako zna da će brzo umrijeti, isplatilo bi mu se da bar na kraju nešto ušićari. Moj izum NoX: ideja za firmu: da nas tajno skeniraju, pa kome otkriju da je smrtno bolestan, ne nude mu otpremninu. Time bi puno uštedjeti  (umiru ljudi ko muhe), pa bi zdravima mogli ponuditi više i tako ih se lakše riješili. Osim ako i taj višak, kao i ostali viškovi, ne bi negdje drugdje skrenuo.

Strašnije od otpremnina:  jedna se žena raznijela bombom, šefica restorana, 39 godina, samohrana majka dvojice sinova, od kojih je jedan Down s cerebralnom paralizom. S njima je živjela i njezina nepokretna majka. Dobila je otkaz jer su tako tražili neki „odozgora“, o kojima je navodno nešto znala. Jedan od tih odozgora, kako pišu novine, potroši dnevno na gablece 100 kuna, na trošak prezentacije. Procurilo iz restorana. Srećom, hrani se jeftino, burek, kava, sladoled. Mjesečno 3000. Deset mjeseci 30 000.  Za manje od dvije godine pojest će onoliko koliko se starim radnicima nudi otpremnine. Srećom, radi kod nas tek možda godinu dana, inače bi koštao više.

Priče s posla, kao i priče iz države, sve više zvuče kao Kum I – III i Sopranosi. Ono od prošlog mjeseca – neuspjela ucjena zbog oralnog seksa, koji je poslije razaslan internetom – čini se kao lepršava romantična komedija prema ovome.

Firma je organizirala organizirani prijevoz na sprovod, čime je po mom mišljenju priznala nečistu savjest, a neki kolege počeli su skupljati novac za pomoć obitelji. Kako kaže Mirjana, ljudi su dobri.

Marketing

U trgovinama namještaja trajna sniženja. Jeftin  krevet u Lesnini s jako lijepim uzglavljem. „Da, gospođo, samo to je cijena bez uzglavlja“, kaže trgovac. „Bez uzglavlja?!“ čudim se. „A što sve ulazi u cijenu, ulaze li noge?“ „Noge ulaze“, kaže.

U Emmezeti jeftin, a lijep ormar. „Da, gospođo, ali to je cijena bez vrata.“ „Bez vrata?! Kako mislite, može se kupiti ormar bez vrata?!“ „Tako je.“ „Onda se, znači, mogu kupiti i vrata bez ormara?“ „Mogu.“ „Pa zbrojite mi, molim vas, koliko bi koštao cijeli ormar sa svim vratima.“

„To ti je marketing“, kaže moja šogorica. „Zato su ti novi marketinški stručnjaci tako dobro plaćeni, to je sad najtraženije zanimanje.“

Tako i ona reklama Skidam se boljem oglasu: najprije ti je glupa i iritira te, a onda shvatiš da ti je ušla u mozak i u govor. I kad pomislim da sam ih zeznula, jer uopće ne znam što su reklamirali, shvatim da će je moj mozak prvi sljedeći put prepoznati i spremno prihvatiti, kao što lako uđe u uho poznata melodija.

Tange

Nisam pravi marketinški stručnjak, ne varam skroz, pa evo nešto i o tangama.

Moj najbolji prijatelj ne voli nogomet. Moj muž ga pita kako to, a on kaže: „Kad bi igrali u tangama, obožavao bih ga.“ 🙂

*** fusnota: moje mišljenje o književnim skupovima nema veze s književnicima i književnošću, nego samo s pratećim figurama, kritičarima, etablirancima, kulturnim snobovima; među njima još su najsimpatičniji oni koji se prehranjuju prateći gdje je koja promocija.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Dnevnik trenutka koji će proći i više se nikad neće vratiti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

6 odgovora na Tange, 2.

  1. Ne znam zašto sam uopšte čitao? (Nisam “navučen” tangama, jer sam pročitao prošle opostove i naučio lekciju).

    Sve isto kao i lani, kao i “kod nas” (samo je “kod nas” uvek malo gore). Hičkok je na pitanje zašto snima “strašne” filmove rekao, kako, kada muž dođe kući, dočeka ga žena sa ručkom, potom odmore zajedno i reše da pogledaju film – u tom filmu ne žele da vide kako muž dolazi kući, dočekuje ga žena…

    Ne samo da sam ovaj film već gledao, nego učestvujem u njemu (zapravo jednom sasvim sličnom) i jedini način da budem, ako ne baš glavni glumac, onda važan sporedni, je da napišem post. Stoga, moguće da znam zašto si ga napisala, draga Vesna, ali još uvek ne znam zašto sam ga, zaboga, čitao?

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    🙂 hm, hm. Možda zbog nade da neće biti o mužu koji dolazi kući, nego o… tangama na neki novi način? 🙂 Ali, dobila sam ideju kako ubuduće varati, sad kad su tange provaljene, Hitchockom. Ako budem umjela…

    Sviđa mi se

  3. Negoslava napisao:

    Slušaj… ja bih tebe uramila. U istom tekstu imaš toliko slika neše-vaše stvarnosti, toliko tuge, očaja čak, a opet, toliko zračiš nekim toplim optimizmom koji daje nadu.
    Usput, tange. kod nas ima izreka, jes da me sramora, ali, evo – nekad je trebalo razmaknuti gaće da bi video d…, danas je obrnuto, mislim, treba razmaknuti d… da bi video gaće.

    Sviđa mi se

  4. tanjatg napisao:

    Od svih momenata u postu, meni je nekako najbliskiji prvi 😉 .

    Sviđa mi se

  5. vesna napisao:

    Ooooooooooooooooooh, divno! Sve si rekla, ženo u cvatu! 🙂 😉

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s