Život je vjeran pas; Zašto je intuicija jača od razuma; Popravni iz Što žene čini slabima; Što muškarce čini slabima; Imam udvarača, kakva je to mustra!

(Posvećeno Tanjitg ♥,[1] koja ima periskop, teleskop, mikroskop, radar, Geigerov brojač i razne druge naprave, te software koji uz to ide – da otkrije slabost u riječima. Draga Tanja, u kojoj klijetki sve to držiš?)

Život je vjeran pas 

(Posvećeno Negoslavi ♥, koja je napisala divnu pjesmu u prozi posvećenu Njemu, i sve se slaže, kao da je o muškarcu koji ju je iznevjerio, pa se na kraju naježiš od obrata.)

Život  je zaslužio da ga volimo, samo što to često ne vidimo, jer je tih i nenametljiv kao vjeran stari pas, zahvalan što smo ga udomili kad je bio štene, što smo ga čuvali, hranili i grijali dok ne ojača, pa nam sad vraća svu ljubav, čak daje i viška.

Voli nas i stare i bolesne i ružne i glupe.

Taman kad se izboraš, on ti oslabi vid, pa ne vidiš svoje bore, pa si sretan što se dobro držiš.

A kad napokon imaš vremena zastati od stalne jurnjave između male djece, starih roditelja, kuće i posla, njegovanog imidža i kopanja u vrtu, nježno zalaje da te upozori da ni on nije vječan i nauči te uživati u malim srećama.

Kad ti uzme prijatelje, jer ste i ti i oni s godinama postali zahtjevni, sve više tražite, a sve manje dajete, pozivajući se na minuli rad, on ti da blogere, nevidljive srodnike kojima povjeravaš ono što nemaš kome drugome reći i koji te katkada lajkaju samo da ti daju podršku. Jer znaju, ako nitko ne čita što pišeš, prestat ćeš pisati.

Zašto je intuicija jača od razuma

Kažu da je intuicija daleko, daleko nadmoćna razumu. Sad znam zašto, i to sam naučila od života, onoga koji više ne preskače po dvije stepenice odjednom, nego je zadovoljan što bez dahtanja prelazi jednu po jednu:

Na primjer, u daljini gledaš grmove pune narančastih cvjetova kako lelujaju na povjetarcu, slikovit, poetičan prizor, izaziva ti lijepe misli i smiješak, uživaš u ljepoti.

Kad se približiš, vidiš – nisu to cvjetovi, to su radnici na cesti u maslinastim mandurama s narančastim prslucima, pauza, razmotavaju sendviče s podrigušom koje zalijevaju mlijekom iz tetrapaka.

Nisi ih razabrao izdaleka, jer si zaboravio naočale, pa ne vidiš jasno, a sve što nisi vidio, nadoknadila je mašta. Neki su možda maštoviti oduvijek, a neki tek kad slabo vide, slabo čuju, slabo sve. Tako je valjda i s razumom: što ti manje mjesta zauzima u glavi, ostat će više za intuiciju.

Pri čemu pod razum mislim samo na onih 5 ili 10 posto razuma koji razumijemo, a pod intuicijom ono preostalo koje nam pomaže a da ga još i ne poznajemo.

Popravni iz Što žene čini slabima

Katkada sam nemoćna pred nemoći da kažem ono što mislim baš onako kako mislim. Misao mi je bila jasna dok je nisam zapisala. Ali sam je tako loše pretočila u riječi da je ni sama više u nju ne vjerujem. A vjerujem.

Pokušat ću još jednom.

Što žene čini slabima, iako su jake? To što su žene u velikoj većini supruge i majke, a biti supruga i majka znači slijepo vjerovati dok te ne iznevjere.

Riskiram da se do kraja osramotim, ne samo lošim pisanjem[2] nego i nepropisnim mislima, ali reći ću i ovo: žene bi vladale, kad ne bi bile supruge i majke, jer suprugama i majkama vladaju muževi i sinovi. To je najveći paradoks ženskog života: da nisu majke vladale bi svijetom, ali bez majki ne bi bilo ni svijeta. Uvjet svijeta je žena majka. Žena koja se podčinjava da bi bilo svijeta.

Manjina žena su ljubavnice i rospije. Te žene vladaju muškarcima. Što me dovodi do:

Što muškarce čini slabima

Samo dvije stvari: seks i strah. SS. ☺ Rečeno jezikom vica: nemoć da odole žudnji za seksom i strah da će ih žena rospija otkriti, pa im krv piti na slamku. Pije im ga i kad iz dućana donesu pogrešan kruh, a oni sve trpe, jer im je i to lakše nego da ostanu sami i rade sve ono što za njih rade žene.

Neće se ovo svidjeti ni ženama, ni djeci, a pogotovo ne muškarcima (neće ih utješiti to što ih volimo takve kakvi jesu), ali ja mislim da je to opća, nikome prilagodljiva i zato nedopadljiva istina.

I, kao po narudžbi, moja mi je školska kolegica proslijedila vic:

Sin pita tatu: Tata, što to znači biti muškarac?

Tata: Muškarac je onaj koji te voli bezuvjetno, brine se za tebe i štiti te:

Sin: Aha, dobro, kad narastem i ja ću biti muškarac kao mama.

♂♀

A kolegica s posla poslala mi je najčešće primjedbe turista, među kojima je i ova: Trebali bi zabraniti toples na plaži. To je jako ometalo mog muža koji se samo htio odmoriti.

To je bila žena supruga. A neka žena majka rekla je ovo: Nitko nam nije rekao da će u vodi biti ribe. Djeca su bila preplašena

 ☻:-( Htjela sam popraviti loš tekst, ali osjećam – vidim, pa pismena sam, kako ne bih vidjela! – da nisam uspjela.

Imam udvarača, kakva je to mustra!

Svako jutro negdje između Trga i Kolodvora, na Zrinjevcu, sretnem jednog čovuljka. Izgleda tako bezazleno, da sam mu, kad me počeo pozdravljati, više kimanjem glave i izrazom lica nego riječima, ljubazno odzdravljala. Stariji čovjek, sitan i mršav, od one vrste muškaraca koji nikad nisu bili ni muževni, ni privlačni, ni osvajači. Al ne lezi vraže.

Jutros on meni pruži ruku i čvrsto je stisne: „Kako ste?“ kaže kao da me poznaje.

„Dobro, hvala, kako ste vi?“ odgovorim, uvjerena da je neki naš umirovljenik: bivši kolege počnu te ljubazno pozdravljati i zadržavati u razgovoru kad odu u mirovinu,  tužno je to, ja uvijek strpljivo otrpim, čak i one koji mi ni ime ne znaju.

Kad, on uporno drži moju ruku u svojoj. „Kud žurite?“ pita tonom kao da je šarmantan.

Kažem da se žurim na posao i počinje mi svitati da me ne poznaje.

„Nemate vremena za jednu kavicu?“

„Nemam, na žalost…“ Pa mi ipak žao, pa dodam: „Ako se još koji put sretnemo…“

„Ja sam vam svaki dan tu negdje oko Trga“, kaže on kao da sigurno neću htjeti propustiti tu priliku. „Znate, momak sam….“ Zavodljivo nagne glavu i ne ispušta moju ruku. „Dajte, molim vas, uzmite moj broj telefona.“

„Nemam naočale“, kažem. Vjerojatno nema ni on, pomislim.

Ali on ne ispušta ruku, a ja ne znam kako bih iz srdačne kolegijalnosti prešla na „daj se zbroji, umišljeni starče“, pa se blesavo smješkam. I upišem njegov broj u mobitel da bih napokon izvukla ruku. „Zapišite Sreten”, kaže, “a zapišite i ulicu, poslije ću vam objasniti zašto.“

„Ne, ne mogu sad, evo, zapisala sam broj i ime, žurim se.“ Odlazim nimalo radoznala prema tajni adrese.


[1] Hvala Onoj Čije Se Ime Ne Spominje ☺♣ ♥, jer me naučila znakovima s alt

[2] Bojim se lošeg pisanja, bojim se da ću otjerati one koji čitaju, reći će: Ma ona je u zadnje vrijeme nekako… nije baš… ma neću to sad čitati… možda poslije… jednom. Pa zauvijek zaborave. A ono što je napisano a nepročitano je kao neodvezen glomazni otpad. Zadnje što sam pisala a da nitko osim mene nije trebao čitati bio je dnevnik. To su tek bile muke – kako ga pisati, u kakvim šiframa, i kako zaključati da ga mama ne pročita. Tada su se zaključavale bilježnice i ladice, a ne dokumenti u Wordu ili pristup računalu.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Dokona domaćica. Bookmarkirajte stalnu vezu.

22 odgovora na Život je vjeran pas; Zašto je intuicija jača od razuma; Popravni iz Što žene čini slabima; Što muškarce čini slabima; Imam udvarača, kakva je to mustra!

  1. tanjatg napisao:

    Hvala tebi što si mi pomogla da pustim onu suzu za koju nije večeras bilo mesta unutra, što si me nasmejala vicevima, što me uvek obraduješ kad vidim tamo u “Sveže objavljeno” da si autor ti, što pored tebe učim da život zaista ume da bude veran pas i veran drug… i… ma daj čoveku priliku da objasni zašto 😉 !

    Sviđa mi se

    • Negoslava napisao:

      …on ti da blogere, nevidljive srodnike kojima povjeravaš ono što nemaš kome drugome reći i koji te katkada lajkaju samo da ti daju podršku. Jer znaju, ako nitko ne čita što pišeš, prestat ćeš pisati…
      …i dodajem – on ti da ljude koje, da nije bloga, nikada, nikada, nikada, ne bi upoznao-la,i koje osećaš kao drugaricu iz prvog osnovne ili najbližu prijateljicu sa kojom tuguješ kad ti je teško i…tako…
      Hvala, slatka,nego kad smo već kod blogova, da te pitam – kako ti stojiš s ćirilicom, predlažu mi neki da one dijalektske priče pišem na tom pismu, a ja se nećkam … zbog svoje verne publike koja možda onda ne bi bila tak verna.

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Ććirilicu čitam sporije nego latinicu, ali se uhodam nakon nekog vremena, pa i zaboravim da je ćirilica. E sad, za priče na dijalektu – razumijem one koji te nagovaraju da bude na ćirilici, ali opet… nema to neku važnost za autentičnost priče, a otežalo bi čitanje, donekle. Čitala bih i dalje, tako da, ako se odlučiš, ne brini se, ali bilo bi komunikativnije na latinice. Vesna Augh!

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Upravo sam se s Majskom složila da si ti kopča koja povezuje mnoge blogere, pa predlažem da se zovemo Negoslavini blogoslavčići. A vani lijep i sunčan dan!

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Ja sam ti odgovorila, a gdje nesta odgovor? Ubi me tehnika!
      Najvažnije iz odgovora bilo je: hvala tebi, Tanja, i to puno, puno

      Sviđa mi se

  2. Žena mi je ostavila poruku na frižideru:
    “Ovo više ne funkcionise, preselila sam se kod svojih!”
    A ja sam otvorio frižider, svjetlo radi, pivo je hladno, ne znam o čemu ona govori, šta ne funkcionise?

    Sviđa mi se

  3. mojra napisao:

    Ti se foliraš ili stvarno nisi svesna koliko tvoji tekstovi znaju biti šarmantni i duhoviti, ali i veoma dirljivi?
    Nadam se da imaš kakav zaobilazan put oko tog trga ili ti ipak godi malo udvaranja? 😀 😀

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Ne fuliram se, časna riječ. Jutros sam rekla svome mužu da se bojim da nitko neće doći na moj blog nakon zadnja dva posta, pa je rekao da uopće nije loše i da imam poremećenu percepciju. Ovo među nama rečeno :-). A inače, ima neke sličnosti između tvog i mog načina pisanja/ razmišljanja/ promatranja – i ja ti se divim i zbog toga što si… neću reći bolja, bilo bi ljigavo, nego, nekako kao da lakše dođeš do onoga što želiš.
      A što se mog čovuljka tiče, ima i nastavak – raskid. I ma koliko moji kriteriji s godinama padali 😦 njegova mi pažnja baš nikako nije godila…

      Sviđa mi se

  4. Negoslava napisao:

    Jeli, a ovo, agonada – otkud ti to? Lepo zvuči, svejedno što time označaava nešto nelepo.

    Sviđa mi se

  5. vesna napisao:

    Htjela sam ti kopipejstati iz svoje prve knjige, Taksi za televiziju, gdje se to kaže, ali mi ovdje ne da kopirati, a k tome, izgubila mi se verzija rukopisa s fusnotama, kad je urednik za internet prebacivao u PDF. POa skraćeno, tu riječ upotrebljavaju Bog i njegov pomoćnik, a smisao je jedinica ljudskog života ali koja se ne sastoji od vremena nego od muka. Skovala sam je od grčke riječi agon – igra ili borba. Proizvoljno sam odredila da je jedna agonada trećina ljudske godine. Tako Bog dijeli ljudski život.
    Zanimljivo ti si jedina koja me pitala šta znači i otkud mi. Ja sam je kasnije usvojila u svoj normalan jezik, svidjelo mi se što po zvuku odmah otprilike znaš što je – ljudska muka.

    Sviđa mi se

  6. DOLCE VITA napisao:

    “Katkada sam nemoćna pred nemoći da kažem ono što mislim baš onako kako mislim. Misao mi je bila jasna dok je nisam zapisala. Ali sam je tako loše pretočila u riječi da je ni sama više u nju ne vjerujem. A vjerujem.”
    Teta Vesna, često mi se isto dešava. Jako je dobro sročim u glavi, ono dođe baš iz srca i iz duše. A onda kad kucam,svašta bi nešto rekla, a onda opet ništa ne kažem. Ne jer ne znam. Puno je toga što bi rekla i onda se naravno izgubim u ludilu misli. Izgubim tu neku glavnu nit. Divni ste i nastavite pisati. A jako mi se sviđa ovaj Vaš opis. 🙂 Istovremeno šarmantno duhovit, jasan i sarkastičan na sopstveni način. Odlično! Ljubim Vas puno iz hladnog Sarajeva.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s