Zašto dunje više ne mirišu?

Zna li itko, zašto dunje više ne mirišu? I zašto strule za dan ili dva? Čak i dunje sa starih stabala, one nekadašnje, kad je jedna dunja na ormaru mogla zamirisati cijelu sobu. Sjeća li se itko toga iz bakine kuće?

Čak i stablo koje raste u krajevima gdje još nema ni asfalta daje neotporne i nemirišljave plodove. Nije, znači, zbog zraka. Ili jest? Je li zbog vode? Jesu li vode na zemlji već toliko zagađene, a dunje posebno osjetljive?

Zna li itko nešto o dunjama?

Ovo nije poetska forma, ovo je stvarno, obično pitanje.

 

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u vesna curo-tomic. Bookmarkirajte stalnu vezu.

19 odgovora na Zašto dunje više ne mirišu?

  1. Negoslava napisao:

    Nemam dunju u voćnjaku, ali nagadjam – biće da je od otrova kojima se valjda i one prskaju. Ili bar napada na njih iz vazduha.
    Doduše, nemam problem s mirisima jer mi je ostava puna gajbi s jabukama, prskanim malo manje nego kupovne, jer je laž da ima nepriskanih jabuka ili je jako malo takvih. I stanom se širi miris jabuka.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      I ja sam imala nekoliko stabala jabuka i krušku i šljivu i višnju – čak su i višnje bile crvljive ponekih godina. Nismo ničim špricali. Jabuke su bile prepreukusne, nešpricane, ali je bilo svakakvih, i kržljavih, i crvljivih… Ali čini se da je s dunjama nešto posebno, vidjet ćeš Jasnin odgovor – o dunji koja je u nezagađenom području, isto strulila.

      Sviđa mi se

    • Negoslava napisao:


      da ne zvuči kao paranoja, možda ovo utiče ne samo na nove sadnice

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Čula sam ovo o raku biljaka, užas, jadne biljke

      Sviđa mi se

  2. jasna napisao:

    Nemam nikakvih saznanja da bih dala odgovor, jedino mogu podijeliti isto razočaranje dunjom, koju smo ubrali da bismo je narezali u zelje što smo ga stavii kiseliti za zimu. Dunja nije dočekaja taj dan, nije ni zamirisala, samo je istrula. Čak se izvana to nije ni vidjelo, al kad smo je razrezali…tuga ! A ubrana je sa starog stabla, oblikom je tzv. ženska, ima oblik jabuke ( muške su kao kruške). U tom se dijelu ne vrši nikakva zaštita špricanjem ili sl.Parcela je navrh brijega , pa nema nekih viših okolnih površina koje se bilo čim tretiraju. Iz toga izvodim zaključak, da je u pitanju zrak, manja vjerojatnost da je u ovom slučaju to pitanje vode. No možda ima netko tko zna, ako saznam svakako ću napisati.

    Sviđa mi se

  3. tatjanamb napisao:

    Secam se dunja i jabuka na bakinom ormanu… Svekar ih jos uvijek gaji. Nekad bolje rode, nekad losije, ali znam da je poceo da se zali na losiji rod (svih vocki), na nezdrave plodove i stabla nakon bombardovanja (Srbije) koje se desavalo dijelom 1999. g.

    Sviđa mi se

  4. Ligia Luckhurst napisao:

    Ja kupujem Turske dunje u Hounslow, mirisu lijepo ali ne odmah, a drze se I po tri tjedna. Ali nije to to. ne mozes ih jesti sirove.

    Sviđa mi se

  5. arrow3 napisao:

    Jedina dunja koju pamtim je maleno drvo u još manjem ograđenom prostoru u delu dvorišta moje bake. I kajsiju, čiji prečnik do danas nije premašen. Rađalo, tugovalo, radovalo i umrlo s njom.
    Ali zato dunjevača iz nišlijske mehane vrati malčice divne i pomalo setne uspomene na detinjstvo.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Dunja, ja sam je kao dijete voljela jesti sirovu, a stare žene su govorili da se to ne smije, da nije dobro jesti sirovu dunju, ali nisu znale objasniti zašto

      Sviđa mi se

  6. tanjatg napisao:

    Verujem ti da je ovo stvarno, obično pitanje, ali ja sam od početka tekst čitala kao poetsku formu. Odgovor ne znam, pa ti ga ne mogu reći, ali mogu ono drugo, a to je da si me bacila u težak sentiš he, he! 🙂

    Sviđa mi se

  7. Milovanović Siniša napisao:

    “drvo nudi svoj hlad,čak i onome ko ga seče sekirom” “ruža daje svoj miris čak i onda kada je žgnječimo nogom ili rukom”…e a dunje,pa valjda smo prirodi dojadili svojom nebrigom

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      I ja sam pomalo razmišljala u tom metafizičkom smjeru, ali me jedna prijateljica pdosjetila da je možda stvar u našim pretoplim stanovima, u bakinoj kući nije bilo vruće i danju i noć, i zimi i ljeti. MOglo bi biti to? Jedino ne znam da li zbog toga i ne mirišu.

      Sviđa mi se

    • Milovanović Siniša napisao:

      Drveće,kao i cveće vole da im se daje Ljubav,da mu miluješ lišće,da mu pričaš…tak tada daje sve od sebe,priroda nam skreće pažnju da smo zalutali,mada retki to sa dunjama i primetiše,svaka Vam čast.Ne znam jeste li čitali Zvoneće kedre Rusije ( Anastazija) Vladimira Megrea,pročitajte obavezno tamo sve piše

      Sviđa mi se

  8. vesna napisao:

    Hvala. Hoću. Zanima me to.

    Sviđa mi se

Komentiraj