Promjene i sretnost

(Ovo je možda dosadan i predug tekst, ali ga možda vrijedi pročitati. Nije lažna skromnost ni neskromnost.)

Zar čovjek treba proživjeti pola stoljeća da shvati neke osnovne stvari? Zašto su sve škole osim životnih beskorisne? Mora li tako biti?

Vidjela sam – i iskusila – mnogo veza koje su propale zbog prigovaranja: „Prije si mi svaki dan govorio da me voliš.“ „Više ne stavljaš dezić, osim kad ideš van.“ „Prije nisi gledao druge žene.“

Žene prigovaraju češće nego muškarci. To je možda zato što muškarci bolje znaju što žele, jer su njihove potrebe… hm…  elementarne. Pa su, kako koji i u kojoj fazi, ili prilagodljivi ili, pristojno rečeno, snalažljivi :-).

Ona je nesretna zbog njegovog nehaja, on je nezadovoljan zbog njezina prigovaranja, u najboljem slučaju raziđu se. Ili, češće, žive do kraja života u tom svom beznađu.

A sve zbog toga što nisu znali prihvatiti promjenu.

Treba znati prihvatiti promjenu. Htjeti prihvatiti. Jer ako znaš prihvatiti promjenu, znaš biti sretan. Treba znati biti sretan, a ne samo biti sretan. Lako je biti, teško je znati.

Sad tek počinjem shvaćati smisao I-činga, Knjige promjene.

Neke žene, brišući zajapureno lice i utapajući maramicu u znojan dekolte, prodahću kao da se ispričavaju:„U promjeni sam“. Promjena je ublaženica za klimakterij. Velika promjena u ženskom životu, a navodno i u muškom, samo oni nemaju menopauzu, pa im je grijeh starenja teže datiratii.

Jedna od promjena koju je najteže prihvatiti je starenje. To bi trebalo studirati, kolegij: Starenje.

Umjesto da nađu ljepotu u starenju, ljudi se manijakalno pomlađuju (I mama bi, sine! :-)), mažu se placentama, gutaju matične stanice, namakaju (namaču?) se u e-vitaminu i operiraju se tako lako kao da su sami sebe kupili u second handu pa ih nije šteta prekrajati kao staru haljinu. Usput, u svojoj okolini znam više muškaraca nego žena koji su se podvrgli estetskim operacijama. Jedan je operirao gornje kapke i pomladio se, drugi donje i više nije šarmantan. Muškarci se pomlađuju da bi ostali frajeri, a žene kao da smatraju da im pripada pravo na pomlađivanje, jer su ostarjele nepravedno i ne svojom krivicom,  zbog toga što su se zapustile dok su podizale djecu i ugađale muževima, vodile kuću i radile na poslu.

A ima ljepote u starenju, sigurno se može naći. Prije svega, mudrost, spokoj, odmaranje. Zatim, možeš početi pušiti, neće te stići ubiti; možeš početi piti, jer je istina da je bolje biti pijan nego star; možeš putovati, jer ne moraš štedjeti za dane crnje od ovih…

Svi priručnici i mudraci uče nas da budemo zadovoljni onim što imamo.

Proroci i zvijezde proriču nam sreću, ali ne tuđu ili univerzalnu, nego sreću po našoj mjeri, u našim okvirima.

Na primjer, kad mi je u horoskopu pisalo „uspjeh u karijeri“, zamišljala sam da ću postati šefica redakcije ili književna zvijezda. A što se dogodilo? Dobila sam mejl u kojemu me obavještavaju da mi je odobrena kupovina programa koji sam odavno naručila.

Kad mi je prorekao (pasiv: prorečen? proreknut? prorekan :-)) novčani dobitak, zamišljala sam glavni zgoditak na lotu kojim ću: vratiti kredit, kupiti stanove djeci, isplatiti kredite Sanji i Zoranu, dati Sari da može zaposliti osoblje, Vjekici da živi luksuzno kako želi, vratiti Renatine dugove, dati Luki da završi stan, osnovati fondaciju za beskućnike, sagraditi zgradu za socijalne slučajeve…. Umjesto toga, kolegica mi je vratila dug koji sam već bila otpisala.

Kad mi je mjesečni horoskop predvidio outburst of creativity, zamišljala sam kako ću napokon prionuti na Crnu vreću, svoj prezreni i nedovršeni rukopis. Umjesto toga, taj sam mjesec napokon našla primjenu za srebrnu vazu valjkastog oblika koju sam odavno sama sebi kupila i koja se pokazala neprikladnom za cvijeće: u nju sam stavila veliku žlicu i vilicu za salatu, pa je na pozadini jabuka-zelenih pločica i narančastog zida izgledalo vrlo dekorativno. Isti mjesec smislila sam pločicu za sandučić za pisma sastavljenu od dva metalna komadića i dva magneta koja sam skinula sa stare brave od ormara. I zaista sam bila ponosna na svoju kreativnost.

Dugo mi je trebalo da primijetim ta ispunjenja, toliko su bila sitna i neprepoznatljiva, različita od očekivanja.

I tako sam kompletirala svoju spoznaju: nesretnost ima samo dva uzroka – prevelika očekivanja i neprihvaćanje promjena.

Nesretnost i nesreća nisu isto. Nesreća ima bezbroj uzroka i zbiva se vani, nesretnost je unutra. S onim vani ne može se ništa.

Ni sretnost i sreća nisu isto, sretnost je u glavi, a sreća je slučaj. Ni sa slučajem se ne može ništa. Opet ću parafrazirati svoju kćer kad je bila mala:  svatko je šef samo svoje radnje.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

19 odgovora na Promjene i sretnost

  1. Negoslava napisao:

    Nesretnost i nesreća nisu isto. Nesreća ima bezbroj uzroka i zbiva se vani, nesretnost je unutra. S onim vani ne može se ništa.
    prvo sam to, gornje, iskopirala
    onda me je osvojilo ovo
    svatko je šef samo svoje radnje.

    I komentarišem mojim jutrošnjim postom na Fb-
    -Moraš da naučiš da zbaciš tuđe džakove i da nosiš sve tuge i probleme. Treba da misliš kako sebe da usrećiš, a kad si ti srećna onda su i drugi… mudra misao Merimina, a malo niže linkovala sam i sam post
    http://www.mastersofspeed.rs/coolumna/da-li-ste-spremni-da-otkrijete-svoje-prave-vrednosti-i-radite-na-njima-ja-ovo-umem-da-radim/
    ŽIva i srećna mi bila.

    Sviđa mi se

  2. jasna napisao:

    Nakon tamnih raspoloženja i boja u par prethodnih postova, ovaj me “totalno srušio” . Sve sam ih pročitala i imala sam potrebu nekako Vas utješiti. Nikako da nađem prave riječi, da smislim odgovarajući komentar. Svaki bi mi izgledao nezgrapan.Ne znači da su prethodni postovi zbilja bili tamni, ja sam ih tako doživjela. Slično kao i sretnost…svako je pokuša manje ili više uspješno postići na svoj način. Jednom je zgodno u tv emisiji Josipa Lisac o svojoj sreći, bolje reći sretnosti i životu rekla, da se okružuje ljudima koji je vole, koji joj se dive i koji je hvale. Ne nastoji se onim drugima dodvoravati. Naprosto ove druge izbjegava, nastoji ih odmaknuti od sebe. To je jedan korak , a treba ih postupno činiti stalno. I naravno učiti to znanje “kako” Kao i kod svake osobine, dio je urođen, a na ostalom treba neprestano raditi. Svejedno radi li se o umjetnosti, umijeću u nekoj struci, ili o znanju da postignemo sretnost. Sve u svemu, kad pogledam sebe, rekla bih da u meni pretegne ta sretnost, češće nego nesretnost. Za to su mi trebale ove moje bore, koje sam godinama sticala, ne krijem ih i nisam njima nezadovoljna…neka su ! Svaka je nastala u dijelu mog života i nosi svoju priču ! A imam i sreću, što slabo vidim, pa mi trebaju trostruke naočale da bih baš svaku boru vidjela, kako na sebi, tako i na drugima. Vesna, želim da postignete maksimalnu sretnost….

    Sviđa mi se

  3. mojra napisao:

    Protiv fizičkog starenja se ne može, ali ne želim prihvatiti zanemarivanje. S tim se ne mirim.

    Sviđa mi se

  4. vesna napisao:

    ja mislim da i nisi u toj opasnosti, jer onaj tko to prihvaća – već je zanemaren

    Sviđa mi se

  5. Marina Majska napisao:

    Promene i treba da nam obogaćuju život i da nas čine sretnima. Divan tekst i verujem da će dopreti što više ljudi…

    Sviđa mi se

  6. Ligia Luckhurst napisao:

    Da, fakat bi se mogla prihvatiti Crne Vrece. A i one price sa puno ogrlica, koja ide unatraske. To je sve super.

    Sviđa mi se

  7. Ja to, draga Vesna, sve znam. Jedino ne umem da primenim.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      E, pa ni ja! Ja više i ne pokušavam, čekam da mi spontano dođe 🙂 Ali svejedno imam potrebu zapisati, objaviti i prosipati pamet koja nikome ne treba, meni najmanje 🙂

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s