Lažu nam: politika nije nacija

Ćirilica u Vukovaru

Osnovna jedinica politike nije nacija, nego čovjek, zoon politikon. Ako je to znao Aristotel prije dvije i pol tisuće godina i ako znam ja, onda znaju i drugi. Samo nam lažu.

Kako nam lažu?

Lažu nam uz pomoć masovnih medija. Nismo ni svjesni da ni o čemu ne znamo ništa, samo mislimo da znamo, pa sudimo ponavljajući kao papige ono što piše u novinama ili čujemo na televiziji. To me podsjeća na mirise: sad se mogu kupiti razni mirisi, kao na primjer osvježivači zraka koji mirišu na čistoću, perfidno, puno perfidnije od osvježivača koji mirišu na osvježivače. Tako i vijesti imaju miris istine, umjetan i uvjerljiv.

Još uvijek mi jezu izaziva nezgrapna konstrukcija “srbočetnička okupatorska jugovojska”. Ne želim ni zamisliti kako su se izražavali s protivničke strane.

Zašto nam lažu?

Isključivo i jedino zbog novca.

A nama prodaju priču da je sve zbog nacije.

Pa ljudi ginu da bi lopovi trpali u džepove, vladali, kupovali vile s bazenima, otvarali račune u nepoznatim zemljama, školovali svoju djecu na elitnim fakultetima.

S druge strane barikade nije ni unutarnji ni vanjski neprijatelj, nego majke poginulih sinova, djeca poginulih očeva, invalidi koji se besciljno opijaju ili malobrojni koji pobjeđuju na paraolimpijadama i ne dopuštaju sebi da se upitaju za što su stradali; ljudi koji kopaju po kontejnerima da ne bi prosili; prosjaci koji rade puno radno vrijeme i svađaju se ako im  kažeš da su profesionalci koji rade od deset do pet; lokali koji su oblijepljeni izblijedjelim pak-papirom, s natpisom: Prodaje se. Ili: Iznajmljuje se. Ili: Zatvoreno zbog bolesti, a na podu se, kroz staklo dokle nije dosegnuo papir, vide razbacane kuverte s računima?

Zbog čega sve to? Zato da imamo državu?

Jesmo li sigurni da je nismo mogli imati bez toliko krvi? Nismo, vodili su nas političari i njihovi novinari. Slijedilo ih je onih 95 posto koji slijede bez razmišljanja. Od preostalih pet, većina je zbrisala na sigurno, izvan teritorija rata.

I sad nam prodaju mirnodopske fore, jesmo li za gay brakove, seksualni odgoj u školama i ćirilicu u Vukovaru. Da zaboravimo kako su nas osakati, osiromašili, obespravili.

Ćirilica u Vukovaru

Zar zaista itko pri zdravoj pameti može misliti da bi se neki narod bunio protiv nečijeg pisma? Čak i da je istina da ih je poveo HDZ, zar bi to bilo moguće da je problem samo u natpisima?

Nije stvar u ćirilici, stvar je u neriješenim mukama.

Ne razumijem ljude koji sebi besramno uzimaju pravo da odlučuju u ime Vukovaraca. Nikome tko onda nije živio u Vukovaru ne bih dopustila da priča o Vukovaru, neka o njemu govore oni koji su s njim stradavali.

Je li istina da je masa Srba koji se lažno prijavljuju a ne žive u Vukovaru? Zar vlast nema načina da to provjeri i izračuna? Već to bi bilo dovoljno da ne bude ove sramne rasprave. Ili je istina ili nije, nema između. A oko ovog našeg rata sve je ostalo negdje između.

Je li istina da u policiji u Vukovaru radi čovjek Srbin koji je mučio zatočenike? Ako jest, zašto je u policiji, a nije kažnjen? Ako nije, zašto se ne dokaže i ne objavi da nije?

Ako je Vukovar grad heroj, zar mu se nije moglo dati povlašteni status i po pitanju ćirilice? Što je istina?

Istina nije vijest u novinama. Ni stranačka rasprava. Istina je čovjek. Pitala bih jednog po jednog Vukovarca.

Sad kad se bliži 18.11. imam osjećaj kao da su se svi postidjeli parada oko ćirilice, sad kad se više nego drugih dana prisjećaju žrtava. Nije dostojno ni za žive ni za mrtve takvu tragediju svoditi na nevažne pločice s natpisima.

Je li ovo što mislim naivno i glupo?

Možda. Znam da sam uvijek mislila kako me politika ne zanima, sve dok nisam shvatila da je politika život, a ne  Sabor ili Vlada, ili ministri koji odlučuju, a ne znaju ili namjerno varaju ni ratovi i borbe za prevlast, ni ljevica i desnica. Ma koja crna ljevica i desnica!? Sve se to može precizno obračunati u valutama.

Politika me nije zanimala dok nisam shvatila da je politika čovjek.

Isto kao što me nije zanimala povijest, jer se, osim Stare Grčke i donekle Rima, samo uči povijest ratova, a ništa ne doznaš o tome kako su živjeli ljudi.

Politika je naš život od jutra do mraka, kad ustajemo, što doručkujemo, kako idemo na posao, koliko radimo, jesmo li pravedno nagrađeni.

Politika je bila i kad me neki dan nazvao anketar da me pita koliko mjesečno trošim na kulturu?

„Na kulturu… hm… mjesečno? Ne znam koliko mjesečno, ali mogu li vam reći koliko godišnje trošim na kulturu?“

„Naravno, dapače.“

„Pedeset kuna. Toliko košta članarina za knjižnicu.“

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena. Bookmarkirajte stalnu vezu.

17 odgovora na Lažu nam: politika nije nacija

  1. aleksandranm napisao:

    ovde cu Ti napisati jedan ozbiljan komentar, samo da se malo odmorim..radila sam i danas na vanredom skolovanju a subota je. o tome ce biti i rec…

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    Dobro, Aleksandra. Odmori se.

    Sviđa mi se

  3. aleksandranm napisao:

    ..Profesor sam srpskog jezika i knjizevnosti…nekad kada sam ja to zavrsila, srpskohrvatskog jezika i jugo-svetske knjizevnosti. Mracnih devedesetih u RTS u , a vec trinaest godina u srednjoj skoli u Zemunu. Skoli na periferiji, koja je cuvena po zestokim momcima koji je pohadjaju…ipak, deca su samo deca. Socijalna karta niska, uslovi zivota cesto bedni. Mnogo puta boolji od svojih roditelja. Cesto, zeljni paznje. Za trinest godina koliko sam tu, nije prosla ni jedna generacija da nisam insistirala da na pismenim rade jedan cirilicom, jedan latinicom. Bilo je onih, koji su se zestoko bunili protiv toga. Nisam odustajala.
    Subotom, radimo sa vanrednim ucenicima. Onim koji menjaju profesiju, hoce da budu nesto iz oblasti nasih delatnosti (saobracaj i masinstvo) i onih koji nisu na vreme zavrsili srednju skolu…Ima i sportista koji se vanredno skoluju…Ima odraslih, starih koji sad moraju da zavrse srednju skolu da ne ostanu bez posla. Sve u svemu, sto. je zemlja siromasnija, mi vise radimo …Stotine i stoitine kandidata…Rokovi kao na fakultetua. Dolaze sa svih strana sa najraznovrsnijim zivotnim pricama. Pa pisu na pismenom , pa sve cujes i vidis…Eh. Ko ne bi bio melanholican?!

    Sviđa mi se

  4. aleksandranm napisao:

    ima jos. sad ce poenta

    Sviđa mi se

  5. aleksandranm napisao:

    ..prosle subote…jedan mi napise dve recenice. Tema smesna-Jesen je a ja nisam…

    Sviđa mi se

  6. aleksandranm napisao:

    kad mi ne napisu pismeni, ja necu da ih pitam usmeno.kad napisu pismeni ja ih i NE PITAM usmeno…kazem momku.kako dve recenice?sta smo Vam rekli? rusimo za to?osim toga cirilica je pismo Srbije. Pisani se pise PISANIM slovima (on napisao latinicom , stampanim).Moras da ispostujes maternji jezik. To je pravilo, od kad ja znam.Pismeni pises pisanim slovima.U redovnoj nastavi se za to dobija jedinica…

    Sviđa mi se

  7. aleksandranm napisao:

    a momak kaze-Ja sam iz Vukovara

    Sviđa mi se

  8. aleksandranm napisao:

    a ja kazem – napisi pismeni pisanim slovima, lep sastav. cirilicom.

    Sviđa mi se

  9. aleksandranm napisao:

    …on ode i ne vrati se vise

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Ne znam, ne mogu to komentirati.Šta je bio, Hrvat? što si htjela reći? Zašto si rascjepkala komentar? Jesi htjela reći da je trebao pisati ćirilicom? Ne znam, draga moja. Sve je zeznuto. ja sam u osnovnoj školi u Sarajevu prva dva razreda imala učiteljicu Anu Zabovski, pisali smo i ćirilicu i latinicu, jedan dan u tjednu ćirilicu, ostale dane latinicu. Od trećeg do petog razreda imala sam učiteljicu Ekmečić Kseniju, netko mi je rekao da je Srpkinja, pisalli smo i katinicu i ćirilicu, jednom tjedno latinicu, ostale dane ćirilicu.

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Aha, shvatila sam, on je Hrvat, Vukovarac, u školi u Srbiji, odbio pisati na ćirilici, ti pitaš mene “a?” šta mislim? Ne mislim u ime Vukovaraca, ali čini mi se da je to ista stvar kao s tablama, neriješena pitanja. Zbog kojih se stvaraju neonacionalisti, djeca koja Jugoslaviju nisu ni upoznala.

      Sviđa mi se

    • aleksandranm napisao:

      ma suvise tragas za odgovorima. a? je metafora cista, retorsko pitanje. pojma nemam sta je frajer. ti si vec izvukla zakljucak. mozda nije hrvat. mozda jeste.

      Sviđa mi se

  10. Toliko toga si dodirnula,da nije moguće kratko komenarisati.

    Možda je, stoga, najuputnije poslužiti se tvojim sredstvom i citirati nekoga od starih mudraca. Mislim da je Ciceron, mada još nekima pripisuju istu rečenicu, rekao da kada ne znaš ko je kriv,pitaš samo Kome koristi? (Znamenito Cui bono ili Que bono)

    Sviđa mi se

  11. vesna napisao:

    odgovor Aleksandri: nije to ništa, imala bih ja masu pitanja, mlad, usijana glava,ili stariji, proživio rate, gdje, zašto je u Srbiji ako mrzi ćirilicu. naravno da sam pretpostavila da je Hrvat, pa nismo anđeli, previše bi bilo očekivati da Srbin mrzi ćirilicu iz vukovarskih razloga. I tako dalje… A sve zato što sam pokušavala shvatiti što si željela reći – samo to kako je glupo odbijati neko, ikakvo, pismo? slažem se. Svako pismo je nevino.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s