Ono o čemu se ne smije pričati

Diskriminacija

Podudarnosti su fascinantna stvar, voljela bih da ih mogu bolje razumjeti. Ali ih bar mogu iskoristiti.

Jutros sam pročitala članak objavljen na jednom srpskom blogu na sličnu temu o kojoj smo sinoć u užem krugu raspravljali. U članku se radilo o Romima, a mi smo raspravljali o azilantima koji preplavljuju Zagreb otkako smo u Uniji.

Sjećam se kad sam 1996. bila u New Yorku, prvo što sam zapazila bili su Crnci koji na ulici prodaju ženske torbice. Zašto baš Crnci, zašto baš torbice? Kad sam to isto vidjela i u Italiji, bilo mi je još nejasnije, zašto Crnci, zašto torbice. Zatim u Parizu, isto. Zlokoban prizor, bar meni. Podsjetio me, ne znam zašto, na najstrašniji horor koji sam u životu gledala, Soylent Green.

Sinoć mi jedan mladi čovjek priča kako je park uz Glavni kolodvor pun Bugara i drugih „Europljana“, te raznih “azilanata” koji ondje borave po cijele dane, piju, mokre po stražnjoj fasadi Umjetničkog paviljona, razbacuju limenke od piva oko sebe, ne rade ništa, jer ne moraju,  imaju osiguran smještaj i hranu, valjda i džeparac za cigarete i piće.

Ne znam je li to sve tako. Ako jest, zar ih policija, unatoč politici, ne može kažnjavati zbog kršenja komunalnog reda? Pa ako nemaju čime platiti kaznu, idu u zatvor?

Taj isti mladi, pametni čovjek kaže: „Ma ne u zatvor, na rad! Ja mislim da sam ja u stvari fašist. Samo sam protiv fašizma koji se temelji na vjeri, rasi ili naciji. Ja bih sve koji ne žele raditi i živjeti civilizirano strpao u radne logore, neka grade ceste, a ne da izazivaju nerede, da je dečka s curom strah proći kroz park!“

Delikatne su to stvari. Ali. Tko se tu pravi lud?

I još samo jedna natuknica: u gorespomenutom članku citiran je Milorad Pavić koji je rekao da su Srbi trenutno najozloglašeniji narod na svijetu. To me začudilo, ja sam mislila da smo to mi, Hrvati, koji ne smijemo ni pisnuti a da nas ne optuže za fašizam.

I opet: delikatne su to stvari, ali tko nam to tako kroji sudbine?

Pišem ovo jer duboko vjerujem da ne smije biti tema o kojima se ne smije pričati. Sve što se preušućuje i skriva, počinje truliti i smrdjeti kao smeće u dugo neispražnjenoj kanti usred ljeta.

A diskriminacija? Diskriminacija traje: sve dok bude presudno kažemo li Afro-Amerikanci, a ne Crnci; ili Romi, a ne Cigani; dok dva zaljubljena muškarca možemo gledati samo u filmu na temu homoseksulanosti, a ne u običnom ljubavnom filmu ili lijepu ženu u invalidskim kolicima samo na plakatu u domu zdravlja, a ne i u reklami za, recimo, kremu za lice…

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena, Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

20 odgovora na Ono o čemu se ne smije pričati

  1. Negoslava napisao:

    Aji bi fašizam bio samo to, radni logori za neradnike- ja bih bila fašista. Jer, sve druge fašističke metode osudjujem.

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    🙂 Naravno! I javna kupatila za prljave i sredstvo protiv ušiju za ušljive i sve tako – ma zašto bi to bilo zabranjeno reći! Treba reći!

    Sviđa mi se

  3. tangolina napisao:

    Aaahhhhh primite i meeeneeeee!!! Šta mislite tek kako je kad svakodnevno gledate kako zakon o socijalnoj politici omogućava neradnicima da koriste socijalnu pomoć- a on lenština belosvetska može volu rep da iščupa?
    glasam za radne logore! 🙂

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Živjeli radni logori za sve rase i nacije, samo da su neradnici! a zamisli tek da u njih strpamo političare koji su se nakrali, umjesto da uživaju u zatvorima. Al da im se prethodno oduzme sve što su pokrali i podijeli sirotinji. I bogataške sinove koji su navikli da lova dolazi a da ništa ne rade, nego samo misle oće li na sladoled il na viski il na kavijar il malo u Veneciju na kavu il u Beč na kolače… Šta bi se sve moglo sagraditi u tim radnim logorima, i sašiti, zavariti, istesati, istokariti…

      Sviđa mi se

    • tangolina napisao:

      Baš tako!

      Sviđa mi se

  4. vesna napisao:

    Ima nas, tp je dobro 🙂

    Sviđa mi se

  5. Stvar je vrlo složena.

    Protiv sam radnih logora i “radikalnih” metoda bilo koje vrste, zato što uvek postoji sumnja da će neko zloupotrebiti “sistem” i strpati tamo nekoga nevinog.

    Diktature na vlast dovodi i tamo ih održava osrednjost, neznanje i predrasude.

    Sviđa mi se

  6. vesna napisao:

    Razumijem. To isto rekla je i cura onog pametnog dečka, da je fašizam fašizam, ma na čemu se temeljio. Ali, da sam ja šef radnog logora i ujedno sudac koji presuđuje kome je tamo mjesto, ja ne bih zloupotrijebila, časna riječ, niti bih izabrala suradnike koji bi zloupotrijebili, složila bih sistem koji to onemogućuje – kao zadnju obranu za svaku eventualnost. Možda sad mislite da ovo iz mene govori devetka od onog ukupnog broja od 59 🙂

    Sviđa mi se

  7. Nema tu časna reč, majke mi… kontrola je sve. Na časnu reč su nestajale čitave kulture, civilizacije.

    Sviđa mi se

  8. Vlast ženama! “Lizistrata” nije prevaziđena!

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      ja ne znam kako da ovo shvatim. al znam jedno, još nikad nisam srela čovjeka tvog zanimanja a da je tako obrazovan i da tako dobro piše. ti sigurno nikad ne bi izumio razliku između “doživotnog uzdržavanja” i “dosmrtnog uzdržavanja”. A možda to kod vas i nema?

      Sviđa mi se

    • Zar nije “skrb”? Uz to, ta reč “Uzdržavanje” mene asocira da se moram uzdržati od nečega, od nekakvog ponašanja, od glasanja, ne znam (kod nas se veli “Izdržavanje” – pa to ima dodatno značenje u smislu da nešto valja izdržati, neko vreme – dakle stisnuti zube i smoći snage).

      Stoga “Skrbništvo” i nije tako loše, jedino što nazirem nešto šire značenje od “običnog” uzdržavanja/izdržavanja…

      Hvala na komplimentima. Time raste moja odgovornost za bunar u kom sam se našao (uz sve te silne kvalitete, dapače u(s)psrkos njima).

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Ono što je kod vas izdržavati, kod nas je uzdržavati (nekoga financijski pomagati)) ili izdržavati (nešto ili nekoga, što je vjerojatno naporno), ono što je kod vas uzdržavati, kod nas je suzdržavati… Skrb je malo šire od uzdržavanja. Ali meni je u onim pravnim izrazima zbunjujuća razlika između doživotnog i dosmrtnog, to mi nije jasno, logike nema, a u pravu razlika je nebo i zemlja

      Sviđa mi se

  9. Sizif napisao:

    Stvari treba samo postaviti drugačije: oni su nasilni jer nemaju posao. Dakle, ne kazniti ih radom zato što su nasilni, već im dati posao da to ne bi bili. Jer u takvom ponašanju dokolica ima solidan broj deonica. Govorim ne iz ličnog, ali iz neposrednog iskustva.

    Imigranti, azilanti (sa ili bez navodnika) dolaze u EU velikim delom tražeći posao; to što EU ima razvijen sistem socijalne pomoći je opet bolje nego iz zemalja iz kojih dolaze, gde nije sigurno da će novce dobiti čak i ako su ih zaradili.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Sve se slažem. Ja isto potpisujem i ono štoje rekao Gost i što si rekao ti – tanka je crta – sistem se može zloupotrijebiti. Ali onaj moj odgovor s dosmrtnim uzdržavanjem bio je upućen njemu – na Lizistratu.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s