Oglas

Moj novi životni korak

Otkako mi je Porezna dokrajčila ionako klimavu financijsku konstrukciju, razbijala sam glavu kako da namaknem makar koju kunu dodatnog prihoda.

Već neko vrijeme farbam kamenčiće i lijepim na njih magnetiće – neću odati ideju što je na njima – koje ću u nedjelju prvi put plasirati na tržište, na Mrak-buvljaku, zajedno s odjećom. Kotizaciju ću podijeliti s jednom umjetnicom keramičarkom, svaka po 12,5 kuna, jer bi puna cijena bila veća od mog dnevnog budžeta. Stisnut ćemo se nekako na pola štanda.

Ali to nije sve. Sjetila sam se što bih mogla raditi: čuvati djecu. Volim djecu, razumijem ih, znam se s njima igrati, na svadbama i drugim dosadnim proslavama uglavnom se družim s djecom.

Molila sam sina da mi stavi oglas na Njuškalo:

Čuvam djecu svih uzrasta  🙂 , prema potrebi (babysitting), svaku večer od 18 sati nadalje, osim utorkom i četvrtkom, cijena 25 kn/sat, ako je izvan centra grada, tada + naknada za javni prijevoz. Odgovorna, pouzdana, ozbiljna, zdrava žena 🙂 s iskustvom, sa solidnim znanjem pedagogije, dječje psihologije i pravilne ishrane.

(Smješkovi neće biti u oglasu.)

„Mama, prvo moraš vidjeti cijene i što se nudi“, rekao je moj sin.

Cijenu sam pogodila, odnosno, savjetovala mi je Višnja, a Stipi je otkrio da je ponuda golema: ima diplomiranih pedagogica, psihologica, profesorica, jedna nudi usput i poučavanje španjolskog.

„Onda dodaj da sam profesorica engleskog“, rekla sam, „da budem konkurentna.“

„Sjeti se“, dobacio je nezadovoljno moj muž, koji to smatra lošom idejom, „da ti ljudi neće biti kao što si ti bila, većinom su cicije i eksploatatori.“

„Sjeti se kako smo mi bili nezadovoljni ženama koje su nama čuvale djecu“, rekla sam ja. „Uostalom, možda napišem Dnevnik još jedne dadilje.“  Šteta je što ne može biti romantična komedija, ali nadam se da neće biti ni crna.

Možda jednog dana postanem slavni pisac, a većina slavnih pisaca radila je koješta prije nego što su se proslavili. 🙂 (Čuj ovo Svemire!)

Pa ako nekoga znate, preporučite me.