Prenosim tuđi tekst

Ne znam čiji. Da nije Krule?

Dobila mejlom, nepotpisan. Kako tako dobar tekst, a nepotpisan? Ili je skromna, ili je neograničeno plodan. Traži se autor.

Evo teksta:

 Jebo majku svoju i ovaj naš životni standard! (Iskustveno vam velim, kad na početku ošinem psovku onda svi pročitaju tekst do kraja. Ne znam zašto je to tako, bit će pun vam kurac usiljenih tekstova)

Normalan životni standard podrazumijeva neke stvari koje obaviš a da ih i ne osjetiš. Znači, dobiješ račun za struju, odeš u poštu, platiš ga, dođeš kući i ne spominješ da si ga platio jer to je u normalnom životnom standardu normalno. To je normalno u normalnim zemljama, al u ovoj našoj, ko uspije skucati za struju, pet dana priča okolo kako je platio struju. Nije to za zamjeriti, jer danas je platiti račune živo čudo. Kako s računima, tako sa svim ostalim što čini taj životni standard. 

1. Poziv u svatove
Danas je najbolje ni sa kim ne biti dobar jer ako je tako, nitko te neće zvati u svadbu u kojoj moraš ili dati pare ili kupiti dar. Kud moraš sabrati jebene pare, tud se moraš i obući jer neš se na svadbi pojaviti u sakou s maturalne večere koja je bila prije 20 godina a ti se od tad raširio pa ti šavovi na sakou nabubrili ka grah umočen u vodu noć prije. Ako se već nekako i spremiš na svadbu i odeš na istu, jedva čekaš janjetinu s ražnja jer je nisi jeo dobrih 10 godina a kolači čupavci kad dođu, pet dana poslije svadbe sereš kokos jer si ga u usta trpao otvorenim dlanom. Od cijele svadbe jedino ti juha ide na kurac jer nju stalno jedeš kod kuće.

2. Registracija auta
Kad ti uleti registracija auta, osjećaš se ka da ti je mater umrla. Izdvojiti tih 2500 kuna (prosjek) je ka da ti na živo oči vade. Boli u tri pičke materine, al dati ih moraš. Dok je vani imati auto potreba, kod nas je luksuz. Provlačimo karticu tekućeg računa na kojoj je stanje već dotjerano do -12 876 kn al ono, što bi trebalo, da uzmeš nož i izvadiš vlastiti bubreg na šalteru stanice za tehnički pregled pa veliš “Evo ga gospođo, vrlo malo pišake prošlo kroznjeg! Ne znam ako sam pet puta piša u životu! Ganjc nov!”!? Registracija auta spada u domenu “Dan žalosti” jer 20 dana poslije plačeš ka rodna godina. 

3. Knjige za školu
Kad moraš djetetu kupiti knjige za školu, najradije bi da je isto to dijete nepismeno i da čuva 20 ovaca. Što je najbolje, bolje bi takvo prošlo u ovoj državi neg da spava na 50 knjiga. Ovi na vlasti, bilo koji da jesu, svakih 2 godine štancaju druge knjige. U najmanju ruku ka da je rijeka Drava promijenila svoj tok pa sad teče ravno u pičku svoje matere pa se to u knjigama mora izmijeniti. 80tih godina sam knjige iz matematike koristio od znate koga? – od svog brata koji je 10 godina stariji od mene, a danas ih nemoš koristit ni 24 sata jer već drugi dan je izašla nova knjiga iz matematike u kojoj je gle čuda 2+2 isto 4 kao i prije, al cijena knjige iz matematike nije ista.

4. Računi za režije
Ako uspiješ skrpat pare za račune i iste platiš, pri povratku kući otvaraš vrata u stilu “A gdje ste bili 91-e,pička vam materina!”. Prsni koš je istaknut prema naprijed te se šepuriš ka pjevac kad povali kokoš. A što i ne bi jer, kad gledaš, skucat pare za jebene režije je pravi jebeni sajens fikšn. Imaš se potpuno pravo kurčit po selu da si platio i struju i vodu i telefon, jer malo ko to danas može. Još malo pa ćemo, kakvi jesmo, od zavisti komentirati susjeda “Eno ga jeba mater svoju, platio je sve režije!!! Puj, jebamater svoju!!!”.

5. Prazan frižider
Ovo spada u kategoriju “Sad sam najeba ka žuti!”. Otići u trgovački centar po namirnice je isto ka da guraš vlastitu dušu u pakao. Trpaš one namirnice u kolica i sam sebi jebeš mater. Aj nek mi neko veli da nije tako? Nemaš šampon za kosu, uzmeš ga sa one police, gledaš cijenu i poželiš da su ti svi u obitelji najradije ćelavi. Kad staneš pred pastu za zube onda štediš jer razmišljaš “Zbog ova 2 zuba u usnoj šupljini ne isplati se kupovat pastu, ionako su socijalni zubi džaba”, pa drugi dan u socijalnom podnosiš zahtjev za državnom protezom koju pokriva zdravstveno osiguranje. Kad dođeš na kasu, ožene te za 1 400 kuna a u kolicima jedva da išta vidiš. 

6. Dolaze ti gosti
Jebli mater svoju i gosti! Najbolje na vratima stana ili kuće okačiti tablu “Odjebte u širokom luku!”. Dok se u stranjskim zemljama vesele gostima, kod nas kad se najave ka da ti je javilo da iz svemira dolazi meteor tebi ravno u glavu. Prva misao koja nam pada na pamet je “A kud baš sad jebli mater svoju!”. Do gostiju ti je ka do side, zapravo radije bi da imaš sidu neg goste. Ako dođu pa ti vele da bi prespavali, odgovaraš sa “Ama nema nikakvih problema!”, a kad gosti odu leći, onda ženi šapćeš na uho “Jebli mater svoju, kad misle otići! Pojedoše mi sve hrenovke iz friždera!”. Kad se  ujutro probude, pa im na stol staviš jelo. onda razmišljaš “Sve što pojedu, moram ponovo kupiti!”, i htio ne htio dođeš na točku br. 5 iz ovog teksta (Prazan frižider)

7. Večera u dvoje
Romantična večera u dvoje je kod nas moguća ka i da Barak Obama povali englesku kraljicu. Od romantične večere, sve se svodi na porciju ćevapa u lokalnoj ćevabdžinici, gdje ćete bolju polovicu očarati odabirom između “kombinacije” ili “obične porcije čevapa”. U izboru vam se nude neke od poznatih ćevabdžinica gdje možete birati između banjolučkih (to su vam oni spojeni ćevapi) ili sarajevskih (to su vam oni gdje je svaki posebno) ovisno koju nacionalnu manjinu preferirate. Otići u riblji restoran je ka da ste otišli u Japan u onu nuklearku Fukošimu (u prijevodu “Jebošimu”) i popili na eks 2 litre radioaktivne vode, u početku vam paše a za tri dana se raspadnete kad vidite koliko vas je riblji meni izašao. U najmanju ruku ka da su ribe molili da skoče na udicu, a ne ulovili ih. 

7. Legla plaća
Na kovanici od 50 lipa je velebitska degenija, najrjeđa biljka u Hrvatskoj, da ne velim izumiruća. Tako bi trebalo i sa plaćom, ošinut je na neku od kovanica ili novčanica. Kad dolaziš na bankomat i udariš PIN. onaj papirić nije ni izaša, a već znaš gdje ćeš koju kunu potrošiti. Jebo ti sve ekonomiste svijeta, jer ti si zapravo najveći ekonomist. Stanje računa ti nije ni izašlo, a ti sve znaš. Nostradamus je go kurac za tebe. Što je najbolje, plaća legne a ti i dalje u minusu, no svi svjetski matematičari ne mogu dokučiti kojom formulom ti uspiješ izgurati do kraja mjeseca. i svaki mjesec ponoviti isto. Gdje je ta jebena Nobelova nagrada da je podijele svakom našem domaćinstvu!?

Moga bi ja još nabrajat. no iskustvo govori da svaki tekst napisan u “wordu” preko stranice i pol nema čitanost odnosno na pola jednostavno prestanete čitati. Ne čudi to jer brzo se živi pa se i polovično čita. I u svakom slučaju, jebeš tekst do pola pročitan.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena. Bookmarkirajte stalnu vezu.

15 odgovora na Prenosim tuđi tekst

  1. jasna napisao:

    Pročitala sam samo jednom, nije dovoljno, namjeravam bar još jednom.Žurim se prije napisati svoj dojam, a taj je, da se najslađe smijem kad se u nekim “pričama” nađem . Kažu, da je najzdravije liječenje od depresije, svoju nevolju gledati s ironijom i humorom. Zato mi je ovaj tekst sjeo samo tako ! Preporučit ću ga svima, hvala na odabiru i objavi

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    Eto, baš mi je drago. A naslov mejla u ojemu sam ga dobila bio je Jeste li se našli u ovome? 🙂

    Sviđa mi se

  3. horheakimov napisao:

    Bio danas kod drugarice u poseti na Infektivnoj klinici, svi zajedno leže, hepatitis A B C, kao da je Kviskoteka, mahom mlađi od mene i upoznaju me sa postulatima koje će da menjaju u životu. (Raduju se i tuđoj poseti kao penzioner poštaru), i kaže jedan od njih:
    – Zašto ljudi govore ‘zar ne’? Mi smo odlučili, (i njih troje klimaju glavom), da govorimo ‘zar da’. Treba biti pozitivan. Mi smo ovde svi pozitivni.

    Sviđa mi se

  4. mojra napisao:

    Smejala sam se do suza 😀

    Sviđa mi se

  5. Ligia Luckhurst napisao:

    Ah, dalje “kod nas” i “vani”…. Ja sam vani. 60% od place ( za sretnike koji imaju mjesecne place a ne rade od danas do sutra za agencije kao ja) odlazi na stanarinu ili na mortgage. 25% na prijevoz do posla i s posla. Nastavljam kad se vratim s posla!

    Sviđa mi se

  6. vesna napisao:

    Završi, da objavim “drugo mišljenje”.

    Sviđa mi se

  7. Like za nj, like za te, za sve nas slične i personalne.

    Sviđa mi se

  8. vesna napisao:

    personalno hvala slični prijatelju

    Sviđa mi se

  9. jasna napisao:

    Na fb-u znam,al ovdje… evo probam, umjesto ostatka komenara 🙂 😉 jeeeee !!!

    Sviđa mi se

  10. vesna napisao:

    eto ga na! mali korak za čovječanstvo, ali veliki za nas 😉

    Sviđa mi se

  11. Ligia Luckhurst napisao:

    85% place smo znaci vec otpisali. A gdje je jos ostalo: plin i struja, djecji vrtic, otplacivanje kredita… jer je jasno da ako 85% od place ode na stan i prijevoz, nista se ne moze kupiti bez kredita. Prema tome, “neke stvari” ni mi “vani” ne obavljamo tako neprimjetno…
    “Vani” pozivas goste da pokazes sto imas. Ljudi obicno izlaze u coporima na pice.Kuci se bas ne poziva puno. Joj ne da mi se vise pisati.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s