La krd i ja: Kako je lijepo kad ne moraš kupovati!

S margine

Sažalno gledam ljude koji živčani sjede u autima u kolonama pred semaforima, na zagušenim križanjima. Tako je pred svaki Božić – ludnica.

Nimalo ne zavidim uzrujanim ženama koje jurcaju iz dućana u dućan, zajapureno i znojno a na minus deset! – kupiti! kupiti! kupiti!

A ja to ne moram. Ja sam društvena margina. I baš se dobro osjećam.

Sama proizvodim svoje darove. (Ako se sjetim kako to ide, stavit ću fotografije da vidite.)

Ti moji proizvodi izgledaju tako… hm, vidi se da im je autorica ista ona koja je napravila Planer: umjetnički dojam nula bodova, šlampavo, smješnjikavo. Nije čak ni naiva. Definitivno, budimo realni, radna terapija za ljude s posebnim potrebama. Mogla bih ih potpisivati s Design by Dudley (vidi u Planer!)

Ali vrvim idejama. To je od hodanja. (Vidi: Što je obrnuto od malograđanin. Pogreb. Amarilis…) Imam ih i za idući Božić.

Problem je jedino što mi se čini kako moji darovi ne vesele one koji ih dobiju koliko mene dok ih radim. To sam ustanovila na temelju nekih rođendanskih darova moje izrade koje sam već uručila i koji su se neslavno proveli. A svi su individualno ciljani i ručni rad, unikati u svakom pogledu.

Ali ja duboko vjerujem u ovo: ako nešto radiš, sigurno ćeš napredovati. Svaki novi primjerak  bit će bolji od prethodnoga da se i ne trudiš. Jedino čemu se ne nadam jest da ću ih ikada znati prodavati. U tome ne mogu napredovati jer bi to značilo da se mogu promijeniti. A ne mogu, jer: karakter je sudbina. Koliko puta to moram ponoviti da mi bude dovoljno?

A ovo la krd i ja bilo bi odlično kad bi riječ glasila lakrdoija. I kad bi imenice na hrvatskom imale francuske određene članove. Ovako… nitko nije savršen.

Pozdrav,

Dudley

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dokona domaćica. Bookmarkirajte stalnu vezu.

6 odgovora na La krd i ja: Kako je lijepo kad ne moraš kupovati!

  1. Negoslava napisao:

    Zašto mi ne da da lajkujem?

    Sviđa mi se

  2. Negoslava napisao:

    Izvini, obriši ovo gore, sad mi daje.

    Sviđa mi se

  3. LaBiLnA napisao:

    Meni da napraviš magnet u obliku ovce! 😀

    Sviđa mi se

  4. vesna napisao:

    Ajd dobro. Al patka ti je blagostanje, a ovca, šta će ti još jedna -) Ja vježbam patke. Naoravit ću ih za svaku ravnu površinu po jednu.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s