Ovo nije moj obračun s njima

Ovo nije moj obračun s njima, jer riječ je o nepravdama starima sedam-osam godina. Ono što je tada bilo pokvareno, do sada je prošlo sve faze truljenja; ostao je suh, čist trag rane.

Povod: Gola istina, Nives Celzijus.

Pretpostavljam da svi znaju tu priču: prije nešto godina osnovana je nova  književna nagrada Kiklop, a jedna od kategorija bila je za najprodavaniju knjigu. Kiklop se dodjeljivao na Sajmu knjiga u Puli. Najprodavanija knjiga 2008. bila je Gola istina, ali su autorici odbili uručiti nagradu uz obrazloženje da… ma nije ni važno, odbili su dati kruške opravdavajući to jabukama.

Zbog te afere prestao me zanimati Sajam knjige, kao i nagrada Kiklop.

Ovih dana Nives je dobila presudu, nagrada joj mora pripasti.

A onih dana, kad je knjiga objavljena, jedan je književni kritičar na nekom portalu pisao o ženskom pismu u Hrvatskoj. Neću spomenuti njegovo ime, samo ću reći da mu je nadimak Smradež, manje zbog suzvučnosti s prezimenom, a više zbog načina na koji piše i za koga piše.  Negdje pri kraju tog teksta pisalo je otprilike ovako: A knjige Vesne Ćuro-Tomić i Nives Celzijus ne trebate ni uzimati u ruke.

Kad su mi to pokazali, rekla sam da mi laska usporedba, iako bi mi bilo još draže da me s njom usporedio  i po nekim ženskim tjelesnim ispupčenjima ;.). Zezala sam se, iako nije bilo bezbolno.

Pod knjigom Vesne Ćuro-Tomić mislio je na Taksi za televiziju, roman koji je imao pun scrapbook i pol pohvalnih recenzija, od iznenađenih i noduševljenih, do ozbiljne književne analize. Sad se hvalim, ali moram, ne znam kako drugačije iznijeti činjenice. Da ne nabrajam predugo, roman su hvalili Jagna Pogačnik, Miljenko Jergović, Gordana Crnković, Andrea Zlatar spomenula ga je u knjizi Tekst, tijelo, trauma

Međutim, jedna druga struja bila je mnogo jača. Na primjer, ugledna televizijska emisija specijalizirana za kulturu potpuno ga je prešutjela. Novinarka te emisije rekla je mom uredniku da je oduševljena romanom i da će svakako napraviti prilog – ali prilog se nikad nije pojavio. Otad, naravno, imam svoje mišljenje o toj emisiji i njezinoj urednici, koja slovi kao guru za kulturu. A nije nikakav guru, nego samo još jedna u masi oportunističkih pojava u našoj jadnoj kulturi, koja je prodana kao i sve drugo. Tadašnja glavna urednica za kulturu na tv, moja bivša kolegica sa studija, sama mi je prišla i rekla kako će nešto napraviti u vezi s Taksijem. Puno je žmirkala, zamuckivala i izbjegavala je moj pogled, pa sam znala da laže.

Jedan poznati književni kritičar u poznatom listu napisao je pokudan tekst o Taksiju, samo se malo zeznuo, jer je u tekstu napisao pasus koji nikako ne bi mogao napisati da je roman zaista pročitao. U prvi mah sam se smijala, kao i u slučaju Smradeža, ali s vremenom te svrdlaju te stvari, kopaju unutarnje rane, kumulativne su kao radijacija.

Nikad, nikad, nikad nemojte ocjenjivati knjige koje niste pročitali!  Nikad i ni po koju cijenu!

Jedna darovita i pametna studentica književnosti pisala je o šundu u hrvatskom ženskom pismu. Slično kao što je Smradež usporedio Nives i mene, i ona je u isti koš strpala Život na visokoj peti, Lane Bjondić, i Golu istinu.

„Kako to“, pitala sam je kad mi je dala radnju na čitanje, „pa te se dvije knjige ne mogu ni po čemu usporediti, osim što su obje autorice javno poznate kao lijepe žene sa špice. Život na visokoj peti neopisivo je zabavna, duhovita, dobro napisana knjiga, da je objavljena u Americi bila bi svjetski hit!“

„Nisam čitala“, rekla je skrušeno. „Samo sam pročitala sve što je o tom romanu napisano.“

Bila sam potresena što je tako mlado misleće biće već naučeno ponavljati općeprihvaćene, prevladavajuće stavove.

„Pogriješila sam“, priznala je. „Više mi se to nikad neće dogoditi!“

Vjerujem da neće.

Nikad, nikad, nikad nemojte prihvatiti tuđe mišljenje o nečemu a da o tome niste sami promislili! Nikad, nipošto!

Ja sam čitala Golu istinu. To je loša knjiga, jako loša. Teško se može nazvati romanom, ili memoarima ili ičim. Što je najgore, nije čak ni erotična. Uzbudljiva je otprilike kao seks s retardiranim stvorenjem koje ne zna što mu to rade. Teško se probijati kroz dijelove priče u kojima nedostaju logične, uzročno-posljedične, kronološke veze. Teško je čitati stilski rogobatne, mjestimice polupismene rečenice. Ali se nađe tu i tamo bljesak bistroga uma, koja zanimljiva misao, koje originalno opažanja. Nives Celzijus nije seksi glupača kako je prikazuju, iako nije ni Shakespeare.

No, nagrada Kiklop koja joj pravedno pripada nije se odnosila na književnu vrijednost nego samo na broj prodanih knjiga. To što joj nije dodijeljena vrhunac je kulturnog licemjerja i, još gore, mediokritetstva. Jer da nam mediokriteti upravljaju državom, to smo već navikli, ali je strašna pomisao da oni vladaju i u kulturi.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Dnevnik vremena, Knjige koje (ne)pišem. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Ovo nije moj obračun s njima

  1. Negoslava napisao:

    Uz rizik da zvučim melaholično, reći ću – jednoga dana sve ipak dođe na svoje. Što valja, čita se, što ne valja, ne.Treća sreća je inače narodna izreka.

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    Ne znam. Ima jedna knjiga, Zlatni danci, napisala Jagoda Truhelka, božanstvena knjiga. Jedan čovjek, koji je čitao Taksi, javio mi se da mi kaže kako mu se knjiga svidjela i onda bojažljivo rekao: “Znate, nemojte se uvrijediti, ali jako me podsjetilo na Zlatne dance…” Čovjek se bojao jer Truhelka nikad nije bila razvikana. Apsurda li, zamisli! A ja skočila od radosti i ponosa!

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s