Problem druge (i treće) knjige

Nicola Kraus, Emma McLaughlin: Posveta

Knjige su suparnice. Kad imaš suparnicu koja ti pokušava preoteti dragoga – čije nabacivanje tvoj dragi i ne primjećuje, ali ti vidiš i prije nego što je počelo – prvo ocijeniš koji su njezini aduti: noge, grudi, usta… I ma koliko te prijateljice hrabre da ona „i nije baš nešto“, ti uz pomoć intuitivnih instrumenata precizno odmjeravaš kolika ti opasnost prijeti i koliko je ona privlačnija od tebe, ne samo zato što je nova, nego i objektivno.

Najveća je greška suparnicu pokušati pobijediti njezinim oružjem: ako ona ima grudi broj pet, a ti tri, odustani od tog područja. Traži što ona ima lošije nego ti? Krive noge kao Pamela Anderson? Super. Odjeni minicu ispod koje će kao nehotice provirivati čipkasti rub samostojećih čarapa, i to ne crnih, da ne bude vulgarno, nego u boji noge, damski. I tvoje noge pobijedit će njezin preotvoreni dekolte. Pogotovo ako ih zapazi neki drugi muškarac.

Ako su njezine usne pune i prelijepe kao Angelinine, a tvoje tako-tako, možda su tvoje oči ljepše njezinih? A ako na tebi nije ljepše nego kod nje, uvijek ti ostaje duh :-).

***

O duhu se ovdje i radi. Za drugu knjigu moraš imati nove adute, a ne reciklirati  stare.

Otkud problem druge knjige? Odatle što autor, ako je prvi roman postigao uspjeh, pokušava oponašati samoga sebe. Dobri primjeri: dva hita, Dnevnici jedne dadilje, Nicole Kraus i Emme Mc Laughlin, i Jedi, moli, voli, Elizabeth Gilbert.

Oba romana postali su hitovi i proslavili svoje do tada nepoznate autorice. Dnevnici jedne dadilje tako su dobro i duhovito pisani da nema stranice na kojoj se ne nasmiješ; guta se, a ne čita; pokazuje nepoznatu, egzotičnu sliku bogate Amerike zgusnute na Manhattanu. Vrhunska satira u lepršavom ruhu.

Drugi roman istih autorica promaknuo mi je, a treći, Posvetu, iz trećeg pokušaja pokušavam pročitati i mislim da ću i ovaj put odustati. Dolazim do točke kad se zapitam: čemu se mučiti?

Kad sam prije desetak godina zapazila da pred spavanje ne mogu čitati romane na engleskom, čak ni Agathu Christie,  iako sam anglistica po struci, a prve knjige koje sam čitala na originalu bili su njezini romani, pisani jednostavnim i savršenim jezikom, nisam znala da je problem čitanja jedan od prvih znakova depresije. To sam kasnije doznala kao medicinsku činjenicu. Ljutila me i živcirala svaka riječ koju ne razumijem.

Isti osjećaj nezadovoljstva i frustriranosti u meni budi Posveta. Deprimira me jezik kroz koji se probijam teškom mukom, kao kroz gustu nepoznatu šumu, iako čitam u hrvatskom prijevodu.

Na primjer:

Odmaknuvši hrpu časopisa, Laura uzme pladanj s grickalicama i stavi ga na stakleni stolić u podrumskom boravku svoje roditeljske kuće. Ubaci narančastu viticu kose u usta, baci se na čupavac boje čokolade, a onda otkliže u horizontalu i neobuvenim nožnim prstom pritisne izlizanu tipku za uključivanje televizora. (…)

Ili:

Čvrsto privijem svoju vrećicu s ručkom i knjige na prsa i ne skidam pogled sa svijetleće oznake izlaza iznad vrata, nošena valovima pogleda i šapata. (…) Kao u najusporenijem usporenom filmu ugledam Jakeovo četvrtasto lice, kosu koja mu pada u zelene oči, glavu nagnutu na način Laurina labradora dok motri jelena kroz dvorišni prozor. (…)

Majka se  zaustavi na snijegom zasutom otoku pokraj parkirališta i izvadi ključ iz bravice za paljenje.  Istegnem vrat poput ždrala računajući koliko stotina metara automobilske tundre moram prijeći da stignem do jednog od ulaza. (…)

Ili:

Nevoljko žvačemo dok se cika i hihot oko nas odbijaju od zidova boje metvice i uzdižu – novousvojeni pojam – do zaglušujuće razine. Nakon što četiri dana izbjegavam i pogledati otprilike u njegovu smjeru, dopustim da mi pogled ležerno odbludi do najbučnijeg stola. I doista, sebi u bradu fućkajući krelac Jake Sharpe pijucka sok iz srebrne vrećice… (…)

Samo kratak osvrt: opisi kao da radijski sportski komentator opisuje svaki pokret na terenu, i važan i nevažan; nategnute duhovitosti koje nisu duhovite, gomile riječi u nezgrapnim frazama. Previše riječi u svakom pogledu. Priča se prati teško, dramaturgija nejasna. U dijalozima ne razumiješ o čemu su ni zašto. Sve što je u prvom romanu teklo prirodno i samo po sebi, proizlazilo iz situacija, likova i priče, ovdje je nasilno ponavljanje istih obrazaca.

Što se prijevoda tiče, kakva bi to bila srebrna vrećica iz koje se pije sok? Mora li baš biti bravica za paljenje?!  Pogledati otprilike u njegovom smjeru?! Čvrsto privijem svoju vrećicu s ručkom?! Neobuvenim nožnim prstom?! Što doslovniji, to gori prijevod. Ovo je prijevod koji nije odležao, možda pritisnut rokovima ili niskom cijenom rada, pa prevoditelj, kao svi slabo plaćeni radnici, mora brzo juriti na drugi posao, jer od toga živi. Izdavači štede na svemu, najviše na piscima i prevoditeljima, pa angažiraju studente koji loše prevode, ali su jeftini. Predlažem da preko student-servisa nađu i pisce, još će im se više isplatiti.

Mislila sam da je glavnina krivice na prevoditeljici, no pročitala sam da je ista prevoditeljica prevela i prvi i drugi roman.

***

Ako već moraš oponašati, bolje je oponašati druge nego sebe. Ponavljam to i samoj sebi, da nikad ne zaboravim: najopasnije je oponašati samoga sebe, jer to znači postati svjestan svog postupka. Kao da počneš razmišljati kako dišeš  i nakon toga disanje više nikad nije prirodno ni lako. Ili kao transplantacija organa:  izabereš svoj postupak kojemu su se svi divili u prvoj knjizi, izdvojiš ga i ubaciš u novu. Ali nova knjiga je drugi organizam, strano tkivo se ne prima. Organ je uzalud uništen, postupak uzalud potrošen, a pada vrijednost i prvoj knjizi, iz koje je iščupan.

Svaki pisac ima svoj svijet, ali je svaka knjiga biće za sebe. Pisac u svim svojim knjigama stvara svoj svijet, ali u svakoj s raznih strana i na razne načine, prostire ga kao složeni mozaik, ali kao dio iste velike slike. Kao podvojena ličnost, koja se može povišestručiti onoliko puta koliko romana treba napisati.  Taj svoj svijet pisac može stvarati kroz različite žanrove, raznovrsne likove, različitim stilovima, različitim glasovima. Svi romani zajedno čine njegov opus.

Ima poštovanih  pisaca čiji su romani meni svi nekako isti. Taj problem imam, na primjer, s Kunderom i Matanovićevom: ne sjećam se kakav im je koji roman, o čemu su, po čemu se razlikuju, oni u mom pamćenju ne čine opus nego se stapaju u smjesu koja ne počinje i ne završava koricama romana.

Oni tjeraju po svome, ali su izbjegli sindrom druge knjige. Ili trebam reći: oni tjeraju po svome i izbjegli su sindrom druge knjige? Zašto? Ne znam. Zato što oni sebe ne oponašaju nego se variraju? Možda je stvar u načinu na koji se roman proslavio, je li se proslavio kod čitatelja ili kod kritičara? Ako je bio hit, autor pokušava ponoviti uspjeh i podilazi publici oponašajući samoga sebe, a ako je uspio kod kritike, mjesto mu je zauvijek osigurano, ne mora podilaziti? Ali ni napredovati novim stazama svoga svijeta.

(Tekst bez zaključka, pa time i bez kraja, zabilježen kao podsjetnik za mene i podijeljen kao tema za raspravu.)

P.S. Jadam se sm kako sam napisala loš tekst, najradije bih ga izbrisala, ali mi je tema važna.

“Prespavaj”, kaže on.

“Prespavala sam, pa ništa. Mogu ti pročitati?”

“Hmmm”, kaže on poslije čitanja, “ti si napisala tekst kao da je treća knjiga – veliko, svašta ima, teško za čitanje…”

“Da, baš tako, kao treća knjiga, imaš pravo.”

“Neka odstoji nekoliko dana, pa ga napiši skroz iznova, kratko i jezgrovito. I ja bih izbacio one primjere iz romana, to je tromo i nezanimljivo.”

“Neeeeeeeeee! Meni je to najvažnije. To je dokaz.”

“Onda počni s tim, to bi bilo u tvom stilu, da na početku kažeš: Pokušajte ovo na glas pročitati... A ne ovako, administrativno. Ovo ti je administrativan tekst.”


 

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Knjige koje (ne)čitam, O pisanju. Bookmarkirajte stalnu vezu.

4 odgovora na Problem druge (i treće) knjige

  1. mojra napisao:

    Sjajna analiza i zapažanja.

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    O hvala. Ali grozan tekst, rogobatan, baš sam ga sad peradila i popravila koliko sam mogla.

    Sviđa mi se

  3. Tekst je O.K. Ukoliko želiš, a ti ga preradi, ali mislim da je uistinu dobar. Zar nije u pitanju nešto kao esej?

    Za problem druge knjige načuo sam rešenje još poodavno (od jednog, istina (za sada) neuspelog pisca): “Promeni formu. Idealan redosled je izdati najpre zbirku kratkih priča, pa onda roman.”

    Kod Kundere treba uzeti dva naslova još iz Češkog perioda, ili ranog, ili kako god: “Smešne ljubavi” sa jedne strane, kao duhoviti, dobro montirani rad diplomca znamenite filmske škole iz Praga, a sa druge “Nepodnošljiva lakoća postojanja” o kojoj, već je opšte mesto činjenica – nije potrebno trošiti reči.

    Sviđa mi se

  4. vesna napisao:

    Ako si čitao verziju s P.S., onda si čitao popravljenu verziju, kojom sam prilično zadovoljna, u svakom slučaju ne znam bolje.
    A onaj neuspio pisac trebao bi, da je pravde, biti uspio.
    Kundera – ne da mi ga se čitati ponovno, on mi je nekako sav kisao čovjek, k tome, navodno, jako muči svoje prevoditelje za svaku riječ. (I ja bih tako da me prevode, ali svejedno njemu zamjeram, što ti je čovjek! tj žena)

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s