Starenje nije samo loša stvar

(Ovo nije samopomoć.)

Mnogo toga sad znam. Tome, tom prilivu poimanja,  često se vraćam, fascinirana sam dozrijavanjem (mozga). Šteta što ide s … tijela. Tri točkice su jer se ne mogu sjetiti nijedne riječi osim odumiranja, a ne bih baš tako grubo, bum u srce, ni tuđe, ni svoje.

Znam da su savršene šape one koje se tope kad stignu između jezika i nepca, ni tren prije, ni tren poslije. I znam ih tako napraviti.

Znam…

Gle…

Zaboravila sam…

Al zbilja! Ovo nije tekstovna dosjetka.

Što ono?

I dalje se ne mogu sjetiti, a sjedim pet minuta pognute glave, s rukom na čelu, zatvorenih očiju. Nešto će mi izgorjeti.

Znam da su bile tri stavke koje sam htjela navesti. Jedna mi je bila jako važna.

Ništa.

Mali prateći problem starenja.

Zavjesa se spušta, nemam više vremena čekati. Peče mi se zadnja tura šapa.

Tek što sam ušla u kuhinju, već se vraćam za kompjutor.

Sjetila sam se jedne od onih dviju izgubljenih stavaka, one važne:

Znam zašto se najviše stidim svojih grešaka, Zato što me one najviše otkrivaju. Greške u odnosima s ljudima, u nepromišljenim postupcima, u pisanju – katkada se stidim i najobičnijg tifelera, jer je pokazao moju slabost, učinio me smiješnom ili prostodušnom… Moje greške više govore o meni nego moji ispravni postupci, zato ih se stidim. Jedna greška kaže više nego tisuću ispravnih postupaka. Nešto poput in vino veritas ili što trijezan misli to pijan govori, greška zbog koje si nepromišljen i neoprezan, nepokriven i izložen.

Freudove omaške[1]  jedini su dio njegova sustava koje sam odmah prepoznala, razumjela i usvojila kao istinit.

Krenulo je. Došla i treća misao, ali je u niskom startu da opet pobjegne, hvatam je za ključne točke: misliti pozitivno.

Možda sam prebrzo odbacila taj new age savjet za paraliziranje boli. Našla sam način da bude koristan. Neovisno o tome daješ li ga sebi ili drugome, nikad ga nemoj dati u tom praznom, apstraktnom obliku, nego kroz konkretan primjer. Konkretan, što bliži, što dohvatniji, ma kako bio malen i naoko nevažan. Recimo, budi sretna, ženo Vesna, mnogi na tvome mjestu bili bi sretni da im iz kuhinje zamamno mirišu tople šape, torta od oraha i orehnjača od prhkog tijesta.

Ma bila je i četvrta stavka, znam da je bila, ali se ne mogu sjetiti ni je li bila važna ili ne.

***

Ima i mnogo onoga u čemu ne napredujem, a pomalo prerastam dob kad se može pitati. Ne napredujem, na primjer, u tri štange čokolade. Nije problem što nikad nisam shvatila koliko je to, kolika je čokolada od koje su te tri štange, nego mi nije jasno kako se druge žene međusobno razumiju kad tako kažu razmjenjujući recepte. One koje sam ja pokušavala pitati, slijegale su ramenima i neodređeno odgovarale, kao da se to samo po sebi razumije. Pa, koliko su tri štange čokolade?


[1] Na hrvatskom greške? Freuda sam čitala za vrijeme studija, pretpostavljam u Nolitovom ili nekom drugom beogradskom izdanju, kao i većinu literature koja mi je trebala za studij. Freudove omaške ne mogu nazvati nikako drugačije nego omaškama. Slično i “opaska pisca”, op.p.-  odmah prepoznaš, po navici.  A kad sam prvi put vidjela p.p., pitala sam što to znači.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Dokona domaćica i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

4 odgovora na Starenje nije samo loša stvar

  1. Wojciech napisao:

    Pa kad od cele čokolade uzmeš samo tri štange! 🙂

    Sviđa mi se

  2. In vivo veritas – zato mnogi (od nas) pišu.

    A “Švabo što sakriva stvari po kući” dolazi rano… sa prvim, sitnim zaboravljanjima i to kreće (kažu stručnjaci) još u kasnim dvadesetim svačijega života.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s