Ravnopravnost je izmišljena kategorija

Čevrta stavka

Ovo je ona zametnuta četvrta stavka dobrih strana starenja, kad počinješ shvaćati, naglo i ničim izazvano, kao da stvari izranjaju iz guste magle i približavaju se brzinom većom nego što je normalno; misli u obliku stvari koje putuju brzinom munje. Svaki put se malo trzneš kad jure na tebe, malen ti je mozak da primi sve što je sam smislio. Somnambulno stanje starenje… ups! dozrijevanja.

Skica

Ovo je skica. Neće biti domišljeno ni završeno. Trebala bih je pospremiti među skice, no bojim se da skice neću moći naći kad mi zatrebaju. I bojim se ni sa kim podijeliti, neće me imati tko podsjetiti. Kad u kući nešto što mi je važno dobro spremim, sazovem svoje ukućane, muža i sina, i kažem: “Ljudi, gledajte, ovaj bakin zlatni satić čuvam za T. (Elementarnu) za Božić. Stavit ću ga u ovu kutiju, gledajte. Molim vas da me sjetiti kad ko luda budem jezdila po kući tražeći ga. I odmah mi recite da ga nisam izgubila!”

Tako i ovo: sjetite me što sam ono rekla o ravnopravnosti, makar vam se i ne svidjelo, jer morat ću to jednom bolje razraditi.

Ravnopravnost ne postoji

Ravnopravnost je apstrakcija izmišljena zbog… da bi se uopće moglo živjeti s drugima. Možda povijest društva počiva na toj izmišljenoj kategoriji kao cilju koji treba dostići. Jer da je cilj bio dostižan, razvoj bi bio završen. Zato je uvijek dobro izmisliti nedostižan cilj. A onda vrijeme prolazi, cilj se učvršćuje, dolaze novi ljudi koji se više i ne sjećaju kad je taj cilj izmišljen, tko ga je izmislio, pa se prema njemu počinju odnositi kao prema božanskoj riječi, kao praljudi prema gromu i munji, nečemu velikom i strašnom što će ih kazniti ako ga ne poštuju.

Ravnopravnost je izmišljena da prikrije pravo načelo koje pokreće svijet – neravnopravnost?

Što sam ono htjela reći? (Ovo se samo šalim. Ali i provjeravam – čita li još itko ili su svi prekinuli odmah nakon međunaslova? Ako i jesu, ovo je ipak samo skica.)

Nema ravnopravnosti među narodima, uvijek je jedan jači, drugi slabiji. Zbog neke politike oni se prave ravnopravnima, pa onda, kao i u svim neiskrenim odnosima, rat izbije na malu iskru. Kao i u braku – što manji povod za svađu, to je ozbiljniji uzrok.

Nema ravnopravnosti u ljubavi: uvijek jedan voli više, a drugi se pravi.

Nema ravnopravnosti u poslovnim odnosima. Ma koliko ja bila ljubazna i velikodušna prema svojoj čistačici, znale smo da nismo ravnopravne. I kad sam joj ja davala više nego što je zaradila, nije mi uzvratila temeljitijim čišćenjem, ne, nego je mislila: “Daj kad si glupa!” Moja velikodušnost još je više udaljila naše društvene pozicije.

I kad ja budem nekome čuvala djecu, neću biti ravnopravna toj mami, koja će možda imati završen isti fakultet kao ja, možda i raditi u istom poduzeću za jednaku plaću, možda živjeti u jednako lijepom stanu kao što je moj. I pravit će se da smo ravnopravne, a obje ćemo znati da nismo, jer ja čuvam njezinu djecu i njezina me velikodušnost postiđuje, ili njezina škrtost ojađuje, nebitno što, bitno da sve postaje augmentatirano u toj lažnoj ravnopravnosti.

Brat i sestra nisu ravnopravni u očima roditelja.

Dvije prijateljice su neravnopravne, jedna je uvijek ljepša, a druga tajno ljubomorna.

O dva pisca da i ne govorim.

Prekidam. Tražim primjer koji bi me opovrgnuo. Ima li tko takav primjer? Ima li još ikoga ovdje? Bojim se toga što nema ravnopravnosti.

Gdje bi mi bio kraj da nemam pametnog sm

“Znaš što sam shvatila!” kažem mu u rano jutro.

Ne baš radoznalo i ne baš artikulirano, on kaže: “Akhm?”

“Shvatila sam da ravnopravnost ne postoji.”

“Naravno da ne postoji”, odgovori on, čekajući da čuje što sam to shvatila.

“Ne postoji? Ti to znaš? I svi znaju? Zašto nas onda uče da težimo ravnopravnosti?”

“Zato što trebamo imati ideale. Nijedan ideal nije dostižan. Ni Kristovo učenje nije dostižno, možemo se samo približiti. Što smo bliže idealima, to bolje.”

Augh! Rekao je!

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Dnevnik vremena i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.

6 odgovora na Ravnopravnost je izmišljena kategorija

  1. Eto, ja sam ravnopravan. Ponekad mi se čini, čak, ravnopravniji od drugih.

    Sviđa mi se

  2. Ligia Luckhurst napisao:

    Mislim da je u pitanju greska u kategorijama razmisljanja. Ravnopravnost je status imanja (jel to ok kao rijec?) jednakih prava. Mi se tim jednakim pravima ne moramo ili cesto i ne znamo ili ne zelimo koristiti, ili smo u tome sprijeceni, u kojem slucaju onaj (oni) tko nad u tome sprecava krsi drustveni ugovor koji je cesto nenapisan, no cesto je i u formi zakona. I mi sami krsimo taj drustveni ugovor kad nismo svjesni svojih prava ili ih necemo koristiti; time otezavamo drugima njihovo koristenje. Jer ta prava nisu dosla na tanjuru.
    Nejednakost izmedju cistacice i tebe je tipicna za osobe 9i citave narode) koji nisu prihvatili komercijalni odnos medju individuama bez osjecaja prljavstine. Ona ti prodaje uslugu. Njen je zadatak da za sto manje robe dobije sto vise love. Ili, ako zeli biti nekapitalisticna u sustini, onda da ti dade dobru protuvrijednost za svoju uslugu. Tvoj je zadatak da za njenu uslugu platis najmanju mogucu cijenu, ili, ako hoces biti fair, najmanju cijenu koja je jos uvijek otprilike fair. Bilo sto drugo medju vama nije komercijala nego natjecanje u samovaznosti. Ako ti ona hoce uraditi vise nego si je platila, ona ti demonstrira svoju velikodusnost i osjeca se dobro. I obratno! Vidis kako si se naljutila sto ti nije odmah uradila vise za tvoju velikodusnost! I jos joj ucitavas misli koje mozda nije imala. Mozda joj se nije radilo vise, mozda je bila dobar capitalist. A ti se uvrijedila… velikodusno. Umjesto da si joj dala lovu onako, slobodno, bez obaveze da ti pokaze koliko to cijeni. Ako je cilj bio dati lovu. Ako cilj nije bio “biti velikodusna”.
    Ista stvar kad nekome cuvas djecu. Zamisli horror, ti s fakultetom prodajes uslugu nekome s fakultetom! Ti stvaras neravnopravnost u tom odnosu a) zato sto volis biti u poziciji da budes velikodusna s novcem, jer je novac i ekonomski odnosi za tebe nesto ispod nivoa (barem mi se tako cini), i b) zato sto volis usluge davati zabadava (velikodusno).
    U prirodi, naravno, nema ravnopravnosti. To je ljudska kategorija. Mi smo priroda samo djelomicno; nasi materijani I duhovni proizvodi u svojoj FORMI nisu priroda, iako su proiroda u svojim atomima.
    Da li se moji postovi vide? Javi mi, molim te. xxxx

    Sviđa mi se

  3. vesna napisao:

    Da, vide se.
    Briljantno si to analizirala, briljantno. Kopiram dio koji me najviše osvojio, što bi rekao Ž., prst pred nosom:
    Eh, ja i tehnika, ne da mi da kopiram, uglavnom, to je onaj dio o čistačici i meni, zadnje riječi “biti velikodušna”.
    A prijateljice od kojih je jedna ljepša – to nije iz te priče?

    Sviđa mi se

  4. Ligia Luckhurst napisao:

    Ljepota ne spada u kategorije koje se reguliraju pravom, nego je vise u domeni prirode, slicno kao sto je slucaj s kraljevima: njima ne trebaju prava, jer su se rodili u kraljevski polozaj (izabrani kralj ili uzurpator nikada nije 100% kralj, tek njegova prapradjeca ako osnuje dinastiju… kad se kvantitet (vremena) pretvori u kvalitet.)
    Do ljubomorne (zapravo, zavidne) prijateljice je da ili raskine taj odnos (sto je tesko jer je u lijepu prijateljicu zacopana kao i cijeli svijet) ili da nadraste svoju ljubomoru (zavist) tako da i njena lijepa prijateljica konacno dobije od nje otvorenost i iskrenost na koju mozda…ima pravo…?
    Naravno da to nije ni lako ni jednostavno. Da jest, svijet bi bio raj.
    Ne pricam bez veze, sjeti se mene in Branke…

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Razumijem ali baš se ne slažem. A tvoj primjer s Brankom – pa, znaš, kad si mi o njoj pričala, nisam je prepoznala u tvom opisu, toliko si je ti vidjela drugačijom nego mi, njezini kolege s faksa… Čudno je to…
      Molim te, usput, stalno razbijam glavu, ali misli mi se razlete prije nego što ih dovršim: definiraj ljubomoru, definiraj zavist.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s