Smrdim li? Još ne?

                                                               Otvoreno pismo

 Naumila sam napisati otvoreno pismo, ali… kako se pišu otvorena pisma, gdje se objavljuju? Sjetila sam se Facebooka, imam ondje puno prijatelja. Možda ta mreža služi baš za takve stvari? Neki su i otkaz dobili zbog fejsa, znači da nije bezazlen.

Kome nasloviti otvoreno pismo? Ljudima?

Sredinom listopada netko je u ime banaka rekao je kako nije točno ono što Vlada tvrdi, da su oni koji imaju kredite u švicarcima socijalno ugroženi. Naprotiv, da banke imaju pouzdane podatke kako su to pretežno dobrostojeći ljudi koji su dizali kredite kako bi kupili luksuzne stanove.

Ta me izjava potresla, osjećaj kao da ti netko već zagnojenu ranu dodatno zalijeva novim gnojem.

Napisala sam pismo udruzi Franak, čiji sam član:

 Istina je, u pravu su, samo su zaboravili rječcu „bili“. Bili smo dobrostojeći. A sad smo ništa, čak ni ugroženi. Jer, sami smo si krivi.

U koju se službu trebamo javiti, koje formulare ispuniti, na kojem šalteru čekati da nam izdaju iskaznicu „siromašan, bez oprosta“? Jer i dalje smo dobrostojeći po režijama koje plaćamo.

Nema izlaza.

Mi dobrostojeći imamo dvije kupaonice, ali jedan sapun. Još se nismo navikli, pa se počnemo tuširati prije nego što provjerimo gdje je sapun. Mokri se dovikujemo. Ne režemo sapun na pola, jer se tako brže troši.

                Toalet-papira imamo još nekoliko rola. Ne znam što poslije. Trgati  listiće na poslu i svaki dan pomalo donositi kući?

Ne bih ja bankare nešto strogo kažnjavala za ovo što su nam napravili, samo bih ih natjerala da doživotno stražnjice brišu novinskim papirom.

Hrane za sada imamo. Kupili smo piliće i krumpir na selu, skuhala sam zimnicu, nema veze što je jedemo kao jesenicu. Djeca su nam odrasla, razumiju situaciju, ali  naš pas, koji ne zna što su kriza i kredit, naučen je na finu hranu, pa kad dobije nešto loše, ne jede, nego je kost i koža i samo me molećivo gleda.

Kad sam pala i razbila koljena, nisam imala za flaster, ali sam srećom imala sterilnu gazu, koju sam zalijepila selotejpom.

U pogledu zdravlja postali smo fatalisti – ako je suđeno, suđeno je  – jer o specijalističkim pregledima i ne maštamo. Veći nam je problem zubar. Navodno socijalni zubari još uvijek stavljaju amalgamske plombe ako ne možeš nadoplatiti za bijele. I nisu nam toliko problem naši zubi, ionako smo u godinama kad je gebis prirodna pojava u siromašnim društvima, ali nam je žao  naše djece, jer šteta na zubima nepovratna je.

 Imamo auto, još ga otplaćujemo, ali nemamo za benzin. ZET je moj državni neprijatelj broj 1 otkako su ukinuta švercanja mobitelom. Na posao i s posla idem pješice – od Ksavera do Prisavlja – po svakom vremenu. Treba mi 60 minuta. To ima svojih prednosti, ali ne uvijek.

Eto, tako žive njihovi dobrostojeći dužnici.

Ovo pišem jer mi je tek nakon gorespomenute izjave u punoj mjeri sinulo što su nam zaista napravili.

                               ***

                Da, tek tada sam u punoj mjeri shvatila što su nam napravili. Do tada sam izbjegavala upasti u ulogu nevine žrtve.

Što su nam napravili?

                21. stoljeće, Zagreb, Europa, štoviše, Europska unija.  Visokoobrazovana, visokocivilizirana, rafinirana, donedavo situirana, pri zdravoj pameti žena. Kako je to uopće moguće? Tko im je dopustio? Zašto smo upali u  ralje te krvožedne zvijeri koja guta sve redom i nikad se ne zasiti?

Samo zato što smo financijski neobrazovani?

Zašto se u škole ne uvede predmet financijsko obrazovanje? Namjerno, da nas lakše porobe?

Zašto se u školama nema predmeta Dostojanstven život?  Statistika je istinoljubiva učiteljica. Koliko nas ima „dobrostojećih“?

Nego nas zatupljuju raspravama o seksualnom odgoju.

(Mali meandar koji moram umetnuti: Nedavno sam čula zastrašujući podatak koliko godišnje raste broj oboljelih od raka debelog crijeva u Hrvatskoj, a te vrste karcinoma u uskoj su vezi s prehranom, kažu liječnici. Pa, gdje su škole, nastavnici, nastavni programi koji će djeci od prvog razreda objašnjavati što u njihovom tijelu čine čips, hamburgeri, slatkiši postavljeni uz blagajne velikih dućana, obično uz kondome?  A škola za roditelje? Za majke koje kupuju gotovu hranu?)

Biti potpuno osiromašen, to je kao da imaš gangrenu. Tkivo odumire, samo se može amputirati. A ti pri zdravoj pameti, bespomoćno gledaš kako  ti odlazi dio po dio života.

Ode žaruljica na (lijepoj, skupoj, dobrostojećoj) podnoj lampi  – ne možeš kupiti novu. Lampu više ne pališ, stoji u kutu kao crkotina. Krepa baterija u daljinskom za DVD plejer, novu ne možeš kupiti, ne upotrebljavaš cijeli daljinski. Pokvari se perilica za suđe, majstora i ne zoveš, suđe pereš na ruke, sretan što se nije pokvarila perilica za rublje.

Sve što se pokvari, ostaje pokvareno, čeka prodaju na buvljaku, na kojemu se čovjek može dobro opskrbiti za malo novca.

 Tako se postaje čovjek bez svojine. Nedostojanstven čovjek gurnut na rub društva, među onu već golemu masu osiromašenih.

Kad sam jedne nedjelje vukla kolica na kotačima do buvljaka u kinu Mosor, jedan me je kontejneraš mrko i prijeteći gledao kad sam se približavala „njegovom“ kontejneru, mislio je da ću mu oteti rajon. Išla sam pješice cijelim putem i srela ih nekoliko. Sinulo mi je da, statistički, vjerojatno već imamo novi društveni sloj: kontejneraše.

                               ***

 Kako je počelo?

Moj muž i ja zajedno smo imali  103 godine kad smo stekli svoj prvi vlastiti stan. A razlika između nas je samo tri godine, lako je izračunati da smo oboje bili preko pedeset.
Stan je bio prelijep i za nas skup, ali se nismo dvoumili, naumili smo prodati staru kuću i mali stan, a manji dio nadoknaditi kreditom.
Ali ljudi nisu mogli čekati, žurilo im se prodati. (Poslije smo shvatili zašto, ali je i za to bilo kasno.) Digli smo kredit za cijeli iznos, 330 tisuća eura, izračunali smo da si ga možemo priuštiti, bili smo višestruko osigurani. Banka nas nije nagovarala, samo nam je ponudila izbor, švicarci ili euri. Kamata na švicarce bila je niža, tko je mogao slutiti što će se dogoditi.

Rata je bila 14 tisuća kuna. Bila je 2007. godina, kolovoz. Naše su plaće iznosile zajedno oko 16 tisuća, moj muž imao je „stalnu“, dobro plaćenu kolumnu u jednom dnevnom listu; imali smo  dodatnih 2 tisuće kuna od malog naslijeđenog stana koji smo iznajmljivali,  staru kuću na selu, pola roditeljske kuće, malen dio kuće na moru, malen ali dovoljan za ljetovanje; imali smo, svatko od nas, po tri police životnog osiguranja – kako nam se koji prijatelj zaposlio u kojem osiguranju, tako nas je nagovorio. Imali smo ugovorenu stambenu štednju, doduše na najmanji iznos, ali ipak… Bili smo dobrostojeći bez navodnika.

Već u prosincu 2007., rata se popela na 18 tisuća. Cijene nekretnina počele su padati.

Mi smo od onih koji ne kradu i koji uredno plaćaju račune.

Da bismo takvi i ostali, u šest godina otplate kredita prodali smo stan, kuću na selu, pola roditeljske kuće, sva životna osiguranja. Prodavali smo iz nužde i ispod cijene. Naša se financijska konstrukcija drobila u prah. Pokušali smo prodati i stan na moru, ali nas je agencija odbila jer je otkrila ono što ni mi nismo znali, da je negdje, nečijom greškom upisan krivi broj čestice. Odvjetnica kojoj smo se obratili  lako je ušla greški u trag, ali je rekla da bi nas ispravljanje koštalo oko 3 tisuće kuna. Koje nismo imali. A samo za „konzultacije“ naplatila je 500 kuna, bez računa, jer bi nas s računom koštalo 500 plus PDV.

U međuvremenu, zbog štednje i krize, ukinuta je kolumna za koju je moj muž primao honorar.

Uz rasprodavanje svega što imamo, izdržali smo četiri godine. Nikad s otplatom nismo kasnili ni dana. U ljeto 2011. rata se popela na 25 tisuća.

Kad više nismo imali što prodati, zatražili smo i dobili moratorij, takozvani model A: godinu dana plaćaš samo kamate, a glavnica miruje. To je za nas značilo „samo“ 14 tisuća na mjesec.

Skupo smo plaćali vrijeme, ali nekako smo gurali. 

Samo dvaput u životu dobili smo opomenu pred ovrhu i ovrhu, oba puta bez svoje krivice. Prvi put od Volksbanke, koja nas je kreditirala za automobil. Sami smo plaćali rate, vremenski točno kao sat, no krivo smo preračunavali tečaj švicarca. Nikad nismo dobili opomenu, samo sam na jedan Veliki petak otkrila da ne mogu dignuti ni kunu ni sa jednog računa. Slijedila je očajnička potraga – zašto, tko, kako, što učiniti. U banci su slijegali ramenima, tvrde da su slali opomene, da smo krivi što im nismo javili novu adresu. „Pa zašto imate naše brojeve telefona, niste nas ni pokušali obavijestiti“, urlao je moj muž sužene svijesti, a oni su opet samo slijegali ramenima. Neki tupi ili lijeni službenik možda je vidio da se opomena vratila ali nije mu se dalo ništa u vezi s tim učiniti, a mi smo imali pravi mučenički Veliki petak ito produžni, trajao je nekoliko tjedana.

Drugo je bila opomena pred ovrhu od Porezne uprave za dug iz 2007. godine. Dug je bio golem, oko 30 tisuća kuna, plus kamata, sve zajedno više od 50 tisuća. U opomeni je pisalo da dug moramo platiti odmah. Opet izbezumljeno, moje je muž trčao u Poreznu upravu, pitao je zašto nikad nije dobio porezno rješenje (slijeganje ramenima), zašto nije dobio opomenu (slijeganje ramenima), odakle da izmisli toliki novac (slijeganje ramenima). Rekli su da porezno rješenje nisu poslali jer nisu imali novu adresu. „A kako ste me sad našli“, pitao je moj muž. „Preko policije“, rekli su. I ono uobičajeno: možete se žaliti, ali morate platiti.

U sljedeća tri mjeseca platili smo 16 tisuća, posuđivali, rasprodavali, štedjeli. Zatim je došao Linićev oprost kamata na porezni dug. Mi smo ovaj put dobili rješenje na točnu adtesu, ali. Ali smo ustanovili da smo još jednom kažnjeni za uredno plaćanje računa: Porezna uprava onih je 16 tisuća odbila od kamata, a ne od glavnice, čak ne ni od ukupnog duga. Pouka: u ovoj zemlji štetno je plaćati račune.

Uložili smo žalbu, ali kako nam kažu, nemamo osnove.

                Možemo ih tužiti, ali to košta.

                Možemo tužiti i banke, i to košta.

                ***

                Danas, situacija je kod nas ovakva. Dvogodišnji moratorij istekao. Za koji dan očekujemo prvu normalnu ratu, koja će iznositi nešto više od 26 tisuća. Ono smanjenje kamate na 3,23 nama će biti oko 3 tisuće. Zaista, ništa lakše nego skupiti 23 tisuće. Plaće su nam ostale iste. Stanarine nema jer je stan prodan. Režije su skupe. Glavnica kredita u eurima  iznosi 395 tisuća, 65 više nego kad smo dizali kredit. Vrijednost stana pala je na oko polovicu, zbog općeg stanja na tržištu. Da nam ga banka ovrši, za njega bi dobila možda trećinu glavnice, a ostatak bi se namirivala doživotno od naših plaća, pa mirovina, pa plaća naše djece. Prodati ga ne možemo.  Do sada smo banci dali blizu 300 tisuća eura, ona s nama više ne može izgubiti.

                Ali nas i dalje cijede do zadnje kapi limfe.

                Kao što sam u onom pismu udruzi Franak napisala, hrane još imamo. U 31 kuvertu odvojili smo po 20 kuna za svaki dan, te kune također nemamo, ali od nečega se mora živjeti.  Kad platimo režije, nedostaje nam 12500 tisuća za ratu, a ostale troškove i ne računamo, nemamo ih odakle uračunati. Sve su veći problem higijenske i toaletne potrepštine. Kako kupiti dezić, šampon, pastu za zube, deterdžent za rublje?

                Smrdimo li? Još ne? Dobro je, još ne, ali dokle ćemo izdržati?

            Vrijeme darivanja. Najbolje bi bilo da svom bratu i bliskim prijateljima kažem neka mi ne kupuju luksuzne darove, nego običnu potrošnu robu. Što će mi parfem, ako se ne mogu oprati?

Zapamtit ću ovo: kad se izvučem iz krize, obećavam da ću darovati samo hranu i higijenske potrepštine, ne novac, da ga netko ne ukrade, ni odjeću, jer odjeća je najizdržljivija.

Odjeća zavarava. Nedavno me na Trgu zaustavio prosjak bivši branitelj, moli samo kunu. „Nemam“, rekla sam, „Vjerujte da nemam ni kunu.“

„Sve se bojim“, rekao je zlurado.

„Ne vjerujte!? Sram vas bilo! Neću vam dati ni kad budem imala!“, derala sam se da me čuo cijeli Trg. I gledao. A kad sam se smirila – zemljo, otvori se, Vesna što ti je.

            Inače uvijek dajem prosjacima, onim teško obogaljenima koji sigurno ne mogu dobiti posao. Sad nemam.

Ali čak ni ja, čak ni nakon ovog pisma, u kojemu sam sve otkrila, čak ni najbliskijima, ne mogu reći: ej, ljudi, dajte nam na dar korisne stvari. Bilo bi im neugodno, možda bi se i osjećali krivima.

I ovo pismo – ako ne kliknem „objavi“ čim ga završim, vjerojatno ću ga zavijek izbrisati i nikad ga više neću napisati, jer sam u njemu javno izložila i svoje najbliskije, bez njihova znanja i protiv njihove volje.

Oduljilo se moje otvoreno psmo, ali nisam znala kraće, nije stiglo odležati. U pravu je Krule, sve što je dulje od jedne i pol kartice, nitko ne čita. Ako je ipak netko došao do kraja, može me poslati k vragu što sam mu oduzela vrijeme, može me ignorirati, može što god hoće, samo neka ne kaže „sama si si kriva“, ni „ima puno težih slučajeva“, jer to znam.

           A ako vas se ovo i na koji način tiče, prenesite, ili kako se to već  kaže jezikom Facebooka: podijelite, proslijedite, proširite. Komentirajte. Savjetujte ako vidite nešto što ja ne vidim. Ili samo suosjećajte, čini mi se da nam svima nedostaje suosjećanja, zato je ovo sve i moguće.

P.S. Ovaj sam post objavila samo zato da ga mogu podijeliti na Facebook, Google i gdje god mogu. Isprika svima koji su čitali neke moje ranije postove, jer ima puno ponavljanja.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

37 odgovora na Smrdim li? Još ne?

  1. Opet isto. Sa obe strane. Saosećanje se, onda (valjda), podrazumeva. Naravno, onoliko koliko preostane posle samosažaljenja. Nakon čitanja ovakvih pisama, mislim, (pre)ostaje više.

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    Hvala, Grofe. Ali, akd si prije pročitao!? Priznaj, preskakao si dosadne dijelove 🙂 Ja sam napisdala post samo zato što sam, htjela objaviti na fejsu, a nisam znala kako, pa sam islila da će mi ovdje dati onu opciju “podijeli”, kladim se da sam to viđala – ali ništa. Pa sam otiđšla i zalijepila to negdje na Facebook, nemam pojma kako je ispalo ni da li je sve ni ništa, vidim samo mali okvirić veličine puškarnice i sad sam sva u panici jesam li nešto zabrljala.

    Sviđa mi se

  3. Negoslava napisao:

    Proveriću na Fb, a ja ga delim na Google plus, na TW i na stranici Glogeri na Fb. Kolko da se čuje.
    E, a kod nas svaki dnevnik donosi po jendu novu vest o novoj pobedi ovakvih dužnika nad bankama.

    Sviđa mi se

  4. rezonanca napisao:

    Ove godine sam i ja dobila prijetnju od porezne ni kriva ni duzna, za navodni dug star nekoliko godina. Strucnjak mi je rekao da to moze biti bilo sto, nesto sto je krivo knjizeno, ljudska greska…, da se ne nadam suvislom odgovoru, nego da se pokusam nagoditi za otplatu u ratama.
    S druge strane, banka vas nije prevarila, u ono vrijeme tecaj franka je bio nerealno nizak, za to promijetiti niste trebali specijalno financijsko obrazovanje.
    Ali razumijem da vam je tesko. I priznajem da ste u pravu kad kazete da je najpametnije pretvarati se da”nismo odavde”, i ne placati racune! Kao sav normalan svijet 😉

    Ovo vjerojatno nije kom. kakav biste htjeli dobit, ali…

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Nije,ali… Prvi put sad čujem da je CHF tada bio nerealno nizak!? Bioje nešto ispod 4000 kn, stabilno tako, dugo tako. Kad je počeo skakati rekli su da nerealno raste. Koje je od toga istina?

      Sviđa mi se

    • rezonanca napisao:

      Ovo prvo. Recite, ta osiguranja i stedionice su u protuvrijednosti eura? Svicarci se nisu ni spominjali? To je trebao bit prvi znak za uzbunu. U igri je mozda bio usd, ali svi su vas upozoravali da mu vrijednost pada, zar ne? Oprostite, molim vas, nikako vam ne zelim ni na koji nacin jos otezavat, ili se pravit pametna, ali smeta mi to stalno spominjanje fin. (ili kakvoggod) obrazovanja po skolama od malih nogu i tako to… Nitko vas ni u kakvoj ustanovi ne moze nauciti da mislite svojom glavom, bas suprotno… Zao mi je. Valjda nece biti nepristojno zazelit vam sretan Bozic 🙂

      Sviđa mi se

    • Negoslava napisao:

      Jeste, Vesna, nažalost – čak, pamtim, naš guverner je nekoliko puta upozoravao ljude da dobro razmisle u kojoj valuti se zadužuju, uz objašnjenje da je tadašnji kurs povoljan, ali da razmisle o tome šta se može dešavati dalje. Verujem da i on nije očekivao toliki pad evra, ali dužnici kod nas bar ne mogu da kažu da su bili neobavešteni.

      Sviđa mi se

  5. vesna napisao:

    Kako bi to moglo biti nepristojno? Hvala. Vama također.

    Sviđa mi se

  6. vesna napisao:

    Negoslava, nije u tome stvar koliko smo bili ili ne obaviješteni, je li franak bio podcijenjen ili je sad precijenjen – stvar je u tome da nitko ne bi trebao zgnječen ispod razine dostojanstva zbog jebene love. ja bih ovo isto mislila i govorila i da ti imaš kredit i rezonanca i bojana a ne ja – kako mi samo tako pristajemo da smo krivi jer nismo mislili svojom glavom ili nismo znali osnove financija! Mora postojati neka granica. Ja nisam za to da se cvrcči zadužuju, a mravi za njih rade, neka svatko plaća svoje dugovo, ali ovo nisu naši dugovi, razumiješ li?

    Sviđa mi se

    • rezonanca napisao:

      Nemojte se sad ljutit: nego ciji su? Zasto je kamata u startu bila niza? Bili ste pohlepni i sad se trebate nosit s tim. To je sve.

      Sto se dostojanstva tice, pogledajte opet passus o “kontejnerasima”. Zaista je tuzno sto vise ne mozete udijelit prosjaku.

      Umjesto toga radije pokusajte mislit pozitivno: koju sam lekciju trebala naucit iz ovog? Zivotna skola 😉

      Sanja

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Sanja, pozdravljam vas i divim vam se, uporno ne razumijete o čemu je ovdje riječ, a uporno ponavljate isto. Da, bili smo pohlepni, polakomili som se na razlici u kamati (nije li to samo financijska pamet?), da ovo su naši dugovi, da dobili smo što smo zaslužili i da – svakako ćemo iz ove lekcije nešto naučiti. Voljela bih da i vi nešto shvatite, da se akumulira drugačiji pristup svom sučovjeku, kad mu doše do ggrla. kapiš?

      Sviđa mi se

    • rezonanca napisao:

      (prije karakterna osobina)
      Naravno da kapiram. U tom bih duhu voljela da shvatite i moje komentare. (Kako bi, npr. bilo da vam svi idu niz dlaku?) Drugacija perspektiva je mozda to sto vam treba. 🙂
      Opet, nemojte se zivcirat (to su samo novci), i opet sretan Bozic 🙂

      Sviđa mi se

    • Negoslava napisao:

      ti me nasmejes i kad si tužna
      Proveriću na Fb, a ja ga delim na Google plus, na TW i na stranici Glogeri na Fb. Kolko da se čuje. – eto, ne glogeri, nego Blogeri – a ne znam kako si taj dodatak zamislila, samo ga iskopiraj kao status, kao posebni status na Fb ili ga dodaj vec napisanom tekstu ili napisi kao drugi deo istog teksta

      Sviđa mi se

    • Ligia Luckhurst napisao:

      Sanja, nije tu rijec o pohlepi nego o prezivljavanju. Covjek kao dijete povjeruje bankama kad mu vele da moze imati manju kamatu jer mu ta manja kamata treba za prezivljavanje: da moze tu I tamo popiti kavu, da na posao mkoze ici tramvajem…. da.

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Znaš Ligija, ti to razumiješ jer si to proživjela i jer ne misliš samo mozgom!

      Sviđa mi se

    • rezonanca napisao:

      Ovo, naravno, ne mislite ozbiljno. Doduse ne poznam vas pa ne mogu procijeniti.
      Inace, vrhunska vam ova o misljenju mozgom. Pretpostavljam da uspavani imbecili razmisljaju onim drugim krajem koji ima 2 obraza.
      Ali, da ostanem u duhu: ne smijemo zaboraviti da su i prosjaci ljudi, takodjer!
      Mir s vama 🙂
      ———————–****************———————–
      ***********************—————-***********************
      Ovo piše Vesna, jer ne zna gdje odgovoriti a da bude jasno kome i na što odgovara
      Ima nešto gadno u ovom komentaru, ograničeno. Ne bih željela biti u blizini ove osobe fizički, a ni ovako mi nije lagodno. Ubuduće ću ovakve komentare premještati u smeće, ne želim bolesno tkivo na svom blogu. Srećom, imam mogućnost izbora.

      Sviđa mi se

    • Negoslava napisao:

      nenenenne, nisi me razumela – ja se apsolutno slažem sa tobom, samo objašnjavam ono što si rekla da nisi znala i dodajem da su naši ljudi znali, a ipak su se zaduživali u švajcarcima, a u svakom slučaju uvek podržavam one koji stiču, a ne oni koji spiskaju sve što imaju i nemaju, pa posle kukaju u prazno i navijam za to da ipak neko vidi kolika je ovo greška i koliko su banke lopovska družina

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Ma kužim, naravno, Gdje da ispravim , koje Blogere? I kako da sad ponovno na zidu objavim dodatak otvorenom pismu, nestade mi zid 🙂

      Sviđa mi se

  7. vesna napisao:

    Uuh, izmorio me ovaj fejs. Volim blog, volim blog!
    Rastužile me reakcije, ljudi su stvarno ogrubjeli.
    Ali se nadam da će moje otvoreno pismo čitati i buditi ljude – ne radi mene, radi svih.

    Sviđa mi se

  8. Ligia Luckhurst napisao:

    TO SU SAMO NOVCI? SAMO NOVCI? Svi koji vele da su to samo novci, zasto ne podijelite svoju imovinu prosjacima i pokusate provesti ostatak zivota bez novaca? Mislim, zbilja bez novaca! Ja sam inace pristojna osoba, no u ovom trenu mi je zbilja dosta svih imbecila koji su prodali svoju majusnu inteligenciju za tapsanje po ramenu i pohvalu kako su pametni i realisticni. Pa mogu mirno spavati. A kapitalu ne treba policija: sami sebe policiramo zato da bi sami sebi izgledali pametni i realisticni. O uspavani glupani, nemojt se nikada probuditi, budjenje ce vam biti prestrasno! Ne prestrasno kao strast, nego prestrasno kao strah!

    Sviđa mi se

  9. LaBiLnA napisao:

    Ja sam obilati konzument kredita 🙂 Znam da sve što uzmem, moram duplo da vratim i to je to. Ne bih imala muda za neke velike iznose, priznajem 😦

    Ovde su zaista upozoravali da ne treba uzimati kredite u švajcarcima. Ne razumem se u tu gimnastiku sa kamatama, ali da su preterali – jesu. Banke su najveće zlo koje postoji. One nemaju milosti, mi nemamo izbora…. suđeni smo jedni drugima 😦

    Ovde je palo par presuda u korist klijenata koji su podizali kredite u švajcarcima, a evo upravo sam našla neki tekst, pretpostavljam da si ovo već čitala, jer je vest stara pola godine…

    http://grid3.rs/news/302402923/hrvati-dobili-spor-protiv-banaka-zbog-kredita-u-svajcarskim-francima

    Sviđa mi se

  10. cy3a napisao:

    Драга Весна, желим Вам честит Божић, па да Господ и Вама и Вашој породици пода оно што Вам највише треба!

    Sviđa mi se

  11. tangolina napisao:

    Uhh Vesna…što reče Labilna nemam petlje uzimati velike kredite, ni kreditnu karticu ne umem ljudski da koristim – što ja potrošim oni utrostruče za naplatu pa u krug 😦
    Moj doživljaj, a totalni sam ekonomski duduk, je da banke toliko sve zakomplikuju oko podizanja kredita, da običan čovek stvarno nema šanse dobro da prođe. Vaša situacija je ekstremno teška, i za koliko god da je kamata u početku bila manja, ovo prevezilazi granice normalnosti…

    Sviđa mi se

  12. CHF napisao:

    Draga Vesna, pet i po godina otplaćujem kredit, još uvek sam na današnji dan, u eurima, više dužna nego što sam uzela… hvala Vam za tekst – ako Vam to išta znači, saosećam… pozdrav iz Srbije

    Sviđa mi se

  13. nedodjija napisao:

    e moja komsinice… i jesi sama kriva…. sto nisi imala dovloljno maste da shvatis gde sve ovaj zivot moze da te odvede… samo prevarant moze da shvati da su nas jos pre ko zna koliko godina pripremali za ovakve “ulove”… zdrave pameti ne moze da se shvati da drzave unistavaju sopstvene banke i dovode krvozedne medjunarodne monstrume koji pazljivo pripremaju teren, postavljaju klopke i onda mirno posmatraju kad se klopke zatvore… nad stanovnicima te iste drzave koja im je dala dozvole za rad…
    mladji uglavnom ne mogu da razumeju kako covek upadne u ovakvu situaciju pa to nazivaju “pohlepom”… a stvar je mnogo drugacija: nevolja je u tome sto smo odrasli u sasvim drugacijem sistemu i vrednosti i morala…. nijednoj domacoj banci ranije nikada ne bi palo na pamet da oduzme kucu ili stan na koji je stavljena hipoteka, a takodje nijedna ustanova nije smela da sacini ugovor stetan po kupca…. za razliku od danas… ako sracunas situaciju: da imas prilike da napredujes i preduzmes smele korake, uzdajuci se u sopstveni rad i trud i sa odredjenim, ali prihvatljivim rizikom krenes u tu situaciju…. sva nevolja je u tome sto ne mozes unapred da znas da je drzava pripremila izdaju sopstvenog stanovnistva i da vas je praktinco u punoj svesti o vasoj buducoj sudbini – namerno bacila lavovima… i to je to…. zrtvovani ste !
    a ti (i tvoja porodica), eto niste imali maste dovoljno da shvatite kakva klopka vam je namenjena pa ste upali punom brzinom u nju…. a ono sto vam se uzima za zlo i sto nazivaju pohlepom je u stvari vas entuzijazam, snaga, nada u napredak,…. uspeli su sve nase najbolje i najjace osobine da okrenu protiv nas…! jos uvek se divim kako su to uspeli da urade…sve najplemenitije u nama da stave u dejstvo protiv nas samih…
    raspisah se, ali `ajde da dam i zakljucak: vremenom ces nauciti da zivis na “osnovi” i ustanovices da to i nije tako strasno…. shvatices da ti tako mnogo i ne treba… coveku u principu treba oko 300 g hrane dnevno (ozbiljno mislim) pijace su odlican izvor dobre hrane, ili ljudi sa sela koje poznajes… u principu se nije sa njima tesko dogovoriti… tastina (ali zaista nemam lose namere !) je sledece o cemu treba razmisliti… nije vazno sta drugi misle o tebi, nego sta Ti mislis o sebi.. setnja ce ti prijati (po svakom vremenu – snadji se za nepromocivu odecu i obucu) koristice ti zdravlju… ako imas strpljenja, ima dobrih stranica za pravljenje sapuna i nesto slicno samponu… nije tesko nauciti… (i ne stideti se toga…) i, soda bi karbona odlicno koristi umesto dezodoransa…. to se sve zove kresanje troskova (a imaces dobrobiti po zdravlje)… a sad ono drugo… ne znam kako stoji zakonodavstvo kod vas… morala bi nekako advokata konsultovati… ali moj savet ti je: vratite banci stan i kola.
    dobro si me cula…. sa dve dobre plate, iz skromnog stana cete se polako uzdizati ponovo kada se budete oslobodili balasta – a ne pre toga ! sada je najvaznije da zadrzite zdravlje…! pored sve volje, uz stalne tenzije, pocece zdravlje da popusta – to je jedino sto vam se ne sme dogoditi… i da, to je zaista samo novac… njega cete ponovo steci uz trud i rad….
    zelim ti od srca svako dobro…. a N. pitaj zasto ti sve ovo ovako govorim…. 🙂

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Sve sam shvatilave prihvaćam, sve se slažem, neki savjeti su mi dov+bro
      došli jer nisam znala (soda bikarbona umjesto deodorana, pravljenje sapuna..l.) soremna sam na kresanje troškova, ni najmanje nisam tašta na taj način, dala oglas za čuvanje djece (/starce ne bih), nudim se za peglanje, hodanje mi ne smeta. Sve si u poravi, osim ne možemo banci dati stan i kola, kola nisu bitna imamo samo još 4 rate, ali stan – da banci damo stan, koji sad brat bratu vrijedi oko 150 tisuća eura, a mi banci dužni 395 plus ko zna kolike namete… oni bi se od naših plaća namirivali ostatak duga. E baš to je zadnje rješenje, a ni ono nije tragedija, zato ja nisam u duši preplašena – nećemo biti (skroz) gladni ni (skroz) promrli, može se i s manje preživjeti. Ja sa LJUTA, OGORČENA na ljudsku neosjetljivost, na pasivnost… ma da ne ponavljam.
      Ali hvala ti Nedođijo, znam da je ovo bilo od srca i iskreno

      Sviđa mi se

  14. nedodjija napisao:

    sigurno imas medju prijateljima advokate koji se bave bankama…. moras se dobro raspitati… i cekaj povoljan trenutak sto se stana tice…. ali pametno ! vaznije ti je zdravlje… znas uostalom sta sam htela da kazem… znam sve i o ljutnji i ogorcenosti…. ali sad ti je najvaznije izdrzati a da zdravlje ne ugrozis…. i nazalost, dodatni poslovi ce ti samo prividno pomoci…. ale ne mozes tako nahraniti…. 😦 a ne smes se dodatno iscrpljivati… mada je to dobra prilika za upoznavanje novih ljudi…. ko zna koga sve put u tvom pravcu nanese… samo hrabro !

    Sviđa mi se

  15. vesna napisao:

    Reci mi Nedodjijo kako se koristi soda bikarbona kao dezić?

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s