Novogodišnje spoznaje

Najprije bor:
Ja sam među prvima u svojoj daljoj okolini s rezanog bora prešla na borić koji raste. Naš prvi bor, koji smo kitili dva-tri Božića i kasnije presadili ispred kuće, već je bio viši od vrha krova, kad ga je novi vlasnik naše stare kuće porezao da bi mu se vidjelo novo žuto pročelje s oktogonalnom izbočinom. Cijelo se selo divi novoj kući, a nama se čini kao da je na mjestu naše kuće, u kojoj smo proveli mlade bračne i rane obiteljske godine, niknuo šiptarski* kolač.
Kasnije nam se primio još jedan bor, a poslije više nijedan, venuli su prije proljeća. Raspitivala sam se i doznala da je to zato što su borići s korijenom postali popularni, pa ih prodavači kopaju kako stignu, ne pazeći na korijen ni na doba kad se smiju iskopavati, samo da ih što više prodaju.
Nismo ih više kupovali, uništiti mali borić s korijenom jednako je grozno kao i odrezati veliki bor. I puno skuplje.
Pokušala sam s plastičnim, ali to je bilo predepresivno.
Zatim smo kupovali bor popodne na badnjak, kad je već bilo jasno da će ionako uzalud propasti.
Ove godine, što zbog gornjih spoznaja a što zbog financija, odlučila sam napraviti aranžman. Na sreću, to jest na nesreću, oluja u studenome porušila je mnogo starih stabala u šumi Orlovac, u kojoj šetam s Bobom, a između ostaloga i jedan veliki bor. Već početkom prosinca vukla sam slobodne grane lijepog bora pred svoja vrata i zabadala ih u posude s cvijećem. Bila sam dalekovidna što sam to napravila unaprijed, jer su nekoliko dana prije Božića došli drvosječe, raspilili bor i grane složili na gomilu koja je sad već suha. Ne razumijem zašto nisu mogli sačekati da prođe Božić, kad su čekali više od mjesec dana.
Nisam htjela aranžman na stolu ili na zidu, da moja djeca ne shvate da je stvar u lovi, nego sam htjela od grana složiti bor. Dugo sam se mučila, mm me gledao sažaljivo i obeshrabrujuće, ali sam na kraju uspjela. Djelomično. Jer kad je došla moja Elementarna Nepogoda, a ja joj se pohvalila borom, rekla je:
„Super! 2D bor!“
„Zar se vidi?“ 😦
„Ma ne, mama, uopće se ne kuži, stvarno je super!“ 🙂

Zatim, doček Nove godine:
Prvi put sam ove godine Novu, točnije novu godinu čekala s tjeskobom i samu sebe ohrabrivala uvjeravajući se da je to samo datum u kalendaru. To ništa ne znači, čak se ni horoskopi ne podudaraju s kalendarom.
Prvi put ove godine nisam se prisiljavala na radosnu proslavu, pustila sam sebe da uživam u onome u čemu stvarno uživam: izležavanje, hrana, pisanje, televizijski program.
Pa sam imala vremena shvatiti da doček Nove godine ima smisla samo u tri slučaja:
– za one koji vole pjevati i imaju s kim;
– za one koji vole plesati i imaju s kim;
– za one koji bi se zaljubili i imaju „simpatiju“ koja će biti na istom tulumu.

Moji zaključci nisu dobri, ne slažete se, ne sviđaju vam se?
Ni meni.
Momo Kapor je to puno bolje rekao, prepričat ću kako ga je citirao Wojciech: Nova godina je za amatere, za one koji nikad ne ostaju vani poslije ponoći.

P.S.
Šetala sam s Bobom po Jurjevskoj. Već je puno borova raskićeno i bačeno na travu uz cestu, i to lijepih raskošnih 3D borova, a tek je četvrti siječnja. Sutra je nedjelja, pa Sveta tri kralja, kad se tradicionalno raskićuje i kad je neradni dan, imali bi vremena, a čak i Crkva kaže da se može držati i duže, što je najvažnije, lijepo je vidjeti nakićen bor, ljepše nego gol i bačen… Ja ljude ne razumijem.

*Ne znam kako bi se to sad reklo a da bude prihvatljivo. Šiptarski kolač svi razumiju.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dokona domaćica i označen sa , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

9 odgovora na Novogodišnje spoznaje

  1. Negoslava napisao:

    Volim tu tvoju oplemenjenu duhovitost, koja reže da ne boli i peče, a ne gori.
    I da sledeću dočekaš s pravim borom, ako ne iz drugih razloga, ono, onako – ima se , može se, nema neplaćenih dugova itd…
    A naravno, mi imamo pravo na reprizu – samo što sada nije božićno, nego badnje drvce u pitanju. Šume su davno posečene i složene u kutije, koje su koliko danas iznete na pijace . da svako kupi grančicu ukrašeno slamom , kad već ne može da odseče svoju granu u svojoj šumi.

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    Draga moja Negoslava, od sveg srca želim ti sretan Božić. Sad sam se sjetila da smo se upoznale za Uskrs, samo više ne znam za čiji, tvoj ili moj 🙂

    Sviđa mi se

  3. Negoslava napisao:

    Hvala, slatka, Uskrs je Uskrs i Božić je Božić, samo je datum drugi.

    Sviđa mi se

  4. jasna napisao:

    Bar imamo priliku oba proslaviti, jedan kao domaćini, a drugi kao gosti ! Sretan Vam bio Negoslava !

    Sviđa mi se

  5. Ja sam se postarao da budem dobar gost.

    Sviđa mi se

  6. tanjat napisao:

    Ah te novogodišnje spoznaje.
    Vidiš, meni se sviđaju tvoji zaključci! 🙂

    Sviđa mi se

  7. vesna napisao:

    Eh, drago mi je,jer onda to znači da ti mogu zaželjeti da i sljedeću Novu dočekaš kao ovu 🙂

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s