Još je ista nedjelja.

Je li licemjerje svojstvo ili čin?

(Nadahnuto komentarom Gostakodgroficenavečeri)

Licemjer (Hrvatski enciklopedijski rječnik): lice + mjeriti; onaj koji se predstavlja kao dobar i ispravan, onaj koji prikriva svoju pravu prirodu hineći osjećaje i stavove koji nisu njegovi.

Grof kaže:

Ovih primera licemerštine imam koliko hoćeš, ali ne umem da ih prenesem na zadovoljavajući način. Mislim da bih mogao izbaciti seriju postova. Imam toliko materijala da bih, možda, mogao i novi blog da pokrenem. Dobro, suština je u tome da me fascinira to što, kod nekih od njih, ne mogu da pronađem motiv (što me frustrira) i onda mi se svedu na čistu zloću (od čega me uhvati očajanje (od čega onda budem ophrvan onim osećajem nemoći (što me, pak, još jače frustrira))).

Je li licemjerje svojstvo ili čin?

Ja mislim da je svojstvo. Kad bi svi licemjerni bili licemjerni s namjerom da time nešto postignu, oni bi bili jako inteligentni i sposobni ljudi, nemoralni ali sposobni. A licemjerni su – statistički proporcionalno s ukupnim čovječanstvom – pretežno nesposobni i nedaroviti, licemjerni jer drugačiji ne mogu biti.

Licemjerni su ne zato da nešto postignu, nego postižu jer su licemjerni. Jer, licemjerje ima bezbroj lica: lažljivci, ulizice, poltroni, karijeriste…

I oni sve svoje sa sobom nose. Nisu birali kakva će im torba biti dodijeljena. (Neću više latinski, Labilna kaže da je već sve savladala :-))

Svjedoci

Jučer ujutro u naselju sam srela susjedu čiji je stan već natopljen mirisom vlage; kojoj je, kao i meni, curilo zbog neodržavanja glasovitih “vertikala” i zbog nemara Upravitelja; koja više ne ovisi o Upravitelju, jer je njezin grozd razvrgao ugovor s njim. Pitam je hoće li mi biti svjedokinja u sporu protiv Upravitelja. “Znaš šta, bolje ne”, kaže ona, a ja, nediplomat, već osjećam kako mi se lice stišće kao kora, a ne mjeri po mjeri. “Mene ti, znaš, često nema, pa ne bih primila poziv… Ali, ja ti se mogu sjetiti ko bi ti mogao biti svjedok”, kaže na kraju. Može li gluplje? “Ne treba, hvala. Meni se čini da svaki stanar ima upravitelja kakvog zaslužuje”, kažem odbojno i odem. Još jedan odnos pokvaren.

Ona zna da ja znam da je to samo izgovor. Zašto onda to govori? Licemjerje? “Nisi u pravu”, kaže mm. “To ti je umijeće društvenog ophođenja. Na tome počivaju odnosi među ljudima, inače bi se međusobno pobili.”

Ali. Osim što ljude baš briga za druge ljude dok se to i njima ne dogodi, i što im se ne da gubiti vrijeme po sudovima, sa svjedocima ima još jedan, puno teži problem: svjedoci umiru brže nego što se procesi zakazuju. I to ne zato što ih eliminiraju kao u filmovima o mafiji, nego samo umiru. Od bolesti. Moj je jedan svjedok umro, mlada žena, rak dojke. Neka počiva u miru.

Čovječanstvo je jako bolesno.

Savjeti

Nakon dugo vremena sretnem jednu svoju daljnju rođakinju. Žali se na zglobove, pokazuje artritične prste, ima gastritis, visoki tlak, pijesak u bubregu, morat će na operaciju žuči, od bolova u vratu i ramenu ne može spavati. Vidim da joj je koža suha i namreškana, iako je znatno mlađa nego ja.

Ali, znam da povratka nema, da nema un-do i da savjeti nikoga ne mogu promijeniti, pa nema svrhe da joj prodajem pamet. A znam i to da umjesto vode uvijek pije kokakolu, obožava slatko i svaku večer uz televiziju proguta vrećicu bonbona; voće ne voli, luk ne podnosi, ne vježba jer joj se ne da.

Samo kažem: “Žao mi je što to čujem. Hoćeš da ti T. (moja Elementarna) napiše popis namirnica koje bi…”

“Ma ne”, ona odmahne rukom, ne dajući mi ni na dovršim. “Ne da se to meni.”

“A kako vi s vašim kreditom?” pita. I ne čekajući odgovor nastavlja: “Pa kak ste vi to dignuli takav kredit… pa kaj niste znali da… To je zbilja bila greška. Joj, joj…” odmahuje glavom u brižnom negodovanju.

Tko je tu glup, a tko gluplji? Mi smo pogriješili jednom. I naučili.

Zašto su ljudi brzi na savjetima kao revolveraši na revolverima? A slično i pogađaju.

Tema za razmišljanje: licemjerje koje se pojavljuje u vidu lažnog suosjećanja.

Slučajno, opet ću citirati Gostakodgroficenavečeri: Najbolje je kada u medijima objave neku tužnu priču o siromašnima ili bolesnima. Onda svi ostali, najčešće tek nešto malo manje lošijeg imovnog stanja, ili za dlaku manje bolesni, mogu da kažu da postoji i gora sudbina od njihove. Ipak, postoji uverenje da će, kao po pravilu, upravo oni biti ti koji će najpre pružiti ruku. Mogu da vam pričam o tome šta ta pružena ruka zapravo pruža. I koliko pruža, a koliko zapravo traži, uzima naime. Vapi.

Iskupljenje

Iskupljujem se za jučerašnje tange i ovaj predug i, priznajem, dosadan post zbog toga ne kitim seksualnim perjem, pa… ako prođe-prođe.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Dnevnik vremena i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.

13 odgovora na Još je ista nedjelja.

  1. aleksandranm napisao:

    ..ja sam godinama ljudima u lice govorila sta mislim o sebi i o njima. sve. crno na belo..pa sam onda to prestala da radim, zamorilo me da me repati gledaju kao rogatu, a nisam…,Nema godina, dve. Zanimljivo, od kad cutim i od kad to ne radim, vidim bolje skroz skroz. Ima samo jedan problem:narasla mi na ledjima neka mala grba (vise kao neko tkivo vidljivo jedva) koju osecam i unutra kao neku veliku grbu toliko jako da cu ovih dana kod hirurga a mozda i kod psihologa. E da, tamo necu jer mi je najbolja drugarica iz detinjstva dr. psihologije pa sam sve testove VEC uradila dok je ona silne teze pisala (beta tester bila, prednosti i mane istog). Tema je licemerje, da da…

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    Uh, kako zanimljivo, to s testovima. A i to tkivo – ti ga povezuješ s tim? Jer i ja u zadnje vrijeme savladavam teoriju protiv iskrenosti, ali samo malo s druge straen: shvatila sam da ne smijem tražiti od ljudi da mi kažu što ne žele samo zato što sam ja njima rekla sve što sam htjela – možda njima to moje uopće nije trebalo, a ja sebi pripisujem zasluge… Malo sam spetljala, ali znaš što mislim: oni mene muče šutnjom, a ja njih priznanjima. Tko mi kaže da je moje bolje?

    Sviđa mi se

    • aleksandranm napisao:

      ma da. nema boljeg. sve je isto pod kapom nebeskom. a ovo za precutkivanje..da ja sam uvek govorila da ce mi izrasti rog ako budem cutala… i bila licemer. a opet…svako je ovde svoj na svom blogu i moze da bude kakav on hoce ili zeli da ga drugi vide, citaju i dozive…bicu vulgarna al mi to nesto danas ceo dan na pameti i nema veze sa tobom nego onako: ko o cemu kurva o postenju

      Sviđa mi se

    • aleksandranm napisao:

      pa i na socijalnim mrezama..ili tek vise nego ikad, na njima

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Hm, hm, tko zna… i meni se to često zavrzma po glavi, to je jedna velika istina.

      Sviđa mi se

  3. LaBiLnA napisao:

    Svi smo mi po malo licemeri … Neko manje, a neko više… So what!?

    Sviđa mi se

  4. vesna napisao:

    istina. priznam. sve priznam. samo da ne budeš tako ozbiljna.

    Sviđa mi se

  5. Kako to misliš “dosadan post”? To je zato što se moj nick spominje dobrano, da ne govorim o citatima?

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      :-))))))))))))))))))))))))) evo ga opet: hvala za smijeh!
      naravno, nisu dosadni tvoji citati, ja se bojim dosade, da su mi bili dosadni, ne bih ih stavila pa ma kako bili važni… Mislim da je post dosadan čim moram objasniti o čemu je, a to učinim s puno više riječi nego što treba…

      Sviđa mi se

  6. tanjat napisao:

    Nije post ni dosada, a nije ni seksualno perje zaobiđeno iako nije spomenuto – jer tu tek ima takvog licemerja. Sve si ti, draga, nekako zaokružila, povezala i nas nadahnula. Ni jedan tvoj post nije dosadan, pa ni ovaj. Ja s tim nemam problem već sa nečim drugim: toliko pišeš i objavljuješ da nekad ne mogu sve da ispratim, pa ti dugujem stidljivo nelicemerno izvinjenje. 😦

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Draga Tanja, tolike pohvale, koje meni toliko znače – strepim od mogućnosti da pretjeruješ kako bi me ohrabrila (ti si me prva provalila što se tiče smaopouzdanja, možda ne znaš tu statistiku) pa te ovim putem molim – uvijek mi reci istinu.
      A to što puno pišem, jednom ću ti objasniti… Imam plan. A i inače sam skriboman.

      Sviđa mi se

    • tanjat napisao:

      Ok, ali da znaš da nekad ne stignem baš sve da pročitam pa se nemoj ljutiti. Ja ću to nadoknaditi kad-tad.

      Sviđa mi se

  7. vesna napisao:

    Gle mene smetenu – pa i odgovarala sam ti zato da ti kažem da se oko toga ne brineš, da razumijem – a to sam zaboravila napisati 🙂 😦

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s