Najsiromašniji će biti najzdraviji, tako je i pravedno.

A srednji će potpuno izumrijeti, što je valjda  isto pravedno, kad smo ni vrit ni mimo. (Ne po znanju i imanju, nego po načinu razmišljanja.)

U Potrošačkom kodu objavljeni su rezultati Green Peaceovog istraživanja o tekstilu i odjeći: tekstil se obrađuje otrovnim kemikalijama i teškim metalima, koje se talože u tijelu i uništavaju unutarnje organe. To vrijedi jednako za skupe marke, kao Burberry, i jeftine, kao H&M, koje najčešće nose naša djeca.

Iako proizvođači obećavaju da će se popraviti, to se ne događa. Na deklaracijama pišu lažne sastave, a način obrade nisu ni dužni deklarirati.

Situacija je još gora, kažu, otkako smo dio Unije, pa nema kontrole uvoza. To me nasmijalo. Prije smo kontrolirali? Ma daj! Otkad kolonija provjerava gospodara? A i da provjerava – naši su standardi uglavnom ubojitiji od europskih.

Nemamo izbora. Donekle možemo ublažiti tako da odjeću temeljito operemo prije prvog nošenja.

Kažem sinu: „Najbolje da nosiš staru robu, traperice iz second handova, svoje stare majice, gaće ću krpati…“

„Dobro, mama“, kaže moj sin, naviknut na moje inovacije, a misleći po svome.

Najzdraviji će biti oni koji po kućama skupljaju staru odjeću. I koji ne kupuju industrijske slatkiše, nego su sretni kad im netko da teglicu džema. Koji ne kupuju kruh, jer je skup, nego kod kuće peku pogače. Kojima susjed koji ne jede masno daruje kantu masti preostale od čvaraka.

U našem se naselju pojavio oglas:

Siromašna i mnogočlana obitelj moli bilo kakvu pomoć i bit će zahvalni na nošenoj odjeći, obući, hrani. Ivana, 097 6171649.

Taj sam oglas prepisala i mejlom poslala nekolicini prijatelja i na zajedničku adresu svoje redakcije. Jedna me kolegica izružila, kaže dosta joj je tih masovnih žicanja. Iako sam joj pokušala objasniti, ne vidi razliku između mog mejla i onih prevarantskih, kao što je prastari mejl o djevojčici Raheli. Njezino pravo, rekla sam da ću je ubuduće izuzeti. Nije me iznenadila njezina hrabrost da me tako otvoreno ukori, ni njezina neosjetljivost – svi smo jednako neosjetljivi, samo su neki patetičniji – nego tako tup način razmišljanja. Tupost me zastrašuje.

A zašto ljudi uporno šire oglas koji se širi otkako je Hrvatska dobila Internet, o djevojčici Raheli, koja ima leukemiju, k tome „tumor na mozgu i u tijelu“ i čiji otac će biti zahvalan ako uplatite „bar 32 centa“, iako je djevojčica  Rahela već mogla postati baka? Zato što ne čitaju i ne misle. I zato što je najlakše biti human kad ništa ne košta.

(Za mene, priznanje: Sve sam sigurnija da znam koji je moj najveći grijeh i glavni uzrok moje neomiljenosti: iako moj um razumije, moja duša nije prigrlila ono Isusovo “tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen”. Ne znam oprostiti, čak ni kad kod drugih prepoznam vlastite greške. Učit ću, obećavam.)

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Dnevnik vremena. Bookmarkirajte stalnu vezu.

6 odgovora na Najsiromašniji će biti najzdraviji, tako je i pravedno.

  1. Stvarnost lagano prevazilazi nevolje sa kojima su se nosili članovi znamenite grupe “TNT”. Alane Forde vrati se, sve (svako eventualno preterivanje u cilju ubojitije satirične žaoke) ti je oprošteno.

    Sviđa mi se

  2. Negoslava napisao:

    ne znam šta bih drugo, sem da ovo podelim, živa bila

    Sviđa mi se

  3. vesna napisao:

    Zadužuješ me, Negoslava, nečim čime ti ne znam uzvratiti – nit mi je jasno nit imam vremena za “fejsanje”, a za ovaj post nisam ni sigurna je li uopće prikladan za dijeljenje izvan bloga. Blog mi je već nekako kao da sam kod kuće. I kao tekst je loš, jedino je možda korisno kao informacija o robi, a opet, čemu znanje ako ne možeš izbjeći? I ovim putem: tvoja priča o onoj fatalnoj je odlična!

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s