Onako, dnevnički

Zašto se stari rjeđe zaljubljuju nego mladi

Srećem se s mnogim pogledima. Naši pogledi većinom kliznu jedan preko drugog a da se i ne sastanu. A s nekima, malobrojnima, u prolazu, kratko, razmijenim nadu i čežnju, samo to, ništa više. Kao čovjek koji bi potrčao, ali su mu amputirali noge.

Znam zašto se stari rjeđe zaljubljuju nego mladi. To nije zato što su mladi ljepši i privlačniji, ni zato što imaju više ljubavnih hormona, zdravija tijela i čišću dušu. Ne.

Privlačnost nije u mladosti i ljepoti, privlačnost je u divljenju koje vidiš u nečijem pogledu.  Divljenju prema sebi, sviđanju, simpatiji, potrebi, želji za tobom. To je ono što privlači. A stare oči, ako u njima još uopće ima radoznalosti prema svijetu, ne pokazuju divljenje, one samo vrebaju ne bi li divljenje vidjele u tuđim očima. Za razliku od mladih, koji gledaju naokolo i traže svojega para – za taj trenutak ili za cijeli život, svejedno –  stari, ako su još živi u duši i ako još čeznu, ne gledaju druge nego sebe u njima. Ne odražavaju ničiju privlačnost i nisu privučeni svojom privlačnošću u nečijim očima. Ne stari se od starosti, nego od opreza i sebičnosti. Mlad si dok se još znaš diviti i usudiš se to priznati.

Dar za razminiravanje

Vijest koju sam jučer čula i koju treba ponavljati da se dobro zasjemeni i ukorijeni: Grad Zagreb darovao je Senjsko-ličnoj županiji sto tisuća kuna za razminiravanje[1] Nikad korisnije uložen novac. Znam da nije puno, ali je bolje nego ništa.

Samo mama

Volim svoju djecu i ponosna sam na njih. Ja sam njihova mama.

Nedostaju mi moji roditelji. Nisam više kći.

 

[1] Službeno se kaže razminiranje, ali meni se čini da je razminiranje svršeni oblik, a ovo je radnja koja traje.

 

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik trenutka koji će proći i više se nikad neće vratiti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

8 odgovora na Onako, dnevnički

  1. LaBiLnA napisao:

    Zašto se stariji ređe zaljubljuju? Hm… nisam kompetentna, ja pripadam mlađoj generaciji 😉

    Sviđa mi se

  2. Znaš, ovo je jedan od onih postova – uvida, kada posle ćitanja neko vreme zurim u svoj odraz u ogledalu. Mala psiho-odskočna mina.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      jeheeeeee jupiiiiiiiii jeheeeeeee jupiiiii Onda nećeš ostarjeti!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Mislim, ako je moja hipotenuza donekle točna 🙂

      Sviđa mi se

  3. Povratni ping: Šta vam je na umu? | Gost kod grofice na veceri's Blog

  4. mojra napisao:

    Mislim da se stari od nedostatka samopouzdanja i malodušnosti.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s