Porukiranje

 

“Ma dobro, nije hitno, kad budeš znala samo mi porukiraj kad ćeš doći”, kaže sinoć moja mlada učiteljica joge jednoj također mladoj polaznici.

Ja pomislim da nisam dobro čula, pa pitam: “Rekli ste porukiraj? Još nikad nisam čula… obično svi kažu esemesaj.”

Ona se čudi mom čuđenju, kaže da je to normalan izraz.

Što kažeš, Jelenko, na ispravnost te tvorbe i na opravdanost nastanka?

Nastavi se razgovor o jeziku i jedna druga djevojka kaže kako su baš na poslu raspravljali o tome kako se na hrvatskom kaže newsletter.

“Sigurno bilten?” kažem ja.

Ona se čudi kako sam pogodila.

Najstarija sam u grupi, pa pametujem: “Najprije je postojala riječ za bilten* – izvješće. Ali onda su novinari riječ izvješće počeli pogrešno upotrebljavati kao zamjenu za izvještaj – i to kao poželjnu, tobože hrvatskiju zamjenu. I tako je izvještaj prognan, izvješće ima pogrešno značenje, a bilten je postao hrvatska riječ.”

 Tako su nas učili lektori početkom devedesetih. Ali kako jezik ne kroje oni koji ga znaju i vole, nego, kao i politiku, oni koji na tome zarađuju, pri čemu su novinari sitne ali najbrojnije ribe u hranidbenom lancu, tako su ta znanja zaboravljena. Kao što je, na primjer, zaboravljeno da potrebit i potreban nisu sinonimi. Potrebit je starinski izraz za siromašan. Ali, valjda su i novinari, kao i cijela zemlja, tako potrebiti da su spremni svašta govoriti za bolju plaću, ne samo o jeziku.

*Bilten je, prema prof. Klaiću, u hrvatski došao iz francuskog, bulletin.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u O riječima, Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

4 odgovora na Porukiranje

  1. Toga ima diljem bivše domovine. Znanje niko ne ferma, na žalost, ne samo kada je reč o jeziku.

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    Da, vidjela sam npr. kod Tlane, pitanja jezika i pravopisa, smijala sam se koliko je isto 🙂

    Sviđa mi se

  3. tanjat napisao:

    Da, toliko o slobodi medija. 🙂

    Sviđa mi se

  4. Jelenko napisao:

    I ja prvi put čujem za “porukiraj”. Nastanak je opravdan, a opstanak ovisi o tome koliko će sms-ovi još biti u upotrebi. Tvorba mi je čudna, ne sviđa mi se (-irati na imensku osnovu, bez palatalizacije…).

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s