Mladi bračni par

Jedan dečko, prosječno inteligentan i iznadprosječno zgodan, iz ugledne, umjereno dobrostojeće obitelji, prilično je dugo studirao, nešto zbog nehaja, nešto zbog nesposobnosti, i dugo, desetak godina, hodao s jednom simpatičnom i dobrom djevojkom koja ga je jako voljela.

Kako to u životu mora biti, kad te netko voli, podrazumijevaš ga i ne cijeniš, pa kad je došlo vrijeme da se razmišlja o braku, on se kolebao i premišljao, a ona ga je, shvaćajući da to nije to, razočarano napustila.

Sve po špagi:

Ni tri mjeseca kasnije, on se zaljubio u hladnu kuju. Nije bila toliko privlačna koliko je željela biti, pa je puno ulagala u dobru garderobu i ukupan outfit i ukupno je dobro izgledala, vitka, svjetloputa, lijepih plavih očiju. Upoznala sam je na početku njihove veze i odmah shvatila koja je njezina prednost u odnosu na njega: nije imala kapacitet za zaljubljivanje ni za postizanje visoke temperature kao on. On je uz nju titrao i treperio, a ona se držala kao Snježna kraljica.

U međuvremenu je on završio faks i zaposlio se u privatnoj građevinskoj firmi. Radio je marljivo i šef mu je dao titulu menadžera, iza koje su stajali razni poslovi: putujući agent, voditelj gradilišta, pregovarač, nabavljač, dostavljač. Ali je imao posjetnicu na kojoj je pisalo da je menadžer, što je njegovoj novoj curi imponiralo.

Imponirali su joj i njegovi ugledni i fini roditelji, s kućom u dobrom kvartu.

Oni su je primili otvorenog srca, od nje su tražili samo da uz nju njihov sin bude sretan.

Samo što to nije samo.

Ni godinu nakon upoznavanja, vjenčali su se. Bili su podstanari. Brzo je došlo prvo dijete. Kad je dijete dostiglo jaslićku dob, ona je počela tražiti posao, ali nijednim nije bila zadovoljna, pa tako većinom nije ni radila. Ali je i dalje trošila na sebe, kupovala odjeću s markom, napumpala usne i stavila skupi ortodontski aparatić, jer joj zubi nisu bili savršeno ravni.

Novca je bilo sve manje. Nastupala je kriza. On je postao razdražljiv i nervozan. Ćelavio je. Debljao se jer je živio na fast foodu, ona nije kuhala, nije znala, a nije joj se ni dalo.

Njegova mama šutke je patila. Njoj je donosio košulje na peglanje, jer je kao menadžer morao uvijek biti propisno odjeven, odijelo, kravata, čista košulja. Kuhala mu je jela koja je volio, ali se žena na to ljutila.

Kad je došlo i drugo dijete, podstanarski stan bio je premalen. Iskrsnula je prilika da jeftino kupe pristojan stan, uz pomoć roditelja, njegovih, i kredita, također njegovog. Stan je bio u dobrom stanju i useljiv, da je na njihovom mjestu bio netko pametniji, samo bi promijenio  wc-školjku i okrečio. Ali, žena nije htjela useliti u takav stan, s čim se on složio. Krenuli su u uređivanje, mijenjali su čak i tlocrt: na mjestu kuhinje spavaća soba, na mjestu kupaonice kuhinja, na mjestu dječje sobe kupaonica…

Novca nije bilo, on je skupljao kunu po kunu za materijal, sve što je mogao radio je sam, mamu je često tražio da mu posudi za hranu, račune nije plaćao, nije imao od čega.

Radovi su se rastegnuli na dvije godine. Za to vrijeme plaćali su najam podstanarskog stana, novac je curio na sve strane, a dolazio samo od njegove sad već nedostatne plaće.

On je postao tako razdražljiv i nefokusiran da je jedva mogao jednu rečenicu izgovoriti do kraja,  a ona se prema njemu ponašala prezrivo i grubo.

Nedavno su se uselili u novi stan. Susjedi svaki dan slušaju svađe mladog bračnog para.

Njihova mi je priča pomogla da shvatim ono čemu nas nitko uistinu ne uči: kad uz nekoga želiš proživjeti život, važno je kakav je čovjek, to je jedino što ostaje nakon ljubavi. Riječ ljubav stvara velike zablude. Ljubav je kad te onaj s kim živiš i koga zoveš svojim  nikada ni na koji način ne muči.

 

 

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku). Bookmarkirajte stalnu vezu.

17 odgovora na Mladi bračni par

  1. Ligia Luckhurst napisao:

    Vesna!!! Ovo se treba pretvoriti u roman. Moooolim te.
    PS: Princ Charles me ni nakoji nacin ne muci. Da li je to ljubav?
    Naravno, zezam se, jer zelim njezno napomenuti da stvari nisu samo ono sto nisu (….) nego i ono sto jesu. (Hmmm… tu nekaj ne stima no nema veze, ti znas sto hocu reci)

    Sviđa mi se

  2. vesna napisao:

    Roman?! Hihihi. Izvoli, pretvori,poklanjam ti situaciju 🙂
    AHA, PA NIsam nabrajala ono što sve ljubav jest, to svi znaju,
    Princ Charles?! Ahmmm, zašto si baš njega spomenula, sumnjivo, sumnjvo 🙂

    Sviđa mi se

  3. mojra napisao:

    Tužna priča, poučna. I, nažalost, veoma česta.
    Divno si nam ovo ispripovedala.

    Sviđa mi se

  4. vesna napisao:

    ma ta priča se sama priča, samo sam protrčala kroz nju, popisala, tužna i česta, da. užasna. užasno je što čovjeka obuzme ta neka kokainska opijenost i ne razmišlja kako treba. a i ne uče nas.

    Sviđa mi se

  5. “I u dobru i u zlu” katkad dobije na težini van svih očekivanja.

    Sviđa mi se

  6. Wojciech napisao:

    Voditelj gradilišta, pregovarač, nabavljač, dostavljač… Izgleda da tu posjetnicu trebaju podeliti njegova mama i žena.
    Ne znam na kom je spratu stan, ali je ljubavu uglavnom u prizemlju.
    Ili je pogrešna adresa…
    Pozdrav! 🙂

    Sviđa mi se

  7. aleksandranm napisao:

    slusaj…ta tvoja nije snezna kraljica…frajer bi sa njom postao ledeni kralj…i srecan u tom smislu. ona je Kirka. neki mukarci vole da budu …prasci (litota), pa i taj nesrecnik koji je nju, takvu,sam birao

    Sviđa mi se

  8. jasna napisao:

    Em mladi par, em dvoje djece, em ženska ne radi, em na trećem katu…skoro ko priča iz naše zgrade. Njihovi susjedi s trećeg kata svjedoci su svađa, koje se čuju kroz zidove, ne zato što su zidovi tanki, nego što su svađe žestoke. Osim toga svađaju se najčešće u poodmaklo doba noći, kad vlada tišina, pa se čuje svaka psovka i to uglavnom njena. Tko je koga izabrao i tko tu izvlači deblji kraj nije na nama da prosuđujemo. Samo znam, da u takvoj zajednici ne bih mogla živjeti.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      na svakom koraku takvih primjera, na žalost. trebamo svoju djecu učiti da ne rade takve greške

      Sviđa mi se

    • jasna napisao:

      Šteta što i mi pogriješimo u procjeni, al svakako vrijedi ono… nek se međusobno uvažavaju, poštuju i nek niko nikog ne tlači. Drugo se sve može popravljati.
      Zgodno je rekla moja omama, da je mladi par kao par novih, oštrih mlinskih kamena. Što dulje zajedno rade, to su im šiljci manji i na kraju se usklade taman kako treba biti.

      Liked by 1 person

  9. vesna napisao:

    Jooooj, ovo je ODLIČNO, ODLIČNO!

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s