Samo crveno-bijele zastavice na tramvajima podsjećaju na dojučerašnju nogometnu euforiju.
Ljudi, to je samo nogomet.
Grad je tih i miran, a meni se čini da je mir prividan, da ispod mira tutnju nemir, čini mi se kao da vidim one koji su se cijelu noć besano prevrtali u krevetu, jer su možda sve što su imali uložili u štandove s navijačkim rekvizitima, kupili tisuće kapa i marama, naručili tisuće boca piva. Možda su se i zadužili. I sad neće moći pokriti ni uloženo. Lopta je okrugla, neizvjesna kao rulet, a njih ne možeš utješiti onime: to je samo nogomet.
Vesna Ćuro-Tomić 
Veliki deo dana mi prođe u slušanju zagrebačkog Radija 101 (evo i sad svira) i još nekih hrvatskih radio stanica. Zato sam u toku sa euforijom koja je pratila hrvatske fudbalere. Najgore je to što se stvara predrasuda da sve zavisi od novinarskog i medijskog spina, od Nj. V. “Pozitivne energije”, “Pozitivnih misli”, a da su trening, rad, taktika, znanje, borbenost apsolutno nepotrebni i da su “pripušteni u priču da ne bi plakali”. E zato danas Hrvatska fudvalska javnost plače, zato program hrvatskih radio stanica koje slušam liči na dan žalosti.
Meni je od toga muka i kad se kod nas podizala euforija najviše oko košarkaša, pa kad su jedne godine totalno podbacili (evropsko prvenstvo u Beogradu 2005-te, (hvala Wikipedia)) – malo se i ta euforija razbila o beton.
Da ne govorim, jer ti to majstorski kažeš u samo jednoj-dve rečenice, čemu ta euforija služi: sa čega da odvrati pažnju, šta da sakrije, utiša…
Sviđa mi seLiked by 1 person
da! hvala, Sizife. Uvijek me iznenadi tvoja ozbiljnost i tvoji zreli stavovi s obzirom na dob! Znaš kako bi na ovo odgovorili naši prijatelji blogeri Anglo-Saxonci: thank you for sharing your thoughts with us! 🙂 Prvi put mi je bilo drago kad sam dobila taj komentar, a onda sam shvatila da je to kod njih samo uljudna fraza.
A j mislim ozbiljno: hvala ti što si svoja razmišljanja podijelio sa mnom.
Pozdrav,
Vesna
Sviđa mi seLiked by 1 person