Jutro poslije

Samo crveno-bijele zastavice na tramvajima podsjećaju na dojučerašnju nogometnu euforiju.

Ljudi, to je samo nogomet.

Grad je tih i miran, a meni se čini da je mir prividan, da ispod mira tutnju nemir, čini mi se kao da vidim one koji su se cijelu noć besano prevrtali u krevetu, jer su možda sve što su imali uložili u štandove s navijačkim rekvizitima, kupili tisuće kapa i marama, naručili tisuće boca piva. Možda su se i zadužili. I sad neće moći pokriti ni uloženo. Lopta je okrugla, neizvjesna kao rulet, a njih ne možeš utješiti onime: to je samo nogomet.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik trenutka koji će proći i više se nikad neće vratiti. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Jutro poslije

  1. Sizif napisao:

    Veliki deo dana mi prođe u slušanju zagrebačkog Radija 101 (evo i sad svira) i još nekih hrvatskih radio stanica. Zato sam u toku sa euforijom koja je pratila hrvatske fudbalere. Najgore je to što se stvara predrasuda da sve zavisi od novinarskog i medijskog spina, od Nj. V. “Pozitivne energije”, “Pozitivnih misli”, a da su trening, rad, taktika, znanje, borbenost apsolutno nepotrebni i da su “pripušteni u priču da ne bi plakali”. E zato danas Hrvatska fudvalska javnost plače, zato program hrvatskih radio stanica koje slušam liči na dan žalosti.

    Meni je od toga muka i kad se kod nas podizala euforija najviše oko košarkaša, pa kad su jedne godine totalno podbacili (evropsko prvenstvo u Beogradu 2005-te, (hvala Wikipedia)) – malo se i ta euforija razbila o beton.

    Da ne govorim, jer ti to majstorski kažeš u samo jednoj-dve rečenice, čemu ta euforija služi: sa čega da odvrati pažnju, šta da sakrije, utiša…

    Liked by 1 person

    • vesna napisao:

      da! hvala, Sizife. Uvijek me iznenadi tvoja ozbiljnost i tvoji zreli stavovi s obzirom na dob! Znaš kako bi na ovo odgovorili naši prijatelji blogeri Anglo-Saxonci: thank you for sharing your thoughts with us! 🙂 Prvi put mi je bilo drago kad sam dobila taj komentar, a onda sam shvatila da je to kod njih samo uljudna fraza.
      A j mislim ozbiljno: hvala ti što si svoja razmišljanja podijelio sa mnom.
      Pozdrav,
      Vesna

      Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s