Muški chicklit
Nedavno sam bila na promociji hrvatskog izdanja romana Ljubav u zraku, Janija Virka. (Meandar, prev. Irena Skrt)
Neću opširno. Na promociji me oduševio autor, sve što je govorio bilo je zanimljivo, zabavno, duhovito, pametno i, ne znam bolju riječ, ispravno.
Virk je kulturni anti-snob, obrazovan, iskren, darovit i jednostavan. (Za mene, jednostavnost je cilj.) Ne pravi se važan, ne prodaje maglu, nije fulirant kakvima vrvi suvremena umjetnost svih ogranaka.
Njegov roman Ljubav u zraku najbolje je što sam od muške književnosti čitala nakon Četiri sprovoda i vjenčanje , Zorana Pongrašića. Za razliku od alfa-mužjačke literature suvremenih muških autora – ili bi možda točnije bilo reći: muške literature suvremenih književnika alfa-mužjaka – Virk se ne ustručava biti intiman i istinski slab, bez poziranja. Pri tome priča priču koja je zanimljiva na razini događanja, sa zanimljivim glavnim likom i svjesno nedorađenima, ali snažnim ženskim likovima, koji pokreću radnju :-). Ironičan, samoironičan, tankoćutan, zabavan. U dvije riječi: muški chicklit. (Pojam chicklit (od chicken = pile, preneseno koka, ženska) u mom rječniku ne označava nižu književnu vrstu, nego romane koje pišu žene a zabavni su, pametni, duhoviti i govore o stvarnom životu.) Pokušala sam smisliti izraz za muški pandan takvoj literaturi i jedino što mi je palo na um bilo je cocklit (od cock = pijetao) i ne znači mušku literarno-seksualnu uobraženost nego samo spolno određenje autora.
Preporučujem za čitanje, osim svega nabrojenoga, ima i seksa 🙂
Vesna Ćuro-Tomić 