Popodne sam morala skoknuti do Agrokora. U redu za blagajnu stajala je neka starija gospođa. Kad je progovorila, iznenadio me djetinjast glas, gotovo da je tepala. Djetinjast glas, što se tu može, takav je i moj, ali tepanje, to nije urođeno. Zatim sam primijetila da koketno trepće okicama i smješka se s ljupkošću mlade djevojke mladiću koji joj je uslužno pomagao staviti stvari u vrećicu.
Nekad mi je dirljivo, a nekad smiješno kad se netko trsi biti mlađi od svojih godina. Ali se pri tome uvijek sjetim jednog starog, odličnog vica. Ako sam ga već ispričala, nemojte dalje čitati. Čim ga prepoznate :-).
Jedna gospođa vidi nekog dječaka u parku kako plače. Priđe mu i pita: “Zašto plačeš, dječače?”
On kroz jecaje kaže: “Zato što mi se piški, a ne mogu otkopčati hlače.”
“Hoćeš da ti pomognem?” pita ga suosjećajno gospođa.
Šmrckajući, on kimne, pa se gospođa sagne i otkopča mu šlic, a onda ga začuđeno upita: “Dečko, a koliko ti imaš godina?”
“Tliest tli”, odgovori on.
Vesna Ćuro-Tomić 
Ahahahaha nisam čula ovaj 🙂 Odličan je 🙂
Sviđa mi seSviđa mi se
aha, i meni, meni je ušao u govor, kad god me netko pita koliko imam godina, ono, kao, hože mi dati kompliment, ja kažem tliest tli
Sviđa mi seSviđa mi se
“Kada porastem, voleo bih da budem čukundeda”
Sviđa mi seSviđa mi se
🙂 )))))))))))))))))
Sviđa mi seSviđa mi se