Jedan je od najdivnijih mirisa na Zemlji miris kruha. Danas, iz pekara miriše više nego ikad prije. A zašto? Jer kruhu dodaju dodatak za miris kruha.
Kažu da naši pekari uvoze gotovu smjesu za kruh. Ta smjesa sastoji se od velikog broja aditiva. Sva svojstva kupovnog kruha potječu iz aditiva. Okus, boja, rahlost, prhkost, mekoća, hrskavost, miris i sva slast kruha – za sve postoje aditivi. Kao kad astronautima u SF filmovima daju male tabletice s koncentriranom hranom, samo što su ove tabletice napuhali i dali im oblik kruha…
Negdje sam pročitala podatak da samo u kruhu godišnje pojedemo nekoliko kilograma aditiva!
Institucije tvrde da su ti aditivi neškodljivi za ljudsko zdravlje.
Ja pečem kruh, smatram da činim dobro ako svoju djecu poštedim makar minijaturnog dijela otrova kojima nas hrane. Nisam time puno učinila, jer nisam sigurna da je brašno koje kupujem ekološko iako na njemu piše eko[1], ne znam koliko raznih pesticida i herbicida, genetskih manipulacija i tko zna čega kupim s tim brašnom. Osim što ne znam kako je uzgojeno, ne znam ni kako je žito skladišteno. Negdje sam čitala da pšenicu štite od štakora otrovom protiv štakora!
Ne mogu istražiti sve te podatke, samo postavljam pitanja.
Krajnje je vrijeme da mućnemo glavama, tome služe pitanja.
[1] eko i bio, dvije podvale našeg doba; treba ispitati!
Vesna Ćuro-Tomić 