Društvo za zaštitu ljudi, drugi put

Kad vidim kukca okrenutog na leđa, pažljivo ga preokrenem na nožice. Pauka ili kakvu drugu bubu koje nađem u svom stanu izbacim van, ne ubijam ih. Ne gazim mrave. Jednom sam pokušala osloboditi mišića koji se zalijepio na karton, ali nije išlo, pa sam karton izrezala oko kandžica. Tresao se od straha dok sam to radila, a kad je bilo gotovo, odbrzao je od mene kao na četiri skije, sretno i bez osvrtanja. Ubijam samo komarce i krpelje, ali i u vezi s njima nelagodno mi je upotrijebiti glagol ubijati u prvom licu. Užasava me pomisao na smrtni strah koji životinje osjećaju kad ih spremaju za klanje.  Ima li što dražesnije od janjeta? A psi, psi su posebna priča. Ako je za Junga drveće misli svijeta, za mene su psi ljubav svijeta.

Ali društva za zaštitu životinja?!

Uoči Međunarodnog dana zaštite životinja pripremljene su velike prosvjedne akcije. Kažu: godišnje se radi mesa ubije 60 milijardi životinja, to treba zaustaviti!

„Ja ne znam jesu li oni glupi ili na tome dobro zarađuju“, kaže jedan pametan čovjek, mm. „Znaju li oni što bi se dogodilo da tih šezdeset milijardi životinja ostane živo ove godine? Pa još šezdeset iduće? Koliko bi ih bilo za deset godina? Gdje bismo ih držali? Koliko bi to koštalo? To što oni propagiraju trebalo bi pripremati nekoliko desetljeća, zaustaviti uzgoj, pustiti sadašnje životinje da umru prirodnom smrću!“

I ja mislim nešto slično o takvim udrugama: puno novca koji bi se mogao humano upotrijebiti. Dok se stvar s ljudima ne popravi, sve bih ih privremeno prekvalificirala na udruge za zaštitu ljudi, onih čija djeca nemaju što jesti, bolesnih, ozeblih, poplavljenih, nezaposlenih, ovršenih, starih, koji ne idu u klaonicu nego zaboravljeni dugo umiru takozvanom prirodnom smrću…

Iz crnih misli spašava vesela vijest iz Dubrovnika: spašena je sova koja je pala u bunar. Zašto je pala? Zato što se prejela, pojela je ćuka! Eto, to je prirodna pojava.

A u trgovini skupim i ružnim torbama pokraj hotela Dubrovnik na Gajevoj, prvi put u izlogu lijepa torba: kombinacija kože i leopardovog krzna. Cijena 19500,00 kuna! Tek što sam pomislila da su je sigurno sašili ljubitelji životinja, da spase sve buduće leoparde od tako beskorisne smrti, jer koja bi budala dala za torbu toliki novac, sjetila sam se da i kod nas ima onih koji će je kupiti a da i ne trepnu.

Na isti dan, 4. listopada, obilježen je i dan Ružičaste vrpce, kampanja oboljelih žena za druge žene, za prevenciju i rano otkrivanje raka dojke. Skuplja se novac za uređaj kojim se oboljelo mjesto može zračiti ciljano, iznutra, pa se ne prže okolna zdrava tkiva i dovoljan je samo jedan tretman. Uređaj koji će spasiti mnoge živote, kažu.

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Moja reagiranja, zdravlje. Bookmarkirajte stalnu vezu.

2 odgovora na Društvo za zaštitu ljudi, drugi put

  1. tanjat napisao:

    Au, pa gde si ti? 😦 🙂

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s