Rastresena svastara

Labilna poslala masu viceva. Za mene se zalijepio ovaj:

Što kaže ljudožder kad vidi trudnicu?

„Opaaaaaaa, kinder surprise!“

 

Katkada, u stvari često se pitam zašto ljudi troše puno riječi za ono što se može reći s malo?

Ovako je, piše Grof, govorila njegova baka:

„Volite se, pa se uzmete, onda dođu djeca i ljubav je opet u kući.“

Ne znam kad će mi nakon ovog sažetka pasti na pamet otkrivati toplu vodu o braku, pogotovo s puno riječi.

A ovom drastično suprotnom primjeru ne mogu odoljeti:

(Njegovi) junaci ne pristaju biti promatrači vlastita života a njihova pobuna presudan je i prekretnički čin koji možda i nije spektakularan u društvu spektakla, ali svakako jest svjedočanstvo o iskonskoj potrebi za cjelovitošću autentične ljudske egzistencije u nadirućem sveprožimajućem neljudskom karakteru društvenog sustava bez vrednota.

(Napisala ugledna književna teoretičarka i praktičarka, objavljeno na koricama krimića koji nema nikakve umjetničke ambicije nego otvoreno i prilično naivno, trashy, oponaša američke serije tipa CSI i koji  unatoč ovoj recenziji ima široku publiku. A zašto je publika pretežno ženska ostavljam na mozganje.)