Dobri čovjek Radovan Sredić

Umro je dobar čovjek, Radovan Sredić.

Jedna od onih smrti za koje ne vjeruješ da su se dogodile. nego misliš: ma ne, uskoro će stići njegova božićna i novogodišnja čestitka koju šalje svake godine. I jedna od onih smrti za koje, kad u njih povjeruješ, smatraš da su nepravedne, najnepravednije. Jer Radovan je bio divan čovjek, kao neki veliki čudni anđeo, visok, dugokos, prosijed, a lijepog bezazlenog, djetinje radoznalog pogleda – ovo zvuči kao otrcana fraza, ali u Radovanovom slučaju samo je čista istina.

Bio je velik i po velikodušnosti. Nije se pravio važan. U svojim dokumentarcima nikad nije isticao sebe, autora, nego svoje junake, koji su od marginalaca i čudaka postajali nezaboravni likovi.

Meni je bez honorara snimio fotografiju za naslovnicu knjige, da štedljivi izdavač uštedi na troškovima. Snimao je jedno popodne na Tomićevoj i trudio se kao da će fotografija izaći na naslovnici Timea i kao da će za nju dobiti tisuće dolara, odnosno, kao on, Radovan, koji sve radi iz ljubavi prema ljudima i prema stvaranju.

Volio je putovati. Jednom mi je pričao da je prvi put “otputovao” kad je imao desetak godina, ali su ga roditelji našli prije nego što je izašao iz grada.

Bio je nadaren, od dara za izrađivanje nakita od srebrnih vilica, do snimanja, režiranja, pisanja putopisa. U njegovim putopisima najdragocjenije je, bar meni, što su svi ljudi s kojima se sretao postajali njegovi prijatelji, i on njihov.

I  meni ga je uvijek bilo drago sresti, čovjek se napaja susretima s dobrim ljudima. A sad, kažu, umro, iznenada, u snu. Sigurno bi i on sam, veliko dijete, bio začuđen da zna.

 

 

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u ljudi, Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

5 odgovora na Dobri čovjek Radovan Sredić

  1. mojra napisao:

    A možda je otišao na neko bolje mesto.

    Sviđa mi se

  2. tangolina napisao:

    Čini mi se samo da je otputovao…jer voleo je da putuje 🙂

    Liked by 1 person

  3. mladen napisao:

    mladen kaže: blago meni i Vesni .. …jer je i nas susretao kao obične ljude

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s