Srijeda, 31.12. 2014., vrlo, vrlo osobno

Jednom je blogerica Litero pitala nas blogere što je zaljubljenost. Da me to sad pita, odgovorila bih bolje nego tada, jednostavnije. Kad sam jutros  u ljekarni dizala lijek za depresiju, pogledala sam rok trajanja: 9/ 2017. Otprilike toliko, kažu, traje i zaljubljenost. Zaljubljenost je kao lijek.  Liječi siromaštvo, besparicu, tugu. Liječi sve. I stvara dobro raspoloženje. I  ima jednako  ograničen rok trajanja. Za lijek kažu da se uvijek može upotrijebiti još najmanje šest mjeseci nakon navedenog roka. Tako se i zaljubljenost produžuje oko pola godine nakon prvih simptoma nedjelovanja.

Zapamtit ću da sam 31.12.14. godine prvi put u životu zamišljala tko će mi doći na sprovod. Nije to bilo tužno razmišljanje, nego samo normalno:  zaista, tko će mi doći na sprovod kad umrem?

A moja prijateljica, samo  malo starija od mene, prihvatila je omanju otpremninu i odlazi u prijevremenu mirovinu, iako sam joj ja, cvrčak, rastrošni Strijelac, objašnjavala da je 120 tisuća kuna samo 120 puta po 1000 kuna, ništa. Ona, financijski razboritija, štedljiva Račica, nije mogla odoljeti toj ponudi. Danas joj je bio zadnji od 12410 radnih dana.

Za rastanak, napisala je lijepo, suzdražno, ali već zbog same situacije emotivno pismo kolegama s kojima je surađivala više od tri desetljeća.

„Znaš“, kaže, iznenadila sam se kako su mi neki ljudi napisali lijepe odgovore, dirljive, a nisam ni znala da su me primijetili!“

„Da“, kažem joj nepromišljeno, „to je kao kad ti na sprovod dođu ljudi za koje nisi znala da im je stalo do tebe.“

Ona, prava dama, samo se nasmijala na moju neumjesnu primjedbu.

„Oprosti“, velim. „Baš sam neotesana. A ti, provela si u ovoj firmi trideset godina i ostala dama. I odlaziš kao dama. Ne znam nikoga  osim tebe tko je to uspio.“

„Pretjeruješ“, ona damski odmahuje rukom.

„Ne pretjerujem“, kažem. „Vidi mene: vlastiti šef me trača, izmišljotinama za koje zna da su izmišljotine.  A tek ona koja o svima priča gadno, o meni najgadnije. Pa onaj koji je prije mene znao za moj q1, pa ona koja bi me popila kao tabletu u čaši vode, ja sam im tema uz kavu… To je polovica mojih najbližih kolega. Previše. I da bar ne znam kakvi su, nego, na žalost, sve to loše dočujem i doznam, dođe do mene. Zar da me takvi ispraćaju! A što je najgore, to govori o meni koliko i o njima.“

Ona suosjećajno kima, a ja joj objašnjavam: „Razumiješ, ti uopće ne vidiš kad je netko zao i loš, jer nemaš u sebi taj registar.“

Ja primjećujem. Ponekad poželim biti vrag, pa da im vraćam istom mjerom, a ponekad anđeo, da i ne primjećujem zlo. Ali ne mogu, ja sam samo čovjek. Uviđam, za razliku od anđela i vragova, čovjek je neutralno biće, prazna  posuda

Počinje novogodišnja večer. Prošlu Novu godinu dočekala sam plešući,  zato da proplešem cijelu iduću godinu. Godinu prije odjenula sam crveno rublje, da cijelu godinu budem sretna.

Nije uspjelo. Znam u čemu sam griješila. Ove godine radit ću ono što volim. Gledati novogodišnji program na televiziji, jesti i drijemati.

I ono što mene voli.

Kako bi rekla moja mama: „Ti si, Vesna, uvijek mimo svijeta!“

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Uncategorized. Bookmarkirajte stalnu vezu.

14 odgovora na Srijeda, 31.12. 2014., vrlo, vrlo osobno

  1. Negoslava napisao:

    Perfer et obdura, multo graviora tulisti!
    Srećno!

    Sviđa mi se

  2. ironijexl napisao:

    Briljantno, Vesna, neka ti naredna godina bude sjajna kao ovaj post 🙂

    Sviđa mi se

  3. inavukic napisao:

    Sretna Nova Godina!

    Sviđa mi se

  4. Crveni veš nije fora samo za Doček u tome je fora.

    Osjetila za tamnu stranu ljudi trebale bi imati i dame. Ti si primer za to. Gospođa što ide u mirovinu ih možda ima, možda nema… želim joj da ostatak života ne proživi kao drvo.

    Ko će na sprovod? Moj pradeda Trifun je imao običaj da kaže (moleći se Bogu): “Daj Ti meni dok sam živ, a kada umrem – pokrovac*, pa u Tisu”.
    _______________________________________
    *pokrovac – deo opreme što ide sa lijesom

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Tako je govorio i moj tata kao tvoj deda Trifun, a tako obično govorim i ja. I mislim. Al eto, nekako mi je palo na um. A ona drvo? Da, možda, biljka, al život je tako ljepši. Hvala što me unatoč svemu što znbaš o meni smatraš damom 🙂 to je zapravo najbitniji dio komentara 🙂

      Liked by 1 person

  5. P.S. (Jedan od postova što pokreće ključne teme)

    Sviđa mi se

  6. jelena napisao:

    Draga Vesna, želim da u Novoj ne kupuješ više te lekove, da ti nisu potrebni. Nego da počneš sa novom terapijom otvaranja prema drugima, po zasluzi. Neka loši čuju loše, a dobri dobro. Biće sigurno bolje. Veliki pozdrav! Jelena

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      draga jelena, hvala ti od sveg srca, uz takve želje zar može biti loše? ne može! I ja tebi želim da ostaneš dobra kao i do sada i ta sve dobro dobiješ koje si zaslužila :;)

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s