Neumreženost

Nije lako biti neumrežen, kao što nije lako ni biti slobodan. Ali kad se čovjek sjeti da je svaka mreža zatvor i da su jedine dvije mogućnosti biti zatvorenik ili zatvorski čuvar, lakše izdrži biti sam, izvan mreže i na čistini. Pa makar i pred streljačkim vodom nemislećih poslušnika.

Međutim. Neumreženost najčešće nije stvar vrline ni izbora, nego stvar nesnalaženja i nesposobnosti. Jer zakon održanja kaže: ne prezaj ni od čega da bi stekao moć, moć je osnovna ljudska potreba, kao i voda, hrana i ljubav. Ako tome ne težiš,  tada si autodestruktivan.

Odgovor na sljedeće pitanje sve kazuje: Zašto su umreženi uvijek, UVIJEK, zadovoljniji od neumreženih? Zato što dijele moć  s ostalima iz mreže. I komadić moći bolji je od nemoći.

Moć nije negativna pojava, sjetite se: suprotnost od moći je nemoć. Nemoć je negativna. Nitko ne želi biti nemoćan.

Neumreženi često griješe u jednome: misle da je cilj otkriti istinu i postići pravdu. Zavaravaju se. Čak i da uspiju, ne bi ih to usrećilo, jer ostaju izvan mreže. A i to ne zadugo, jer je sustav izgrađen tako da uništava one koji su izvan. Po definiciji, neumreženost je neprilagođenost.

Osim na stanje neumreženosti, stekla sam novi pogled i na neke druge pojave, što bi mi dobro došlo da sam puno ranije shvatila.

Na primjer:

Pesimizam

Pesimizam nije sastavni dio strukture ličnosti, nego je stečeno svojstvo. Kako da čovjek ne bude psimist kad:

Po cijeli dan slušam reklamu kako afrička šljiva, najnovije sredstvo za potenciju, “nikada ne pada”, kao da je sva muška populacija cijele nacije impotentna.

Reklame više ne nude spas, sad i zastrašuju: „Vaše srce je zdravo, ali neče dugo biti ako uskoro ne uzmete naš…“

A tek ono “sredstvo za izbacivanje sluzi u obiteljskom pakiranju”… bljak, koja slika.

Kako ne biti pesimist kad umjesto hrane jedemo kemikalije? Moj vječno proždrljivi pas hrenovke ne prepoznaje kao hranu. Onjuši, pokuša se poigrati s tim gumenastim predmetom i izgubi zanimanje. Te iste hrenovke brižne majke kupuju svojoj dječici, želeći im najbolje. Da bar pogledaju video na Yutubeu, lajkan bezbroj puta na mrežama, u kojemu se vidi kako nastaju industrijski mesni proizvodi: u velikom stroju melje se sirovina, zajedno s perjem, dlakama, papcima, blatom između nokriju, crijevima i njihovim sadržajem. Na to se dodaju kemikalije s mirisom, okusom i bojom, a vjerojatno se pridodaju i sredstva za dezinfekciju, efikasna poput onih kojima se čiste zahodi. Znam da sam o ovome već pisala, ali nijedno ponavljanje nije previše.

Zašto je licemjerje opasno

Kad smo moj brat i ja bili djeca, često smo igrali igru „pogodi u kojoj je ruci“. Onaj koji  skriva papirić u ruci, skriva sve dok onaj drugi ne pogodi.  I misli ovako: prošli put je bilo u lijevoj, sad će on misliti da ću namjerno opet staviti u lijevu, pa će se sjetiti da ću ja pretpostaviti da će on to misliti, pa da ću namjerno staviti u desnu, a onda će misliti da ću pretpostaviti da će on i to pomisliti, pa ću staviti u lijevu… I tako u nedogled. Oboje smo bili dobri u toj igri pogađanja i predviđanja što će onaj drugi misliti da mi mislimo da će on misliti…

Tako je i s licemjerjem. Onaj licemjerni, koji drži papirić, misli: ako mi je rekao ovo, to znači da je u stvari mislio ono, jer je nemoguće da je rekao što misli, ali on sigurno misli da ću ja zaključiti da je mislio ono, pa je, da me zavara, u stvari rekao to, a misli ono… I tako se istina prekriva s bezbroj novih slojeva, dok se ne zatrpa da se više nitko i ne sjeća gdje je.

Paranoja

Upozoravaju nas na razne aspekte starenja, a nisu nas upozorili na paranoju. Paranoja nije duševna nego degenerativna bolest uvjetovana iskustvom, stupnjem mentalnog razvoja i perceptivnosti. Kao i ljubomora, i paranoja je uvijek opravdana, samo je, kao i ljubomoru, treba prikrivati.

Zavist

Za razliku od ljubomore, koja je stvar subjektivnog osjećaja vlastite nesigurnosti, zavidljivac pati zbog objektivne prednosti koju drugi ima u odnosu na njega a s kojom se on ne može pomiriti. Zavist je opasna jer je zavidljivac spreman puno izgubiti da naudi onome kome je zavidan. (Vic neka mi krepa krava, samo da susjedu krepaju dvije.) Zavist nije degenerativna nego urođena bolest.

Ljepota, ljubav i dobrota

Jutros sam na semaforu stajala iza neke mlade djevojke koju sam zapazila po tome što je izgledala različito od drugih djevojaka: visoka, vitka, na nogama zelene starke, šarena velika torba, jakna neodredivog stila i kosa spletena u dvije pletenice. Kad je pogledala u stranu, vidjela sam da je neobično lijepa. Veselo se smješkala, pa sam i pogledala u što gleda: u smiješnog malog psića koji je natezao lajnu i vukao gazdaricu za nekim mirisom. Koliko je bila lijepa, toliko je bila ljupka i vedra, širila je zadovoljstvo, iznutra prema vani.

Ljubav i dobrota nisu filozofske nego psihološke, pa i fiziološke kategorije, nijedna teorija ne može ih do kraja objasniti. Nastaju kao proizvod unutarnjeg zadovoljstva i sklada. Istina je što kažu, nije fraza: da bi volio druge, moraš voljeti sebe. Ako ne voliš sebe, ne možeš biti dobar. Ali, ljepota, ljubav i dobrota ne mogu se steći, s njima ili bez njih poslani smo na svijet. U životnoj školi treba ih naučiti nadoknaditi.

Što je kreativnost

Kreativnost je lijek protiv svega gorenavedenoga i nadomjestak za sve nedostatke.

Uvijek sam se pitala zašto su samo modne kreacije kreacije i zašto su samo modni kreatori kreatori, a svi drugi imaju skromnije nazive: slikar, pisac, izumitelj. Zašto se riječi stvaranje i kreiranje upotrebljavaju kao da imaju različito značenje?

Kreativnost je stvaranje. Ne mora biti ni remek-djelo ni bestseler, ništa epohalno što će promijeniti povijest. Stvaranje je i kad od odbačenog kišobrana kreiraš, smisliš i sašiješ, kabanicu za svog psa koji s godinama sve manje voli biti mokar, a gotovi pseći kaputići  apsurdno su skupi.

Kreativnost je zdrava jer ima cilj i svrhu. Kad bi čovjek u svemu što radi odredio što mu je cilj, ne bi toliko  lutao.

Kreativnost je jedini lijek protiv starosti, dosade i utučenosti, zamjena za visoke i niske strasti iz mladosti, i to ne bilo kakva, nego jedina zamjena koja usrećuje jednako kao i ono što zamjenjuje, često i više.

***

Ako sam napisala neku glupost – ili je sve što sam napisala glupost – recite, ja bih i voljela da u nekima od ovih stvari nisam u pravu.

***

Napokon sam do kraja isplatila onog svog prosjaka, mladića bez ruku. Sad više nemam dugova.  Osim prema banci, ali, računa li se to?