Vesna u Zemlji Odvjetnika

Second Hand Shop NOVA KOLEKCIJA!!!!!

Dok čekam da me primi… dok čekam da me primi, umjesto da me, s obzirom na honorar, moj odvjetnik dočeka kao hraniteljicu… u čekaonici čitam izvješeni Cjenik:

 

Pravni savjet…………………………………………………… 500 kn

Pravni savjet ako stranka ima otvoren spis a odnosi se na predmetni spis……………………………….. NE NAPLAĆUJE SE

 

Velikodušno.  Otprilike kao da dođeš doktoru  da ti postavi dijagnozu, on te primi, pregleda, skupo naplati pregled, zatim napravi sve potrebne pretrage, i njih naplati, na kraju dobiješ nalaze („spis“) i onda on kaže: „Sad ću vam reći dijagnozu i to vam neću naplatiti.“

„Kako smo se mi ono dogovorili za plaćanje?“ pita me moj odvjetnik,  a gotovo godinu dana sam njegova klijentica.

„Tu vam sve piše“ pružim ruku preko stola, do „spisa“ pred njim, jer sam zapamtila da je na unutarnju stranu mape zalijepio post-it s uvjetima plaćanja: deset posto od odštetnog zahtjeva, svaki postupak plaćam petinu (tisuću umjesto pet tisuća), ostatak će naplatiti ako dobijemo spor.  Ako dobije moj spor, njegova je zarada oko šezdeset tisuća kuna.

„Aha“, kaže. Nešto drugo mu je na pameti. „A što ste vi nama do sada platili?“

Nabrajam što sam platila, tužbu, zahtjev, privremenu… Pravo i sudstvo nisu mi bliski kao što mi je blisko plaćanje bilo čega, ičega, svačega, pa ne razlikujem sudske troškove od odvjetničkih i ne sjetim se spomenuti račun koji sam platila njemu, za prvo ročište. On kaže blago ali s prijetvornim izrazom lica kao da ga je stvorio Molière: „Znate, trebali biste platiti bar ovo sljedeće ročište.“

„Platit ću sve što treba“, kažem odvažno kao privatni poduzetnik auto-prijevoznik iz sedamdesetih. A u novčaniku imam ono što sam to jutro istresla iz kasice-prasice.

Poslije mi je krivo što se nisam sjetila da sam mu platila, poslat ću mu potvrdu o plaćanju, jer sam platila pravi račun, s pdv-om, iako mi je nudio i mogućnost bez pdv-a i bez računa. Odvjetnici , ljudi od zakona, obično ne izdaju račune. Kako oni to smiju, a kafiće zatvaraju ako u kasi nađu nekoliko kuna viška ili manjka?

Odvjetnici su ljudi iznad zakona, kao što su zakoni iznad pravde.

Objašnjava mi moju situaciju,  objašnjava i objašnjava, i svaku rečenicu završi pitanjem: “Shvaćate li me?”

“Jel ja vama djelujem retardirano?” pitam ga, pokušavajući to popratiti smiješkom.  Upitno me pogleda. “Zašto stalno provjeravate shvaćam li? Shvaćam savršeno.”

On i dalje govori i govori, ja mu opet upadnem u riječ, jer mi govori sve što znam, samo se pravi važan pri tom pledoajeu, a on mi strogo kaže: „Molim vas da se koncentrirate.“

Ma koliko bila stvrdnuta od straha, neizvjesnosti  i gorčine, dignem ruku s dlanom prema njemu kao policijsku palicu, ta ga gesta iznenadi dovoljno da zašuti, pa mu dramatično kažem: „Tako sam koncentrirana da biste se smrznuli kad biste znali koliko! O ovome ovisi moja egzistencija, kako mislite da bih mogla biti nekoncentrirana.“

„To volim čuti, da živnete, a ne da mi tu dođete kao…“

Ponovim istu gestu dlanom i kažem: „Dolazim u tupoj rezignaciji. Sve se manje nadam.“ Pažnja mu već popušta, pa je ponovno privlačim: „Reći ću vam nešto što vam neće biti drago. U zadnjih godinu dana naučila sam o odvjetnicima više nego u cijelom prijašnjem životu. Jedna me je odvjetnica zastupala u malom sporu protiv upravitelja zgrade, nije ništa postigla, a kad sam joj prigovorila, ona je meni otkazala suradnju. Zaključila sam da joj je spor bio nevažan, jer ne donosi ni slavu ni veliki novac. A vi, ako dobijemo spor, dobit ćete veliki honorar. Zato sam mislila da ćete biti nadahnutiji. Onda sam ustanovila da baš ne znate puno o kreditima i bankama…“ Pokušava me prekinuti, ali ne dam. „Razumijem, svima je to novo. Ali sam očekivala da ćemo bliskije surađivati, da ćemo zajedno… Jer znate, ja znam puno o tome, već sam rekla – meni o tome ovisi budućnost. A očekivala sam i ljudsko razumijevanje“, kažem.   „Sad više ne očekujem“, kažem još.

Na kraju pitam: „Rekli ste da će sutkinja donijeti odluku o privremenoj mjeri nakon odluke Vrhovnog suda, a to je bilo davno, kad će odlučiti?“

Širi ruke. „Može biti na ročištu, a može i poslije…“

Vraćam se kući Martićevom. Ispred mene mlada obitelj, mama, tata i dvojica dječačića.  Mama i tata udubljeni su u živ, glasan razgovor. Čujem kako mama govori tati: „Sutkinja bi trebala prije svega imati kućni odgoj, a ne da tako… kao zadnja primitivka i sirovina…“

Gorko dobacujem: „Imate pravo! I ja upravo idem od odvjetnika puna gnjeva. I suci i odvjetnici, sve je to…“

„Nemojte tako“, kaže muž. „Nisu svi.“

„Vi ste odvjetnik? Oprostite, nije osobno…“

„Moj muž nije takav“, kaže žena smijući se. Simpatična je, a simpatično djeluje i njezin muž. Svidjelo mi se i što sa zanimanjem jedno s drugim razgovaraju, muževi i žene to rijetko rade.

Još se jednom ispričam, pozdravim ih i produžim, ali se poslije nekoliko koraka vratim. Dok me oni začuđeno gledaju – roditelji, djeca ne, njima je to normalno – ja kažem: „Mogu li vas nešto pitati? Ako vi stvarno niste „takav“ odvjetnik, biste li me zastupali u jednom malom sporu, u vezi s prokišnjavanjem za koje je kriv upravitelj… „

„Imate li…“ pita me stručno, upotrijebio je izraz koji nisam zapamtila, a znači nešto kao dokaz s lica mjesta, to me moja bivša odvjetnica nikad nije pitala.

„Imam nalaz sudskog vještaka i potpisanu izjavu…“

„Dobro, može i to poslužiti.“

Dao mi je broj da ga nazovem i da se dogovorimo kad ćemo se naći. Možda je stvarno drugačiji, probudi mi se nova nada. A onda mi pogled skrene na izlog preko puta, na kojemu piše: Second Hand Shop NOVA KOLEKCIJA!!!!, pa ponovno, ne znam zašto, klonem.

 

 

 

Oglasi

O autoru vesna

Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Imam dvoje mladunaca. Objavila dva romana. Radim kao urednica obiteljskih filmova na tv. Imam nekoliko nedovršenih rukopisa. Ne živim od pisanja, ni od plaće, nego od dopuštenih a neželjenih minusa. Nisam član nijednog društva (književnika, pisaca, novinara) i nijedne udruge (čak ni sindikata) osim udruge Franak. Ne žalim se što sam zbog kredita u švicarcima pala u bijedu i neizvjesnost, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao...) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto čega me je strah.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), SECOND HAND SHOP i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.

15 odgovora na Vesna u Zemlji Odvjetnika

  1. Nazovi ga. To ne košta niš’…

    Setim se kako sam se ja dugo, u mladosti, nosio mišlju da postanem advokat.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      Hoću, svakako, rekao je između 2 i 3.
      Šteta što nisi postao odvjetnik, bio bi moj Erin Brokovich 🙂
      Imam pitati i tebe i Negoslavu – zašto ja više ne dobivam obavijesti o vašim novim postovima via mejl? Već sam pitala, nitko mi ne zna reći 😦

      Sviđa mi se

    • aleksandranm napisao:

      ..Proces…zelim Ti uspeha. Ne mogu da lajkujem, nema sta. Posle muza, imala sam jedan dugogodisnji, oko jednog stana, izgubljen, sa bespravno useljenima. Toliko strasan da sam se jedan dan onesvestila na ulici…Kada bih pisala o tome, razbolela bih se i umrla. Bukvalno. Dobro je sto Ti pisanje dodje psihoterapeutski.
      p.s pisi o putovanju na kom si bila 🙂

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      aaaaaaaaaaaahhhhhhhhhhhhhh, kako znaš!!!!!!!! ne mogu, bilo je službeno, kad bih o tome krenula, ne znam gdje bih završila. mene bi to ubilo, kao tebe pisanje o kreditu. Ti si i inače nježnija dušica nego ja.
      Pozdrav.

      Sviđa mi se

  2. nina2vatre napisao:

    Borite se i dalje, ali čuvajte živce!
    Svaka Vam čast što ste onako odgovorili Vašem advokatu.

    Sviđa mi se

  3. aleksandranm napisao:

    p.s nisam se sudila zbog kredita. no, ko ce jos citati sta sam Ti napisala. U pravu si. Osetljivija sam od Tebe. Pozdrav, takodje

    Sviđa mi se

  4. arrow3 napisao:

    Pa gde si ti? Osim što se boriš s vetrenjačama. Moram ti ispričati vic jer si me asocirala ovim. Dolazi advokat kući i sav ponosan kaže ocu koji je, takodje, advokat: “Znaš onaj spor koji nisi mogao da rešiš 10 godina? E pa, rešen je!” Otac ga pogleda podsmešljivo i odgovori: “Zahvaljući tom sporu ti si lagodno završio studije…”

    Liked by 2 people

    • vesna napisao:

      A gdje si ti? Sad ću i tebe pitati što sve redom pitam, a nitko mi ne odgovara: prije sam dobivala na svoj gmail obavijesti o svim novim postovima, tvojim, grofovim, tangolininim, aleksandrinim, neogoslavinim… svih onih meni najbliskijih blogera, koje sam prve upoznala. Sad to nemam, znam za postove samo ako idem u REDADER na svom blogu, a tamo je rijeka postova i blogova, moram sve prelaziti da vidim što ima novo, a toga ima toliko da traje bar sat vremena. A ja bih rado vaše poročitatal i brbljava kakva jesam komentirala 🙂
      (Dobivam samo od Labilne – ma to je sigurno ona nešto smućkala 🙂 al nju ionako uzimam kao lijek
      Vic je bolno istinit, i da
      ive od nas, i da djeca nasljeđ+uju očeve kancelarije iako nisu ni darobvita za to.
      Velika pusa,
      Vesna

      Liked by 1 person

    • arrow3 napisao:

      Otvoriš Dashboard, izabereš sa leve strane “Blogs I follow”, kada ti se otvori klikneš na ponudjeni link. Dobićeš kompletan spisak blogova koje pratiš i “Edit” pored njih. Edituješ i dobiješ mejliće. Pusa!

      Sviđa mi se

  5. vesna napisao:

    Draga moja, hvala ti. Kad ja kliknem na blogovi koje pratim dobijem ovo:
    You can now manage the blogs you follow in the WordPress.com Reader.
    al znaj, kad god ja od nekoga tražim pomoć, ispadnem takav idijot da odustanem od gnjavljenja čovjeka uzalud, jer je moja glava zakinuta za te stvari , i za još neke, malo ih je… orijentacija u prostoru, kako se pale razne pipe u raznim wc-ima, matematika, geometrija, tehnika, povijest, razne godine i ratovi…

    Liked by 1 person

  6. arrow3 napisao:

    Hahaha, samo ti “gnjavi”. A to što dobiješ je u obliku linka, kada klikneš na taj link otvara se stranica sa blogovima koje pratiš i mogućnošću da edituješ. I ja sam hendikepirana za orijentaciju, matematiku, fiziku i glupost.

    Sviđa mi se

  7. mojra napisao:

    I, jesi svratila u Second Hand Shop da se utešiš? 😀

    Sviđa mi se

  8. vesna napisao:

    ma kakvi, potreslo me da i nova kolekcija nečega, ičega, dolazi iz druge ruke, jadna zemlja

    Liked by 1 person

  9. tanjat napisao:

    Ne znaš zašto? Sumnjam! 🙂

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s