Ne znači da je loš čovjek ako te ne voli

Opet misli 🙂

„Ne znači da je loš čovjek, ako te ne voli“, rekla je moja prijateljica.

Ta usputna rečenica odmah mi se učinila važnom, iako nisam shvaćala zašto ni koliko. Ali mi je ostala u glavi i polako poprimala obrise.

To nije rečenica, to je formula.

Ne znači da je loš čovjek + ako te ne voli, ako te ne poštuje, ako te ponižava… ako te štogod te = jedan mogući odnos.  a + X ≠ aX

Ako muž prestane voljeti ženu i ode s drugom, ne znači da je loš čovjek, znači samo da ju je prestao voljeti.  Čak i ako je vara, a ne odlazi, ne znači da je loš čovjek. Možda je kukavica ili je dobar, pa mu je žao povrijediti je.

Vrlo jednostavno, a tako često zaboravljamo. Pa smo kivni na druge iako nemamo razloga. Što znači dobar, a što loš?

Kad sam počela primjenjivati tu formulu na ljude s kojima dolazim u doticaj,  stvari su se razbistrile. Više nisu svi bili loši i lošiji od mene, mene pravednice i svetice, nego su imali svoje razloge za faktor X. Svejedno je jesu li ti razlozi ispravni ili neispravni, jer tko može procijeniti što je ispravno a što ne? Za njih su njihovi razlozi istina. Nitko od nas ne griješi namjerno, svi griješimo uvjereni da radimo dobro. Čak i serijski ubojice misle da moraju raditi to što rade.

Jedna žena, na primjer, nekoliko me puta teško ponizila i povrijedila nepravednom reakcijom. Ta ista žena učinila je nešto čime je začela niz za mene vrlo povoljnih događaja. Za ono prvo mislila sam da radi namjerno i da je loš (glup, nepravedan, ohol) čovjek, za ovo drugo da se dogodilo slučajno. A u stvari, formula je ista: ne znači da je loš (dobar) čovjek  ako te ponizila (pomogla), čini to zbog niza okolnosti.

Još jednostavniji primjer: s jednim čovjekom veže me uzajamno nepoštivanje. Ne znam tko je prvi počeo. Ja mislim da je on, a on vjerojatno misli da ja bolje i ne zaslužujem. (Moja projekcija, naravno.) Kad sam jednom pala i ispružila se po podu koliko sam duga i široka (što je samo po sebi ponižavajuće) on je prvi pritrčao, pomogao mi da se dignem, donio led… Ja sam bila dirnuta i kajala sam se zbog svega što sam prije o njemu mislila. Jer, sigurno nije loš čovjek ako mi pomaže?

Drugom prilikom, kad smo bili sami, gledao me kako se mučim i po stubištu vučem teške preteške torbe. Otpakao je pokraj mene laganim korakom, gotovo sam mogla osjetiti njegovu lakoću dok sam dahtala od napora. On je loš čovjek, jer mi nije pomogao?

Ima jedna gospođa s kojom se svakodnevno susrećem, mnogo više puta nego što bih željela. Meastozna po obliku,  a još više po držanju,  ona i u prostoru i u atmosferi zauzme toliko prostora kao da je važnija ne samo od mene nego od čovječanstva.  Ima svojstvo balona, napuhana je do granice prsnuća, k tome, često hoda sa štapom, pri čemu me pogleda kao da bi me najradije njime mlatnula. E, ali, ta žena je, za razliku od onog muškarca, prema meni uvijek jednaka, i nasamo i među drugima, što joj pripisujem u plus. Prilično sam je poštovala zbog toga, sve dok nisam primijetila kako usitni glas kad razgovara s ljudima za koje misli da su važniji od nje, a ukrupni kad razgovara s nemoćnijima od sebe. Razlika između nje i ostatka čovječanstva samo je u tome kako ona sebe vidi: u njezinim očima ima mnogo više nemoćnijih nego važnijih od nje. Je li to njezina prednost ili njezin nedostatak? Je li ona zato dobra? Loša? Pretežno loša ili pretežno dobra?

Koja vaga važe te stvari?

Sve u svemu, vrlo, vrlo složeno. Tema otvorena za cjeloživotno razmišljanje.

Ne znam jesam li uopće uspjela reći što mislim, ali meni je ovo otkriće pomoglo da  budem u boljim odnosima s odnosima.