U čemu se krije sreća
Odgovor je: u odnosima s ljudima koji nas okružuju. Dobri odnosi čine nas zdravijima i sretnijima.
Kad to pročitaš, prvo što pomisliš jest: pa da, naravno, to se samo po sebi razumije.
Točno, razumije se samo po sebi, ali teško da bi čovjek sam došao do tog ključnog odgovora. Što jasniji odgovor, to ga je teže vidjeti, takozvani sindrom”prst pred nosom”.
Meni je to objasnilo zašto sam bila nesretna na poslu koji sam voljela, koji sam dobro radila, koji je imao radno vrijeme za poželjeti i za koji sam bila solidno plaćena, a čak je donosio i nešto slave.
Hoću reći, znala sam da su problem loši ljudi koji su me okruživali – ili moje loše snalaženje s njima – ali sam mislila da je to moja osobna slabost, a ne općeniti ljudski preduvjet za sreću. Da sam to znala, manje bih samu sebe okrivljavala, čime sam produbljivala osjećaj nesretnosti: sama sam utrljavala sol na vlastitu ranu. To se inače zove mazohizam, ako u tome uživaš, a ako ne uživaš, autodestrukcija.
Spominjem slavu zato što, prema podacima s Harvarda, pedeset posto ispitanika smatra da je za sreću potrebna slava! A čak osamdeset posto vjeruje da je to bogatstvo.
Harvardska studija započela je 1938, a obuhvatila je 724 muškarca. Ne znam zašto samo muškarce, ali pretpostavljam da bi konačni odgovor bio isti i da su u pitanju žene, jedino bi žene vjerojatno niže rangirale bogatstvo i slavu. Ispitanici su u međuvremenu doživjeli razne sudbine i sreće, neki su postali beskućnici, a jedan čak predsjednik Sjedinjenih Država.
Čim mi bude dostupno, pročitat ću cijelu studiju. Nikad nije kasno postati svjestan da si sretan 🙂
Hvala Nadi i Igoru za prve informacije o ovoj studiji.
Vesna Ćuro-Tomić 