Tegleća marva

Ili kako se ne postaje svetac

Nakon što sam: kuhala, pospremala, pobrinula se za našeg bolesnog starog Bobu, čula se s djecom da provjerim kako su i provela dva sata (dva od mnogih dosadašnjih sati) s čudno istreniranim “djelatnicima” T-coma, jer opet imamo problem s Internetom posvuda, koji je u stvari Internet nipokuda, samo se pravi… nakon svega toga plane iskra, a od iskre svađa, u kojoj mm, moj bezgrešni svetac, s  prijekorom kaže: “Jako si gruba.”

“Svaka tegleća marva je gruba”, kažem ja grubo. I pomislim: možda sveci nastaju od ljudi koji ne moraju raditi nikakve trivijalne, banalne, glupe, dosadne, teške i prljave poslove.

 

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Dokona domaćica. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s