Krava kod veterinara

I malo Interneta

A što se tiče Bobe, on zaslužuje bar jedno poglavlje.  Udomili smo ga kad je bio star nekoliko tjedana. Sad ima trinaest godina, mješanac je ptičara (pretežno) i labradora, velik je (26 kg) i crn, s bijelim plastronom. Meni je ljepši i od labradora i od ptičara, jer mu glava nije ni prevelika ni preuska. Sve skupa je  zgodan i elegantan, ne samo meni, i elegantno se kretao dok ga nije savladala artroza. Jezdio je preko Cmroka kao ždrijebe.

Ove godine prvi put primjećujemo ono to kažu da je jedna pseća godina ljudskih sedam, znači pola pseće, ljudske tri i pol; jedan ljudski  mjesec,  sedam psećih; jedan pseći dan, sedam ljudskih.

Ovo s danima računala sam na olovku 😦 , nikako mi nije jasno kako je to isto puta sedam kad godina ima dvanest mjeseci, a mjesec trideset dana. Hoću reći, nema svega po deset. Dok nisam shvatila da je stvar u sedam puta više, bez obzira na to koja je vremenska jedinica. Tužno svjedočanstvo mojih sposobnosti.

Do dvaneste godine nikad nije bio bolestan. Pješačili smo nas dvoje s kraja na kraj grada. Prošle jeseni primijetila sam da je poslije dužih šetnji miran, samo leži, potom sam u proljeće – što je njemu bilo tri godine kasnije – primijetila da se teško diže, teško hoda stepenicama, da više ne može sjediti, nego samo s mukom leći.

Lijekovi za pse su skupi, a pretrage još skuplje. Vjerojatno i zato što se psi mogu liječiti samo u privatnim, najčešće vrlo lijepo i luksuzno uređenim ambulantama, u kojima svi liječnici imaju osoban i topao pristup  pacijentima, za razliku od od liječnika u ljudskim ambulantama, socijalnima.

Nakon što smo u šibenskoj ambulanti ostali osupnuti iznosom računa (pregled 190, radni sati 170, krvne pretrage 460 i drugo, ukupno 1250), moja Sila Prirode (koju sam prije nepravedno zvala Elementarnom Nepogodom) guglala je cjenike u drugim ambulantama po Hrvatskoj. Jest, ova je pri vrhu po cijenama, ali i po usluzi: ondje je glavni liječnik tako savjestan da nakon pregleda i liječenja telefonom provjerava kako je pas, mi ga zovemo dr. House.

Otkrila je i da postoji osiguranje za pse, ali  samo do devet  godina, sram ih bilo, a doznali smo i posebno zanimljiv podatak da je liječenje krava puno jeftinije nego liječenje pasa, pa smo se dogovorili da ćemo, kad sljedeći put dođemo s Bobom, sestri na recepciji reći da smo doveli kravu na pregled.

“Kakvu kravu!” reći će ona u velikom čudu. “Gdje je krava?”

“Evo je.”

“Pa to nije krava, to je pas.”

“Valjda mi znamo je li krava ili pas”, reći ćemo mi.

A što se tiče interneta, jučer sam napisala da je to Internet ponikuda, zbog kojega smo toliko  puta hodočastili u T-comove u Zagrebu i Šibeniku da su nas zapamtili. U Zagrebu po tome što je mm rekao da im treba bombu baciti, pa su ga upozorili da je to teroristička prijetnja i da mogu pozvati policiju, a ja da u njihovim centrima rade zombiji i da ih, prije treninga, testiraju i primaju samo one koji imaju minimum emocija i samostalnog mišljenja. Kod njih ne pali ni moje omiljeno pitanje ljudima po raznim institucijama: “Što biste vi na mom mjestu?”, koje većinu službenika obično podsjeti na to da su ljudi.

Doduše, od tog sam se pitanja prilično ohladila onda kad sam kupovala policu za frižider, pa sam u servis za mustru ponijela staru. Prodavač je odmah odmahnuo glavom i rekao da ne može ništa bez serijskog broja. “Frižider nije u Zagrebu”, rekla sam,”ne mogu doznati serijski broj.” On je samo odmahivao glavom i to, čini mi se, vrlo zadovoljno. Nakon što sam ponudila da sama pregledam police u skladištu i na svoju odgovornost izaberem najsličniju, a on i dalje zadovoljno i sve zluradije odgovarao ne, ne, ne, rekla sam mu na rubu živaca: “Pa pokažite bar malo suosjećanja!”

“Što hoćete, da plačem s vama?” rekao je i spustio me na zemlju, tresnula sam kao glupa kruška.

U Šibeniku nas je zapamtio šef poslovnice, kojega sam odlučila pohvaliti T-comu, jer je jedini od svih njihovih djelatnika, a upoznali smo ih bar trideset, prvo, uspio riješiti naš problem, i, drugo, krenuo je u rješavanje problema a da nam nije najprije rekao: “Jedino možete kupiti novu sim karticu; jedino novi ruter; ako sad prekinete, svejedno morate platiti  cijeli mjesec, a isti mjesec morate platiti i uz novi ugovor…”

Internet posvuda, naime, divna je stvar zato što nemaš ugovor i nije skup, ali ti zaborave spomenuti da si vezan dvadesetičtirimjesečnom otplatom rutera, koji nije jeftin. I to nije najgore. Najgore je što, ako se ruter pokvari, ide na servis na dva tjedna, za koje vrijeme ti T-com “nije dužan”, to je formulacija, dati zamjenski.

Ako prijaviš problem telefonom, oni to predaju tehničkoj službi, koja ti “mora odgovoriti u roku od pet dana”.

“Pet dana? Pet dana!? Pa mi radimo s Internetom! Pet dana je kao pet mjeseci. Nama treba Internet u roku od pet minuta! Jeste li vi u kamenom dobu Interneta!”

“Žao mi je”, kaže Gašpar/ Ernest/ Matko/ Matej, “to je jedino što mogu učiniti.”

“Dobro, imate li kakvu rubriku hitno?”

“To je prioritetni rok.”

Onom sam iznimnom tekomovcu, zove se Ivan, izlagala svoju životnu priču: “Znate, i ja sam radila u zloglasnoj firmi kao što je vaša…”

“Kojoj?”

“Hrvatskoj Televiziji.”

“Aaaa, vi ste gori!”

“Nisam sigurna, tu smo negdje, vi, mi i banke… Uglavnom, mi smo gledatelje koji zovu zvali pacijentima. Ja sam sa svojim pacijentima uvijek strpljivo razgovarala, istražila što ih je zanimalo, obećala da ću im javiti kad doznam i ispunila obećanje. Ono što bi počelo psovanjem i vrijeđanjem, završilo bi zahvalnošću: e, nisam vjerovao da ima tako ljubaznih ljudi itd. Tako sam jednim običnim razgovorom popravljala imidž svoje firme. I to vi radite sa svojom.”

On je skromno odbijao zasluge i isticao da su svi njegovi kolege jednako stručni i susretljivi. Možda, u nekom paralelnom svemiru.

P.S. Veza između tegleće marve iz prošlog posta i krave iz ovoga posve je slučajna, iako vrlo sugestivna i blizu istine.

P.P.S. Pokušala sam pohvaliti Ivana Gundića na T-comovim stranicama, zanimljivo, nemaju rubriku “Pohvale”, pa sam ga pohvalila u rubrici “Prigovori”.

 

 

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Dnevnik vremena. Bookmarkirajte stalnu vezu.

9 odgovora na Krava kod veterinara

  1. tanjat napisao:

    🙂 ma sjajno!

    Sviđa mi se

  2. Nada napisao:

    E sad mi je jasno, kad se ovako raspišeš na blogu onda nam ne ostane ništa za podijeliti uz naše jutarnje razgovore:). Slažem se sa Sanjinom iz prethodnih komentara – samo piši, a ja ću te i tako i tako buditi:)

    Sviđa mi se

  3. Ianus Christius napisao:

    …Trebate doci u Njemacku pa da vidite ovdje kako su nekulturni, nesposobni i bezosjecajni kad je u pitanju rad s musterijama. Kod nas je po tom pitanju jos raj na zemlji.

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      utješno je znati da nismo najgori, a moglo bi se to shvatiti i kao: uvijek može gore 😦 🙂

      Sviđa mi se

    • Ianus Christius napisao:

      Jednu stvar sam shvatio, sto je neka nacija materijalno bogatija, to je i mentalno gluplja. Biti tehnoloski napredan znaci biti i mentalno zaostao. U zivotu jos nisam vidio veci broj idiota, lijencina i nesposobnjakovica koliko ovdje u Bavarskoj a zivim tu tek godinu dana. A takodjer treba reci da sam se upoznao s mnogim glupostima i budalama iz naseg exYu podneblja dok sam zivio u RH.

      Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      znimljivo, jučer mi je mm prepričavao što Jean Renoir misli o odnosu između napretka i umjetnosti: što savršenija tehnologija, to lošija umjetnost, ugrubo rečeno. Tako da je to na tragu ovoga što ste vi primijetili u Bavarskoj

      Liked by 1 person

    • Ianus Christius napisao:

      🙂 Voilà!

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s