Antuntun

 Nema nas ako nema našeg odjeka na mrežama

 Toliko sam je puta spomenula i u tekstovima na blogu i u knjigama da bi bi red da napišem tekst pjesme prije nego što kažem zašto je spominjem ovaj put

Antuntun 
(Grigor Vitez)

 U desetom selu
živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.

On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.

Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.

Da l’ je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.

Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.

Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.

Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
živi Antuntun.

Kako ništa u životu nije slučajno, tako nije slučajno ni to što je pjesma Antuntun meni blisko štivo, ono što se kaže: identificiram se s junakom.

Prilično me pogodilo kad sam pročitala da je Grigor Vitez ovu divnu, šašavu pjesmu napisao za osvetu seljaku koji se nije htio pokoriti zadrugarstvu, a inače je bio, kažu, vrlo uspješan poljoprivrednik i posve normalan čovjek, osim što je volio hodati bos, imao bradu i volio spavati pod pčelinjakom. I navodno su mu se do kraja života rugali ovom pjesmu. Ime mu je bilo Antun Tun.

Ali, djelo živi za sebe. K tome, o Antuntunu nije ništa ružno rečeno, samo da ima neobičan um.

Ovih dana osjećam se više nego ikada kao on i počinjem razumijevati zašto se ljutio na pjesmu: čovjek je osamljen kad misli drugačije od drugih.

Ja imam tu nevolju da o mnogim stvarima mislim drugačije. Ne hvalim se time, ne žalim se zbog toga, samo konstatiram očigledno.

U nekim slučajevima to može biti prilično nezgodno: ako misliš drugačije nego vladajući, i nego oporba, i nego napredni angažirani novinari i nego konzervativne struje – ostaneš na čistini i nitko nije na tvojoj strani. Već sam davno otkrila da istina nikome ne odgovara ako nije primjenjiva i ne donosi dobit.

Ja, na primjer, ne mislim da punašna ministrica treba biti predmet ismijavanja zato što je odjenula pripijenu haljinu koja otkriva sve njezine pregibe. Ja, naprotiv, mislim da se divno imati toliko samopouzdanja da sebi izgledaš lijepo i kad to nije tako ili da dobro vidiš kako izgledaš, ali se sebi sviđaš i takav. I da te nije briga što drugi o tome misle.

Stjecajem okolnosti, ta ista ministrica prouzročila je prometnu nesreću, valjda joj zvijezde ovih dana stoje u lošoj konstelaciji.

Žrtva je djevojčica, kojoj je u nesreći slomljena noga i na operaciji je.

Policijski izvještaj kaže da ministrica nije vozila prebrzo, nije imala alkohola u krvi, ali je imala nevažeću vozačku dozvolu, nije ju na vrijeme produžila. Nesreća se dogodila jer je djevojčica neoprezno istrčala na cestu. Ministrica je kažnjena s petsto kuna.

Digla se hajka, traži se ostavka, ismijava se niska kazna, čak i ozbiljni novinari pišu o “ministrici koja je vozila bez vozačke i skrivila nesreću”. Zar to nije linč?

Linč je opasan, jer su oni koji ga povedu dovoljno inteligentni da znaju kako mogu pokrenuti masu, ma kakav bio cilj.

Odgovor iz Vlade je da se to moglo svakome dogoditi. Odgovor iritantan, jer dolazi od lažljive Vlade koja se ne može odlučiti o fašističkim pozdravima; koja izvodi predizborni desant na Liku, tvrdeći da su se ministri ondje slučajno našli; koja prodaje poduzeća i prirodna blaga, a novac nestaje u nečijim džepovima; koja je prodala narod bankama i dopustila da se u hrvatskoj plasiraju krediti koji su u Austriji, kažu, bili zabranjeni još 2007. godine;  koja ne priznaje da su mise kojima se odaje počast stradalima prečesto ekstremistički politički govori; koja se ne usuđuje reći da u sekularnoj državi vjeronauku nije mjesto u školama; u kojoj ministri tvrde da oni nisu odgovorni za funkcioniranje sustava… Da ne nabrajam, uzrujavam se od nabrajanja, a sve ionako svi znaju.

Ne branim ministricu, vjerujem da je nanijela štetu neznanjem i neagilnošću kad su u pitanju europski projekti i poticaji. Za to bi je trebalo kritizirati, osuditi i smijeniti. Ali ovo?! Kakav je to nemoćan sustav?

Zar nije istina da se nesreća koja se dogodila ministrici i djevojčici doista se mogla svakome dogoditi? Gdje je tu dnevnopolitička tema, čemu politikantsko čerupanje te ljudske nesreće kad imamo tegobnih političkih tema napretek?

Žao mi je što ovakve priče potiskuju one velike i što u tome sudjeluju i ozbiljni ljudi, koji bi bili korisniji u drugim stvarima.

Odnedavno, pridružila sam se, natjerana svojom nevoljom, kreditom, nekim grupama na FB-u. Iako znajući da ću time izgubiti vrijednost kao članica grupe, i unatoč čvrstoj odluci da prešutim, ne mnogu izdržati, kažem svoje mišljenje i poslije sjedim i jadikujem jadikovku mene-nitko-ne-voli.

Danas je prenesen članak u čijem naslovu piše otprilike ovako:  u Italiji odobren lijek koji se može davati djeci do puberteta, dok se ne odluče kojega spola žele biti. (Ne mogu ga doslovno prepisati, jer ja na FB-u nikad ne znam naći ono što sam jednom vidjela, ne znam kamo te stvari nestaju 🙂 .

I onda lavina komentara: Mengelei, degenerici, perverznjaci…

Pročitala sam članak, odnosi se na djecu koja su rođena kao ambivalentna.

Pitam se što bi radili autori komentara da imaju takvo dijete: tukli ga dok ne prizna!? Čekali da odraste i ide na operaciju za promjenu spola? Odrekli ga se i istjerali iz kuće? Skrivali od ljudi zaključanog kao čudovište?

Napisala sam samo: Ljudi, pa pročitajte cijeli članak.

Na hajku na ministricu napisala sam ono što sam i ovdje rekla.

I onda?

Tišina.

Ako nitko ne reagira na tvoj komentar, pitaš se postojiš li. Trčiš svake minute na FB da vidiš ima li odgovora, makar i pas ti mater. Ponašaš se kao nekad kad si, zaljubljena, sjedila pokraj telefona i čekala da zazvoni, nesposobna da misliš i na što drugo.

Mislila sam da se meni to neće dogoditi, ali navukla sam se na društvene mreže.

Zamolit ću odvjetnika da i tu posljedicu dopiše na tužbu protiv banke.

O autoru vesna

Ovo je blog o pisanju, čitanju i ljudima. Najviše o ljudima. A ja sam: Zemljanka, ljudska vrsta, ženski rod. Majka. Pišem, objavila sam četiri romana, ali ne živim od pisanja. Ne živim ni u građanskoj sigurnosti, nego u dugogodišnjoj negrađanskoj neizvjesnosti (kredit). Borim se i ne žalim se, naprotiv, zahvalna sam (Univerzalnoj inteligenciji, Bogu, onome tko me projicirao…) što sam dobila nevolju koju mogu podnijeti, a ne nešto što me može uništiti.
Ovaj unos je objavljen u Agonada (vremenska jedinica za životnu muku), Dnevnik vremena, ljudi i označen sa , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

8 odgovora na Antuntun

  1. inavukic napisao:

    Stvar je u tome što je ministrica kršila zakon čim je sjela za volan bez važeće dozvole i ako se vožnja bez dozvole dozvoli ministrici onda tko može garantirati da neke osobe bez dozvole se neće ohrabriti i voziti iako im je možda oduzeta dozvola zbog nehaja,opasne vožnje, vožnj pod utjejem droga ili alkohola… ako je ministrica morala voditi svoje dijete u bolnicu tada kako neki kažu zašto nije zvala hitnu, ili susjeda sa dozvolom ili taxi itd…po mojem ovo su važne stvari jer se ruši red u državi odnosno umanjuje poštivanje zakona …itd

    Sviđa mi se

    • vesna napisao:

      ma to je sve istina, ali je fakat da se može dogoditi svakome, meni se dogodilo da zaboravim produžiti vozačku i da mi je žena istrčala pod auto…

      Sviđa mi se

  2. Sve više nekako verujem da je internet tome i namenjen – da se raspravljamo,svađamo i vređamo neometano. Sloboda govora je ne retko zloupotrebljena. Nije sloboda vređati nikoga.

    Liked by 1 person

  3. Goran Jurković napisao:

    Lijepo napisano, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Mislim da živimo u vrijeme iskrivljenih moralnih vrijednosti, a pljuvanje i javni linč ppstali su svakodnevica. Ne bi trebalo od tuđih nesreća praviti velike vijesti, posebno kad se radi o okolnostima koje se mogu desiti svakome. Iako ne isključujem osobnu odgovornost u ovom slučaju osuđujem likovanje bilo koga nad tuđom nesrećom, ali mislim da ukupnost neodgovornog i bahatog ponašanja našim političarima polako i sigurno uzrokuje i ovakve pojave. Veliki pozdrav.😊

    Liked by 1 person

  4. californiamen napisao:

    Ministrica je javna osoba. Riba zaudara od glave. Ona je UZOR kao što i treba biti svim osobama u Republici Hrvatskoj. Ukoliko ona to nije onda i drugi mogu ili moraju slijediti njen put. Da je uistinu htjela dati ostavku – što bi bio human i moralan čin – tada bi dala neopozivu ostavku.

    Sviđa mi se

  5. vesna napisao:

    Dragi Californiamen, moj je običaj odgovoriti na svaki komentar, ali vama ovaj put samo postavljam link na tekst koji sam upravo objavila na FB-u, a spremam ga se, uz neke dodatke, objaviti i na blogu, pa ako svratite opet, naći ćete ga, do tada, evo linka:

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s